U godišnjem izvještaju State Departmenta o praksi ljudskih prava tokom 2022. godine u Bosni i Hercegovini jedan dio posvećen je medijskim slobodama u kojem je upozoreno da zakoni države predviđaju slobodu izražavanja, uključujući i medije, ali vlada to pravo i dalje slabo poštuje.

Zastrašivanje, uznemiravanje, politički pritisak i prijetnje, uključujući prijetnje smrću, protiv novinara i medijskih kuća nastavili su se tokom godine 2022. godine, navodi se.

Dok prijetnje i pritisci na novinare traju, Udruženje BH novinari zabilježili su porast broja slučajeva riješenih u korist novinara čija su prava ugrožena.

U cilju unapređenja efikasnosti i standarda, Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo unaprijedilo je proces dokumentiranja slučajeva kršenja prava novinara i imenovalo tužioca koji će olakšati komunikaciju između nadležnih institucija i novinarskih udruženja.

Brojne restriktivne mjere uvedene u borbi protiv pandemije COVID-19 nastavile su ograničavati pristup informacijama i prisustvo novinara na događajima koji su inače otvoreni za medijsku pokrivenost.

Izvještaj navodi i da je medijskim izvještavanjem sve je više dominirala nacionalistička retorika te etnička i politička pristranost, često potičući netoleranciju, a ponekad i mržnju, posebno prije općih izbora održanih u oktobru.

Nedostatak transparentnosti u vlasništvu nad medijima i dalje je problem u Bosni i Hercegovini. Vlasništvo nad internetskim medijima u mnogim je slučajevima ostalo nejasno, a za mnoge televizijske i štampane kuće bile su dostupne samo informacije o nominalnom vlasništvu.

Kako se navodi, zakoni zemlje osiguravaju visok nivo slobode izražavanja, ali provedba i primjena zakona ozbiljno je potkopala slobodu medija. Dok je zakonom propisana zabrana izražavanja koja izaziva rasnu, etničku ili druge oblike netolerancije, uključujući “govor mržnje”, vlasti su ta ograničenja provodila samo povremeno i nikada za online medije.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH je 2021. godine izmijenio Krivični zakon zemlje kako bi sankcionirao negiranje genocida, veličanje ratnih zločina i poticanje rasne, vjerske ili etničke mržnje i nasilja, ali do novembra nijedna osoba nije optužena ili krivično gonjena za ta djela.

Prema Memorijalnom centru Srebrenica, poricanje genocida smanjilo se za gotovo 80 posto od jula otkako je zakon izmijenjen.

Zastrašivanje, nasilje, politički motivirani sudski sporovi i prijetnje novinarima zabilježeni su i tokom prošle godine. Od jula, Free Media Help Line (FMHL) zabilježio je 40 slučajeva o kojima su izvijestili mediji koji uključuju kršenja prava i sloboda novinara, uključujući pet prijetnji smrću i jedan fizički napad.

State Department posebno izdvaja slučaj Zorana Čegara, načelnika Sektora uniformirane policije Federacije BiH koji je 26. oktobra prijetio novinarki Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva.

Novinarka CIN-a radila je priču o Čegarovoj kupovini višemilionskih nekretnina u BiH i Hrvatskoj te ga je kontaktirala kako bi zatražila intervju. Čegar je to odbio te je preko telefona prijetio i psovao novinarki govoreći “Nemoj više da me zoveš, da ti ne dođem odakle me ti zoveš”, a novinarku je nazvao “četnikom”.

Podsjećaju da je Čegara 3. novembra, na zahtjev ministra unutrašnjih poslova FBiH Aljoše Čampare, suspendirao s dužnosti zamjenik direktora Federalne uprave policije Ensad Korman.

– Predsjednik SNSD-a i tadašnji član Predsjedništva BiH Milorad Dodik tokom predizborne kampanje često je negativno komentirao bijeljinsku televiziju BNTV. Na skupu SNSD-a u Banja Luci dvojica učesnika su fizički napali snimatelja BNTV-a jer je odbio prestati snimati njihov nepropisno parkiran kamion sa oznakama SNSD-a – navodi se u izvještaju.

U oktobru nakon općih izbora, ali prije objave rezultata, Dodikova kći Gorica objavila je na Twitteru fotografiju visokog predstavnika Christiana Schmidta i vlasnika BNTV-a Vladimira Trišića, s naslovom “Hitler i njegov sluga”.

