Toalet, brašno, benzin… Dopunite niz!

BLOG PRIČA

Toalet, brašno, benzin… Dopunite niz!

Svaka globalna kriza ima svoj potrošački fetiš. Na početku pandemije to je bio toalet papir, sad kad je Rusija napala Ukrajinu, u prvih 48 sati narod je poludio za brašnom, da bi odmah nakon toga preventivna gebira preselila na benzinske pumpe.

Savremeni svjetski poremećaji sve su češći i dramatičniji, sve je manje vremenskog razmaka između njih pa proizvode paniku kao kombinaciju kolektivnog straha od nepoznatog i individualne brige za kućne zalihe. Ako je potražnja brašna pred kraj februara 2022. i bila donekle logična posljedica globalne metafore za Ukrajinu, one da je riječ o „žitnici Evrope“, ako je nakon toga iz straha od poskupljenja uslijedila treća neprijateljska ofanziva na benzinske pumpe, bez prihvatljivog odgovora ostaje pitanje kakva nas je to unutrašnja sila prije dvije godine natjerala u stampedo na toalet papir. Sociolozi, psiholozi i fenomenolozi širom svijeta pokušavali su objasniti ovaj fenomen, bilo je zanimljivih i tačnih tumačenja, ali bez većeg traga na ukupno ponašanje stanovništva. Brašno je posljednja stvar koju treba gomilati u zalihama, jer ima izraženu sklonost ka crvanju. To radnim ljudima i građanima, kao što vidimo, uopće nije bitno, jer psihoza je psihoza, ona ne pita za uzroke nego baulja po posljedicama grabeći svoj komad najtraženijeg artikla u datom trenutku.

U Americi postoji posebna subkultura Sudnjeg dana, manijakalna kasta ne baš potpuno socijaliziranih ljudi koji u strahu od zombija, apokalipse, trećeg svjetskog rata ili nekih jakih lokalnih nemira, prave zalihe hrane, tekućine, oružja, municije, medikamenata i svega što im se čini potrebnim za preživljavanje u slučaju konačnog kraha. Nema te države, nema te lokalne zajednice koja im je ravna po strahu, sistematičnosti i uvjerenju da će taj dan uskoro zaista doći. Smisao života im je u strahu i osobnim skladištima, njih prije dvije godine pandemija nije iznenadila jer su im zalihe toaleta mogle omanjoj mjesnoj zajednici poslužiti makar deceniju.

Kad je počeo ruski napad na Ukrajinu, juriš na raspoložive količine brašna bio je strašan. Strah takozvanog običnog čovjeka je razumljiv, on na kolektivnu psihozu gleda samo sa aspekta sopstvene egzistencije, ali kakav je motiv osim trgovački, tj. ratnoprofiterski, tjerao pojedince da pomenutu namirnicu kupuju u tonama? Samo nekoliko dana nakon toga bosanskohercegovačkim gradovima prostrujila je informacija da sljedećeg jutra slijedi poskupljenje benzina, što je rezultiralo općim napadom na pumpe, ljudi su do duboko u noć dreždali u redu, da bi ih u ranim jutarnjim satima sasijekla nova vijest, džaba ste čekali i džaba ste se istrošili, ono za poskupljenje bilo je netačno.

Sve kad se sagleda, kolektivna panika najviše koristi – trgovcima. Oni su ovaj rat već dobili.

About The Author