Debati u Tesliću ton je dao Konstantin Savić, neiskvareni autsajder koji nema ni posla ni oraha u džepovima. U Banjaluci, Dragan Čavić i Igor Radojičić više su se prepirali oko “visoke politike” nego oko lokalnih tema, ali je poentirao Čavić spiskom zaposlenih u javnim preduzećima. A na Ilidži cirkus u režiji Senaida Memića
Završila je izborna kampanja za lokalne izbore u BiH. Širom Bosne i Hercegovine organizirana su brojna izborna sučeljavanja kandidata i pokoje kandidatkinje za (grado)načelnika/cu. Za analizu debata vođenih na lokalnim izborima uzet ćemo tri karakteristična izborna sučeljavanja vođena posljednjih dana kampanje.
Teslić: Konstantin protiv sistema
Prije ovih izbora, malo kome izvan Teslića bilo je poznato ime Konstantina Savića. Video predstavljanja nezavisnog kandidata za načelnika Općine Teslić postao je vrlo brzo viralni hit u državi i regiji. U emisiji Alternativne televizije “Apostrof: Izbori 2016”, 20. rujna 2016., upriličeno je izborno sučeljavanje kandidata za načelnika Općine Teslić. Voditelj emisije je Vedran Škoro, a u debati su učestvovali Konstantin Savić, nezavisni kandidat, dr. Milan Miličević, sadašnji načelnik i kandidat SDS-a, te dr. Dragan Bogdanić, kandidat SNSD-a.
Konstantin Savić je ono što se u narodu naziva čovjekom iz naroda. Pojedinac frustriran svakodnevicom u kojoj nema posla za mladog čovjeka s fakultetskom diplomom. Odlučio je promijeniti stvari u svojoj lokalnoj zajednici i kandidirao se za načelnika. Pravnik po struci, Konstantin rješenje za svaki problem vidi u podnošenju tužbi. To njegovo inzistiranje na tužbama poprima komičan efekt tijekom emisije. U dijelu debate u kojem se govori o međuentitetskoj suradnji, Konstantin prijeti pozivanjem Tužilaštva BiH ukoliko netko ne želi uspostaviti takav vid suradnje. Tako je po Konstantinu utuživ i nedostatak želje za međuentitetskom suradnjom. Govori nepovezano i iz njegovog govora izlaze frustracije većine građana ove zemlje. Kada je potrebno, svađa se i s voditeljem, smatra da mu se uskraćuje pravo na govor i grčevito se bori za svoje vrijeme u emisiji. Savić nije imao konkretan odgovor niti na jedno pitanje koje mu je postavio voditelj. Umjesto toga, on je medijski prostor iskoristio da govori o svemu i svačemu što mu padne na pamet.
Konstantin Savić nije profesionalni političar, i njega najvjerojatnije ne čeka karijera u politici, ali je osoba koja je obilježila lokalne izbore 2016. godine. Njegova borbenost, odlučnost i uvjerenost u uspjeh priskrbile su su simpatije masa. Bit će zanimljivo vidjeti koliko će mu te simpatije donijeti glasova.
Kraj Konstantina Savića sjede dva profesionalna političara iz dvije najjače stranke u Republici Srpskoj. Oni njega uopće ne doživljavaju kao prijetnju, te ga tijekom cijele debate ignoriraju i debatiraju jedan s drugim. SDS-ov kandidat Milan Miličević je sadašnji načelnik općine. Jako je uvjerljiv u svom nastupu. Nabraja brojne rezultate koji su ostvareni za vrijeme njegovog četverogodišnjeg mandata, te najavljuje planove za idući mandat. Istovremeno optužuje stranku svog protivnika za lošu vladavinu općinom osam godina prije njegovog dolaska na mjesto načelnika.
SNSD-ov kandidat Dragan Bogdanić zasluge za sav napredak i izgradnju koja se dogodila u Tesliću za vrijeme aktuelnog načelnika pokušava pripisati Vladi RS-a, tj. SNSD-u. On daje obećanja o masovnim zapošljavanjima u općini, a ne objašnjava kako to namjerava učiniti. Umjesto da objasni biračima zašto bi baš njega trebali izabrati za načelnika, on se sve vrijeme hvali rezultatima Vlade RS-a kao da su to njegovi osobni rezultati. Bogdanić je ostao zasjenjen pored simpatičnog Savića i aktualnog načelnika Miličevića. Tijekom cijele emisije, Miličević ima apsolutnu dominaciju u raspravi s Bogdanićem i ostavlja dojam najkvalificiranijeg kandidata.
Emisija ima dobar koncept. Prije početka, svaki od kandidata žrijebanjem izvuče jedno od pitanja koje će imati čast da prvi obrazloži. Voditelj se tijekom cijele emisije držao lokalnih tema, a isto su radili i kandidati. Nije bilo značajnijih skretanja od lokalnih tema na tzv. visoku politiku.
Banjaluka: Referendum važniji od izbora
Za razliku od Teslića, banjalučka debata za gradonačelnika započela je temom koja nema apsolutno nikakve veze s lokalnim izborima – referendumom u Republici Srpskoj. Riječ je o istoj emisiji i istom voditelju, a debata je održana 30. rujna 2016., posljednjeg dana izborne kampanje.
