Usmena historija kao sredstvo u borbi protiv revizionističkih narativa

Protiv negiranja potrebno je koristiti i moderne tehnologije kako bi se došlo do ciljne grupe

Usmena historija kao sredstvo u borbi protiv revizionističkih narativa
Foto: kulturasjecanja.org

Usmena historija ima važnu ulogu u borbi protiv negiranja genocida i revizionizma koji ima korijene u političkom diskursu koji kreira atmosferu poricanja, zaključeno je, između ostalog, na konferenciji održanoj u Srebrenici u organizaciji Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) i Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

Na konferenciji “Uloga usmene historije u borbi protiv revizionističkih narativa” predstavljeno je iskustvo usmene historije iz projekta “Životi iza polja smrti”, u okviru kojeg je tokom protekle godine snimljeno stotinu svjedočenja osoba koje su preživjele genocid, a koji je realiziran u saradnji Memorijalnog centra i BIRN-a BiH.

U okviru ovog projekta kreirana je posebna metodologija dokumentiranja usmene historije od preživjelih svjedoka genocida, sastavljena od intervjua podijeljenog na život prije i tokom rata, te iskustva genocida, s ciljem prikazivanja postojanja zajednica koje su imale svoj jezik, kulturu, običaje…

Direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić je naveo da su ove priče važne u cilju očuvanja historije jer se sudski procesi i presude ne bave duboko ljudskim sudbinama, pričama i njihovim životima.

– Mi imamo hiljade priča koje trebaju biti zabilježene. Nama je važno da se svaka priča zabilježi – rekao je Suljagić.

U razmišljanjima kako oživjeti arhivu BIRN-a BiH sakupljenu tokom više od 15 godina praćenja suđenja za ratne zločine i bilježenja tema iz oblasti tranzicijske pravde, rodila se ideja za jedan ovakav projekat, kazao je direktor BIRN-a BiH Denis Džidić.

– Naša ideja jeste staviti u prvi plan živote prije pada Srebrenice i kasnije, umjesto konstantnog narativa negiranja genocida, i prikazati ko su ljudi iza brojeva, kakva su iskustva članova porodica stradalih osoba u genocidu. Bitno je da se insistira na tome da su to ljudi, porodice koje su izgubljene – izjavio je Džidić.

Preživjele žrtve koje su govorile u okviru ovog projekta, na čuvanje Memorijalnom centru predale su predmete koji se vežu za to iskustvo, ili predmete osoba koje nisu preživjele, ponekad i posljednje stvari pronađene uz posmrtne ostatke svojih najmilijih osoba, što je bilo naročito emotivno za mlade istraživače Memorijalnog centra Ahmu Mehmedovića i Mahira Omerovića.

Lamija Grebo, novinarka BIRN-a BiH, zahvalila se svima koji su ispričali svoje priče i predali predmet u sklopu projekta “Životi iza polja smrti”.

– Oni su kazali: ‘Želimo to predati, da se zna, i kako bi sutra i nakon nas ostalo sačuvano’ – rekla je Grebo, dodavši da su svi članovi ovog projekta istinski zahvalni i ponosni zbog povjerenja koje su im žrtve ukazale.

Ambasador Kraljevine Nizozemske Reinout Vos u svom je obraćanju kazao da je Haški tribunal osudio određeni broj osoba za genocid, a da se u zadnje vrijeme pojedinim izvještajima pokušavalo dokazati da nije bilo genocida.

– Revizionizam u ovoj regiji nije spontana stvar. To je osmišljena strategija od političkih vođa – izjavio je ambasador Vos.

U drugom dijelu konferencije zaključeno je da lične priče bude empatiju, koja dovodi do aktivizma i borbe protiv negiranja, da je potrebno promijeniti politički disurs koji stvara atmosferu za negiranje, te koristiti sva sredstva, poput modernih tehnologija za širenje istine i borbu protiv minimiziranja i revizionističkih narativa.

Kao jedan od preživjelih žrtava iz Srebrenice, Hasan Nuhanović je kazao da postoje priče i podaci koji su vezani za različite pojedince, ali da se kroz njihova svjedočenja provlači zajednički element. Zajednički narativ do kojeg se dolazi kroz te priče jesu poveznice, a Tribunal u Haagu te poveznice je nazvao genocid.

On smatra da se protiv negiranja trebaju koristiti i moderne tehnologije kako bi se došlo do ciljne grupe.

Na kraju, učesnici konferencije su se osvrnuli i na važnost uključivanja oralne historije u sisteme formalnog i neformalnog obrazovanja.

Na konferenciji su prikazana dva videa iz projekta “Životi iza polja smrti”, u kojem o članovima svoje porodice koji su stradali u julu 1995. godine govore Jasmina Mašić i Amira Čakalović, koje su poklonile predmet koji ih veže za tu osobu.

Prikazan je i film o nastanku ovog projekta, a kao popratni događaj upriličena je izložba “Naša priča: Srebrenica”.

Usmena historija je jedna od najboljih načina borbe protiv negiranja genocida, zaključeno je na konferenciji, na kojoj su učešće uzeli brojni istraživači i pripadnici akademske zajednice, ali i predstavnici udruženja žrtava, koji su pozdravili očuvanje njihovih i iskustava onih kojih više nema.

Izvor: BIRN

About The Author