– Najveća bošnjačka stranka SDA nastavila je s klevetanjem vlasnika sarajevske Face TV Senada Hadžifejzovića i njegove porodice. Član SDA Faruk Kapidžić napisao je na Facebooku da je Hadžifejzović “bolestan novinar”, “ucijenjena kukavica” i “lopov” – ističe State Department.

Ove uvrede bile su reakcija na satirični prilog koji je emitiran na Face TV-u u kojem su objavljene kompromitirajuće fotografije dužnosnika SDA preuzete s društvenih mreža. Bilo je mnogo sličnih zlostavljanja novinara širom zemlje.

Poznati banjalučki bloger i kolumnist Srđan Puhalo u maju se suočio s internetskim uznemiravanjem, uključujući i prijetnje smrću, nakon što je na Analiziraj.ba objavio komentar u kojem dovodi u pitanje često spominjani broj ubijene djece u Sarajevu tokom rata i nudi novčanu nagradu svakome ko može dokazati da je navedena brojka tačna.

Kritičari su osporavali Puhalov ugled i tvrdili da je bio upleten u rat. Rijetki su mediji koji su stali uz Puhala, založili se za njegovo pravo da postavi pitanje ili osudili govor mržnje i prijetnje s kojima se suočavao.

Jasmila Žbanić, filmska redateljica iz Sarajeva čiji su filmovi o ratu 1990-ih i najnoviji o genocidu u Srebrenici međunarodno priznati, snažno je podržala Puhala. BH novinari i regionalna Mreža sigurnih novinara branili su Puhalovu slobodu izražavanja, tražeći od policijskih i pravosudnih organa da istraže i sankcioniraju širitelje govora mržnje i sve one koji ugrožavaju njegova lična i profesionalna prava.

Tokom godine porastao je broj verbalnih napada na novinare. Napadi na novinarski profesionalni integritet i slobodu medija nastavljeni su tokom cijelog izvještajnog perioda. Nepoštovanje prema novinarima i novinarstvu se nastavilo i postalo dominantno ponašanje političara u BiH.

Na pitanja koja im se nisu svidjela, bh. političari su često reagirali uvredama na temelju spola, godina, nacionalne ili političke pripadnosti, pokušavajući diskreditirati novinare, kategorizirajući ih kao nekompetentne ili političke marionete.

Dodik je čak prošle godine pokazao srednji prst  grupi snimateljskih ekipa dok je prolazio na putu na saslušanje u Tužilaštvo BiH. Na povratku Dodik je ponovio tu gestu. Na kritike zbog svojih postupaka izvinio se i kazao da je uperio prst samo u ekipe BNTV-a i Avaza, a ne cijelu novinarsku zajednicu.

BH novinari pozvali su medijsku zajednicu da bojkotira Dodikove novinarske događaje dok se ne izvini svim novinarima, što on nije učinio.

Predsjednik Socijaldemokratske partije Nermin Nikšić zaustavio novinarku N1 Sunčicu Šehić, uhvatio je za ruku i nazvao je “patetičnom”. Premijer Kantona Sarajevo Edin Forto u emisiji televizije TVSA vikao je na novinarku, pokušavajući diskreditirati njena pitanja.

BH Novinari zabilježili su da su se tokom godine povećali rodno uvjetovani napadi i pritisci na novinare. Prema FMHL-u, broj prijetnji novinarkama naglo je porastao u posljednje tri godine s gotovo 70 registriranih slučajeva. Otprilike 50 posto tih prijetnji došlo je od političara i drugih izabranih dužnosnika.

Regulatorna agencija za komunikacije zaprimila je šest pritužbi vezanih uz govor mržnje, dok je Vijeće za štampu, koje djeluje kao samoregulacijsko tijelo za online i štampane medije zabilježilo 110 pritužbi vezanih uz govor mržnje, od čega se osam pritužbi odnosilo na članke objavljene na portalima.

Do septembra je riješena 81 pritužba na način da su mediji objavili demantij, ispravili sporni tekst ili izbacili sporne komentare, ovisno o tome što je Vijeće za štampu tražilo da učine kako bi riješili spor.

