Obje televizije zadržale su standardnu razinu kvalitete unutar koje je svaka strana imala po jedan izvrstan prilog u sedmici. TV1 onaj o BH Airlinesu, a FTV o rudniku “Đurđevik”. Ipak, FTV je neuporedivo bolje obradila informaciju o puštanju Branimira Glavaša na slobodu
TV1: Kvalitetno odrađena sedmica
17. – 23. januar 2015.
ISCRPNO O AFERAMA: Iza dnevnika TV1 je standardno odrađena sedmica, koja generalno zaslužuje više nego dobru ocjenu. Ono u čemu su se ovi dnevnici pokazali najjačima, tiče se svakako obrade političkih tema, ali i iscrpne obrade potencijalno ozbiljnih afera.
EKSTATIČNA OPSJEDNUTOST REPREZENTACIJOM: No krenimo prvo od kritike. Kad na tapetu kao prva vijest dnevnika nije crna kronika, njezino mjesto preuzme sport. Tako smo u dnevniku Nikoline Veljović od 17. siječnja u prvih nekoliko minuta slušali izjave rukometnih reprezentativaca BiH uoči jedne od utakmica u skupini svjetskog prvenstva. Posve je jasno da se TV1 sasvim lijepo uklopila u opći društveni trend ekstatične opsjednutosti nastupima reprezentacije pa im stoga i nije pretjerano za zamjeriti. No treba se ozbiljno zamisliti nad zemljom u kojoj je sport glavna tema dnevnika, dok kulture nema ni na vidiku.
LEGITIMIRANJE BRANIMIRA GLAVAŠA: Druga i zapravo jedina ozbiljno problematična stvar iz protekle sedmice tiče se priloga Ane Buntić o puštanju na slobodu Branimira Glavaša. S obzirom da novinarka Buntić inače radi kvalitetne priloge, prava je šteta što je dopustila da se njezin izvještaj pretvori u legitimiranje Glavaša kao ozbiljnog sugovornika. Naime, u dnevniku Ognjena Blagojevića od 20. siječnja, objavljen je prilog o puštanju Glavaša na slobodu sukladno odluci Ustavnog suda RH. Gledatelji imaju priliku vidjeti Glavaša kako izlazi iz zatvora, nakon čega slušaju njegov omanji ekspoze o vlastitoj pravnoj situaciji. Sve to urađeno je tako da nam je Glavaš predstavljen gotovo kao nevin čovjek, bez problematizacije te sudske odluke, bez uvida u političke okolnosti Hrvatske unutar kojih je ta odluka donijeta, bez prikaza tko je zapravo Branimir Glavaš. Zahvaljujući takvom pristupu, imamo priliku vidjeti čovjeka s kojim se sudovi pomalo nepravedno poigravaju i izmiče nam suština njegovog djelovanja.
SAVRŠEN PRIMJER ISTRAŽIVAČKOG NOVINARSTVA: S druge pak strane, u istom tom dnevniku od 20. siječnja, emitiran je daleko najbolji prilog sedmice. Riječ je o prilogu novinara Sedina Ćenana i Abele Purivatre o situaciji u BH Airlinesu. U tom sjajnom prilogu, koji zapravo otkriva ozbiljnu aferu, sve je bilo na svome mjestu. Od prikaza financijske situacije, razgovora s resornim ministrom, poslovanja turskih partnera koji su izravno oštetili firmu, preko pojave fantomske kompanije BH Wand Airlines, potencijalne suradnje s Air Serbiom, do maćehinskog odnosa Sarajevskog aerodroma prema domaćoj kompaniji. Ukratko, radi se o savršenom primjeru istraživačkog i angažiranog novinarstva.
BESPRIJEKORNI POLITIČKI PRILOZI: Od ostalih stvari vrijedi izdvojiti dobro obrađenu priču o formiranju vlasti u Federaciji, u prilogu Kenana Ćosića od 23. siječnja, u kojem je predstavio bit problema te razgovarao sa Željkom Komšićem i Draganom Čovićem, nakon čega se telefonom u dnevnik Nikoline Veljović uključio Dragan Čović s novim momentima. Jednako kvalitetan bio je prilog Aleksandre Tolj u dnevniku Ognjena Blagojevića od 19. siječnja, vezan uz potrese u SNSD-u, pri čemu su najzanimljiviji dijelovi priloga vezani uz integralnu izjavu Željke Cvijanović i razgovor s Aleksandrom Trifunovićem, koji je upozorio na nedostatak ikakvog vezivnog tkiva unutar te partije, osim interesnog.
UTEMELJENO O SUTORINI: U konačnici vrijedi pohvaliti prilog Abele Purivatre o Sutorini, od 17. siječnja, ako ništa drugo, onda zato što je suludim tvrdnjama Suada Kurtćehajića o definiranju granica BiH na Berlinskom kongresu, suprotstavila pravno utemeljen zaključak Zarije Seizovića o tome kako se kao međunarodno priznate granice zemlje vode one iz odluka AVNOJ-a.
PLUS SEDMICE:
Kao što je već navedeno, prilog Sedina Ćenana i Abele Purivatre o stanju u BH Airlinesu predstavlja ogledni primjer načina na koji se radi istraživačko novinarstvo i javnost upozorava na štetne politike usmjerene protiv javnog interesa.
MINUS SEDMICE:
Riječ je o prilogu o puštanju Branimira Glavaša na slobodu, u kojem je on dobio priliku da se predstavi kao čovjek kojeg sudovi bez ikakvog osnova maltretiraju, i to tako da ta odluka, jednako kao i Glavaš sam, ni na koji način nije problematizirana.