Nakon što su sva tri kandidata svojim odgovorima potvrdila patriotizam prema Republici Srpskoj, debata je nastavljena po ustaljenoj formi: kandidati su žrijebanjem izabrali koji će biti uvodničar jedne od tri teme. Kandidati za gradonačelnika Banjaluke su: Igor Radojičić (SNSD), Dragan Čavić (zajednički kandidat opozicije) i Slavko Župljanin (SPAS).
Od samog početka, Radojičić i Čavić ostavljaju dojam da su jako dobro pripremljeni za debatu. Na voditeljeva pitanja odgovaraju brzo i samouvjereno. Međutim, debata vrlo brzo postaje dosadna i zamorna jer većina vremena odlazi na prepucavanje između ove dvojice kandidata. Postaje jasno da imaju pripremljene odgovore na pitanja, koje ili pročitaju s papira (Čavić) ili kažu napamet (Radojičić), a onda ostatak vremena potroše na replike i pričaju o entitetskoj politici (o Vladi Republike Srpske i Narodnoj skupštini RS) i o tome što je čija stranka krivo uradila u prošlosti. Slušajući ih, stječe se dojam kao da se radi o općim izborima, a ne o lokalnim. Voditelj često prekida njihove oštre verbalne sukobe, naglašavajući da to o čemu pričaju nije tema. U svom tom nezanimljivom prepucavanju, koje smo bezbroj puta do sada imali priliku slušati, možda je najzanimljiviji dio kada Čavić s papira čita nazive državnih institucija i javnih poduzeća te imena rodbine SNSD-ovih visokih funkcionera zaposlenih u njima.
Treći kandidat za gradonačelnika Banjaluke, Slavko Župljanin, totalni je autsajder u ovoj priči. On dođe tek kao pauza u sučeljavanju između dva glavna takmaca, Radojičića i Čavića. Jednako kao Konstantin Savić, on pokušava izgraditi svoju priču preko kritike dviju dominantnih političkih struja u Republici Srpskoj (SNSD i SDS), s tom razlikom da Župljanin nema niti truna karizme, šarma i “viralnosti” Konstantina Savića.
Ilidža: Sve otišlo u krivom smjeru
Treće sučeljavanje kandidata koje je označilo završetak izborne kampanje je ono za načelnika Općine Ilidža. U studiju Televizije Sarajevo našli su se kandidat Naše stranke Anes Mašić, kandidat Prve stranke Irfan Đaltur, aktuelni načelnik i kandidat SDA-SBB Senaid Memić i kandidat SDP-a Elvis Hadžić. Već na samom početku emisija je otišla u krivom smjeru. Kandidati su zamoljeni da se predstave gledateljima, a prvi je to učinio Elvis Hadžić. Na red je došao Senaid Memić, koji je vrijeme za predstavljanje iskoristio da replicira Hadžiću umjesto da iznese svoj program i viziju razvoja Ilidže u naredne četiri godine. Nepristojno je izjavio da je njegov kolega Hadžić izrekao glupost, te je i u drugoj replici nastavio jednako bezobraznim tonom: “Ja bih volio da ovaj kolega [Hadžić, op.a.] ima pojma o čemu priča.” U nastavku emisije, Đaltur naprasno prekida Memića. Kasnije Memić, sasvim nepotrebno i izvan konteksta, iznosi tvrdnju da Đaltur ima liječničku dijagnozu, aludirajući na njegovo mentalno zdravlje. Većina emisije protekla je u verbalnim sukobljavanjima Memića i Đaltura. Ton diskusije nije bio dostojan debate koja se očekuje od ljudi koji se kandidiraju za javnu funkciju. Više je podsjećao na svađu pijanaca u kakvoj zabačenoj krčmi. Gledatelji koji su izdržali do kraja mogli su čuti kako Memić i Đaltur ušutkuju jedan drugog, kako Memić optužuje Đaltura da nije vratio novac za koji je rekao prodati kravu i slično. Kandidati SDP-a i NS-a su ostali zasjenjeni u cirkusu koji su od emisije napravili Memić i Đaltur. Vrhunac ironije je kad Memić svoje završno obraćanje završi rečenicom da njegovim sugovornicima malo pristojnosti u komunikaciji ne bi škodilo.
Prvo sučeljavanje nam je bilo zanimljivo zato što je to općina kandidata koji je postao viralni hit ovih izbora. Imali smo priliku čuti i vidjeti što on ima ponuditi svojim biračima. Ovo je najkvalitetnije sučeljavanje od tri analizirana. Mala lokalna zajednica, dovoljan broj kandidata i rasprava gotovo isključivo o lokalnim temama pokazuju nam kako treba izgledati debata kandidata na lokalnim izborima. Drugo sučeljavanje je uzeto kao svojevrsni kontrast prvom, jer se radi o većoj lokalnoj zajednici u kojoj se za poziciju gradonačelnika natječu široj javnosti dva poznata imena političkog života BiH i RS-a. Tu je visoka politika u potpunosti zasjenila lokalne teme. Treće sučeljavanje kandidata uzeto je kao karakterističan primjer političke (ne)kulture dijaloga u BiH.