State Department navodi da je nastavljen politički i finansijski pritisak na medijske kuće da utječu na uređivačku politiku i sadržaj. Prema informacijama medijskih kuća, porezne su vlasti poreznim kontrolama kaznile medije koje su kritički izvještavali o potezima vlada, provodeći ih bez opravdanja.

I državni službenici ometali su rad novinara. Ovaj period obilježili su pokušaji ograničavanja pristupa informacijama u nekoliko područja. Ograničenja uvedena tokom pandemije ostala su na snazi. Institucije su nastavile selektivno zatvarati događaje za medijsku pokrivenost koristeći pandemiju kao izgovor.

Tokom godine nastavljena je praksa pritiska na novinare da cenzuriraju svoje izvještavanje. Reakcije na istraživačke priče fokusirane na korupciju visokih pravosudnih dužnosnika i njihovu neodgovornost nastavile su stvarati pritisak na novinare. Osim toga, izvještaji koji su osporavali službene narative izazvala su pritisak i prijetnje.

Glavna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović objavila je autorski tekst o mogućim izmjenama Izbornog zakona. To je izazvalo oštre reakcije na društvenim mrežama protiv Selimbegović. Uz mizogine i uvredljive komentare, jedan od odgovora bila je i prijetnja, da će, ako se usvoji zakon, “gledati u jamu”.

Generalnoj tajnici BH novinara Borki Rudić i novinaru UNA TV Slađanu Tomiću putem Facebooka prijetio je Jasmin Mulahusić, stanovnik Luksemburga, koji je prijavljen policiji. Mulahušić, uhapšen u BiH 2011. godine zbog raspirivanja mržnje, nacionalne i rasne netrpeljivosti, prijetio je i Selmi Fukelj, novinarki Medija centra i glavnoj urednici Inforadar.ba, te novinaru Almedinu Šišiću.

Svi ovi incidenti prijavljeni su policiji. Tužiteljstvo BiH je u procesu istrage protiv Mulahusića, koji je nastavio koristiti svoje naloge na društvenim mrežama kako bi napadao novinare i medijske kuće širom zemlje.

Vlasti su nastavile vršiti pritisak na medijske kuće kako bi obeshrabrile neke oblike izražavanja, a stranačka i vladina kontrola nad nekim novinskim kućama suzila je raspon mišljenja zastupljenih u oba entiteta, navodi State Department u godišnjem izvještaju.

Javni emiteri na državnoj (BHRT) i entitetskoj razini (RTV FBiH i RTRS) nastavili su s radom bez stabilnih i održivih prihoda koji bi omogućili nezavisnu uređivačku politiku. Ostali su izloženi političkim uticajima, posebno kroz politički kontrolirane upravne odbore, jer postojeća zakonska rješenja nisu osigurala mehanizme zaštite uređivačke nezavisnosti.

RTV FBiH nastavila je sa selektivnim pristupom vijestima. Vlada RS nastavila je povećavati direktnu kontrolu nad RTRS-om, što je snažno pojačalo pozicije i narative vladajuće koalicije u bh. entitetu Republika Srpska.

Neprovedba državnog Zakona o javnom emitiranju i provedba uspostavljenog sistema naplate pretplate dovela je BHRT na rub bankrota, primoravši je na smanjenje obima poslovanja. Entitetski emiteri su bili zaduženi za naplatu pretplate i dio iste dijele s BHRT-om, ali to nisu učinili.

Neuspjeh državnog parlamenta da usvoji sistemska rješenja za osiguranje održivosti BHRT-a i dalje ugrožava budućnost ovog državnog emitera. Vlasti su ostale podložne suprotstavljenim političkim interesima i nisu uspjele uspostaviti korporaciju javnog servisa koja bi nadzirala rad sva tri javna emitera u zemlji kako je predviđeno zakonom.

Regulatorna agencija za komunikacije, koja regulira tržište audiovizualnih medija, nije imala punu finansijsku i političku nezavisnost. Njegovom Vijeću mandat je istekao krajem 2017. godine. Agencija je opetovano upozoravala da bi veliko odgađanje prelaska s analognog na digitalno emitiranje moglo imati opasne posljedice na medijski pluralitet u zemlji.

– Više političkih stranaka i entitetskih institucija pokušavalo je pravnim i finansijskim mjerama te političkim pritiscima uticati na uređivačku politiku i medijske sadržaje. Zbog toga su neki mediji prakticirali autocenzuru – navodi izvještaj.

