Po mnogim pokazateljima, ušli smo u sasvim novu epohu, i tu je izgleda 2020. godina bila prelomna. Vrijeme ćemo, moguće, mjeriti do nje i poslije nje. Kad je počela era  COVID-a 19, niko nije znao koliko će sve trajati i kako će jedna nevidljiva baja promijeniti svijet. Niti se slutilo da će na koronu da se nakači novi, podjednako ubitačan virus Putin 2021. O posljedicama razaranja Gaze na globalne prilike još je rano govoriti.

Uglavnom, tri godine poslije prelomne 2020. imamo sljedeću situaciju:

– Brže Kina izgradi 400 kilometara autoputa nego što se u Bosni izmijeni trava na pet stadiona.

– Danas ozbiljna kuća košta kao 2019. godine osrednji motel.

– Pristojan stan će vas stajati kao 2019. godine oveća kuća.

– Iole dobar auto sad je skuplji nego onda stan. I još prijete: era jeftinih automobila zauvijek je prošla. Kojih jeftinih, i onda su za nas bili preskupi, a prosječan gradski auto sad je teško naći ispod 40.000. Eura.

– Mobiteli su otišli na 3000 maraka, za šta se u onaj vakat mogao kupiti odličan Golf 2.

– Samo je stari dobri tablet ostao u birvaktilskom spektru cijena, solidan se može zbaviti već od 400 maraka.

– Rad od kuće polarizirao je tržište poslovanja. Jedni su ga slavili, drugi kudili, milioni su napustili urede i počeli raditi iz sopstvenih domova, ali to se nije osjetilo na saobraćajnim gužvama. Gradovi su nakon korone zakrčeni kao što su bili i prije nje.

– Jedan rat: jedna, maksimalno dvije godine. Toliko svjetski relevantan sukob u prosjeku može držati pažnju javnosti, jer ga nakon 12 ili najviše 24 mjeseca mijenja novo, još drastičnije krvoproliće, iako ovo prethodno nije ni blizu kraja.

– Svijet na nogama: veliki sistemi kreditnih kartica hoće da ukinu suradnju sa, nazovimo ih tako, škakljivim portalima, zbog čega će odgovarati pred najvišim sudskim instancama i na ovom i na onom svijetu. Čisti finansijski terorizam.

– Što se tiče prirode, i tu stvari maksimalno divljaju. Po nekim prognozama, posljednji snijeg u Evropi past će 2025. godine, što je izgleda bio pucanj startnog pištolja za početak sumanutih ulaganja u zimske centre po bh. planinama. S druge strane, u Francuskoj demontiraju staze i liftove.

– A ako je ovo tačno, to je uvertira u novi talas globalne vreline, pa bi prosinac mogao postati tradicionalni mjesec za svjetska prvenstva u nogometu.

– Što se tiče domaćih prilika, situacija je tradicionalno otužna: pamet odlazi iz zemlje, a investicije razaraju rijeke i planine. Jedan od najvećih građevinskih i finansijskih poduhvata, most kod Počitelja, napukao. Mrežama kruži ekspertno rješenje: dovimo svi zajedno da se rupa sama od sebe popravi.

– Čim dođe zima, Sarajevo kao svjetski hvaljena turistička destinacija izbije u sami vrh najzagađenijih gradova. Kako prije, tako i poslije korone, ništa nije bolja situacija ni u industrijskim centrima: Zenica, Lukavac, Tuzla guše se u smogu, a politika apsolutno nema ideju o potencijalnim rješenjima.

– Trenutno najbolje provale s društvenih mreža odnose se na zagađenje glavnog grada BiH. Ljudi masovno i vrlo duhovito komentiraju prvu poziciju Sarajeva na listi najzagađenijih metropola. U suštini otužna situacija: kad već nema ko da riješi problem, ima bar ko da se s tim zevzeči, ali reformska vlast je nepokolebiva u namjeri da se pravi mrtva dok zagađenje ne prođe silom vremenskih prilika.

– Nazad na globalnu problematiku. Svjetske katastrofe mogu se svrstati u nekoliko kategorija: ratovi, klimatske promjene, masovno osiromašenje stanovništva, zarazne bolesti. Svaka od njih dovoljna je da dobro uzdrma uhodane načine života, a kada se dvije ili više nedaća isprepletu u vremenu i prostoru, egzistencijalni potresi su zagarantirani.

– Stručnjaci za obavještajne poslove žale za starim dobrim vremenima, jer u ovim današnjim više nema tajne. Nemoguće je bilo šta sakriti, pošto se doslovno svaki događaj na planeti može rekonstruirati iz javno dostupnih podataka. A ako ipak negdje ima nešto što je skriveno, nedstupno javnosti, zahvaljujući tehnologiji vrlo brzo postaje javno.

– Istovremeno, moraju se redefinirati ukorijenjeni pojmovi te njihova upotreba. Na primjer, kada danas neko spomene davno prošla vremena, samo da znate, pri tome se ne misli ni na 1968., ni na 1984., ni na 1992. To su datumi iz oblasti prahistorije. Davno prošla vremena, to su sad 2010., 2013. ili 2017. godina. A ni dvije hiljade osamnaestoj ne piše se dobro. Od tada do danas, sve se radikalno promijenilo.

– Evo testnog pitanja: ko se pred sami kraj 2023. sjeća ekonomske krize iz 2008? Realno gledajući, prošlo je tek 15 ljeta od te teške godine, ali nakon nje bilo je toliko najrazličitijih kriza, potresa, ratova, poplava, boleščina, požara, avionskih nesreća, da je sjećanje na ekonomski krah planete potpuno izblijedilo.

– Znači, svake godine najmanje jedan veliki svjetski događaj. Ko ih preživi, možda jednog dana više neće imati kome da priča…