Ocjena sedmice: 8
FTV: Antologijska priča o rudniku “Đurđevik”
17. – 23. januar 2015.
MODERNISTIČKI ISKORAK: Federalna televizija je, pored stvari na koje nas je standardno navikla, a to su iscrpni politički prilozi, prikazi teškog socijalnog stanja u zemlji i brojne međunarodne inicijative, ovog tjedna napravila jedan modernistički iskorak. Naime, u dnevniku Aide Mujan od 19. siječnja, Vlado Marić se javio direktno s terena, sukladno američkoj špranci, što uopće nije loše izgledalo. Osim što je s tog mjesta, na kojem je od poplave bio udaljen tek metar ili dva, uživo izvijestio o najbitnijim momentima dana, istovremeno je najavio prilog Melise Hodžić i Gordane Antonić. Radilo se, naravno, o kvalitetnom prilogu u kojem su prikazana poplavljena područja, emitirana je snimka evakuacije jedne starice, doneseni su razgovori sa ugroženim građanima, ali i s načelnikom općine Ilidža te s hidrometeorolozima. Kad se nakon priloga u dnevnik iznova uključio Vlado Marić, da bi odjavio prilog, dobili smo dobar model po kojem bi FTV mogla i ubuduće raditi ovakve iskorake.
KREATIVNI BLJESAK NEZNANOG KAMERMANA: Sličnu vizualnu efektnost je u dnevniku emitiranom istog dana postigao neznani kamerman u kratkom nepotpisanom prilogu o sazivanju Hrvatskog narodnog sabora. Naime, kamerman je uspio uhvatiti savršen trenutak u kojem se Martin Raguž i Dragan Čović toliko upadljivo odbijaju pogledati da tome nije bio potreban nikakav popratni komentar.
KAD DIREKTOR ZAMUCA U ODLIČNOM PRILOGU: Uvjerljivo najbolji prilog sedmice emitiran je 18. siječnja u dnevniku Edine Šečerović. Prilog Omera Hasanovića problematizirao je situaciju u rudniku mrkog uglja “Đurđevik”, ukazavši na istovremenu propast firme i razgranato zapošljavanje vlastitih članova obitelji od strane direktora i njegovog zamjenika, koji je ujedno bio predsjednik komisije za zapošljavanje. Hasanović je, naravno, porazgovarao i sa sindikalnim predstavnikom Saidom Muhićem, koji je na sve to skupa i upozorio medije, no malo je tako efektnih preznojavanja i mucanja u televizijskom svijetu uopće viđeno, poput onoga od strane direktora Zijada Rahimića pred Hasanovićevom kamerom.
PROFESIONALNO I BEZ PATETIKE: Kvalitetan prilog emitiran je i u dnevniku od 21. siječnja, u kojem je Indira Karić napravila prilog o Kemalu Montenu povodom smrti tog velikog muzičara. Uz kronološki pregled njegove karijere, razgovarala je i s brojnim kolegama i prijateljima, napravivši profesionalni prilog koji nije otkliznuo u patetiku.
BEZ PROBLEMA, IPAK, NE MOŽE: Jedini donekle problematičan prilog emitiran je 18. siječnja u dnevniku Edine Šečerović, u kojem je novinarka Nejra Biberović Vila, radeći priču o tzv. diplomatskoj ofanzivi međunarodne zajednice u BiH, dobar dio priloga posvetila internetskim zapisima i izjavama nove ambasadorice SAD-a u Bosni i Hercegovini. Na taj način gledatelji su lako mogli steći dojam kako se susreću s PR-ovskim prilogom Veleposlanstva SAD-a, umjesto s prilogom na javnoj televiziji.
PLUS SEDMICE:
Prilog Omera Hasanovića, u kojem je natjerao direktora rudnika “Đurđevik”, Zijada Rahimića, da se pred kamerom znoji i muca te čak otvoreno prizna da su sve indicije o familijarnim zapošljavanjima bile činjenično utemeljene, ući će među antologijske TV-priloge s ovih prostora.
MINUS SEDMICE:
Prilog o diplomatskoj ofanzivi u BiH, u kojem se prenose izjave nove američke ambasadorice i predstavlja ju se kao manje-više nekakvu posljednju nadu za BiH, urađen je bez bilo kakve distance prema njoj, a u konačnici i bez izravnog razgovora.
Ocjena sedmice: 9
Komparativna analiza:
Vrijedi primijetiti kako su obje televizije zadržale standardnu razinu kvalitete, unutar koje je svaka televizija imala po jedan izvrstan prilog u sedmici. TV1 onaj o BH Airlinesu, a FTV o rudniku “Đurđevik”. S druge pak strane, također nije zabilježeno previše slabih mjesta. No ono što je ipak donijelo ocjenu više FTV-u jeste prilog o puštanju Branimira Glavaša na slobodu. Jer unatoč tome što je i na FTV-u, u prilogu Gorana Karanovića, on na jednak način dobio značajan prostor da iskaže vlastite stavove, pa ga je čak kamera ispratila do Hotela “Ero”, stoji činjenica da su na njegovu ratnu ulogu i ono za što je optužen upozorili i voditeljica Aida Mujan u najavi priloga i Karanović na samom njegovom početku.
(U utorak, 27. januara čitajte analizu Amera Tikveša: N1 i Al Jazeera)