Državne institucije ograničile su pristup informacijama o tekućim slučajevima korupcije i nepravilnom korištenju javnih sredstava i stranih ulaganja. Transparency International BiH (TI BiH) je 2021. godine podnio tužbu Okružnom sudu protiv Ministarstva prometa RS-a zbog ograničenja pristupa informacijama o detaljima potencijalno problematičnog ugovora o koncesiji za autoput Banja Luka-Prijedor.

Sud je presudio u korist TI BiH i naložio ministarstvu da TI BiH dostavi tražene podatke. TI BiH se obratio i Ombudsmanu za ljudska prava, koji je od ministarstva zatražio da dostavi informacije koje je TI BiH tražio. Sudska presuda i preporuka pučkog pravobranitelja, međutim, nisu provedene do kraja godine.

Zabilježeni su slučajevi dopuštanja praćenja događaja samo odabranim predstavnicima medija. U nekim su slučajevima medijski izvori izvijestili da su službenici prijetili medijima gubitkom oglašavanja ili im ograničili pristup službenim informacijama.

Prevladavajuće prakse odražavale su bliske veze između nekih velikih oglašivača i političkih krugova i rezultirale pristranom raspodjelom vremena oglašavanja. Javna preduzeća, od kojih je većina bila pod kontrolom političkih stranaka, ostala su ključni oglašivači.

Mediji koji su kritizirali vladajuće stranke tvrdili su da su se suočili s poteškoćama u dobivanju reklama. Brojna ograničenja povezana s pandemijom nastavila su direktno negativno uticati na finansije medija u zemlji, čineći ih ranjivijima na ekonomske i političke pritiske.

Reagirajući na nepovoljne medijske napise o njemu, Elmedin Konaković, predsjednik političke stranke Narod i Pravda, okarakterizirao je dotične online portale kao “režimske” i “lažljivce”, optuživši ih da vode kampanju protiv njega.

Iako je zemlja dekriminalizirala klevetu, mnoge pritužbe protiv novinara i dalje se podnose pred sudovima, što je često rezultiralo iznimno visokim novčanim kaznama. Vijeće za štampu BiH napominje da su žalbe uglavnom podnosile javne osobe, političari, pravosudni dužnosnici i direktori javnih preduzeća.

Prvostepeni sud naložio je internetskom mediju Žurnal, poznatom po svom istraživačkom novinarstvu, da plati više od 170.000 KM u postupku za klevetu iz 2021. godine. Žurnal se žalio na presudu, ali do kraja godine nije odlučeno o žalbi.

Slučajevi klevete i dalje su se koristili za vršenje i finansijskog i političkog pritiska na medije i novinare, ugrožavajući pravo na slobodu izražavanja. Podaci FMHL-a i Vijeća za štampu pokazuju da je broj slučajeva klevete protiv novinara i urednika i dalje visok.

Sudovi i dalje nisu pravili razliku između različitih medijskih formata (npr. vijesti u odnosu na komentare), dok su dugi sudski postupci te pravne i finansijske bitke bili iscrpljujući za novinare i medije.

Podaci dostupni iz FHML-a pokazuju da su 80 posto slučajeva klevete pokrenuli vladini dužnosnici ili političari. Strukovne organizacije primjećuju da sudovi sve češće postavljaju enormno visoke zahtjeve za naknadu štete.

Prema Amnesty Internationalu, dvoje aktivista za zaštitu okoliša suočeno je s neutemeljenim optužbama za klevetu na sarajevskom sudu od strane BUK-a, hidroelektrane u BiH u vlasništvu belgijske kompanije Green Invest.

BUK je pokrenuo postupke za klevetu protiv aktivista nakon što su izrazili zabrinutost zbog mogućeg utjecaja hidroelektrana na rijeci Kasindolskoj na okoliš. Amnesty International tvrdi da se ova tužba uklapa u širi obrazac korporacija koje koriste strateške tužbe za učešće javnosti kako bi ugušile aktiviste.

– Vlada nije ograničila niti ometala pristup internetu ili cenzurirala internetski sadržaj, a nije bilo vjerodostojnih izvještaja da je nadzirala privatnu internetsku komunikaciju bez odgovarajuće zakonske ovlasti – zaključuje se u godišnjem izvještaju State Departmenta.

Izvor: State Department