FTV: „Plenum“, 21. juna

NEISTRAŽENE SMRTI: Sudski postupak „Memić“ ni nakon gotovo šest godina nije rezultirao podizanjem optužnice za ubistvo Dženana Memića. Takođe, iako je prošlo više od tri godine od smrti Davida Dragičevića, ni ovaj slučaj nije rasvijetljen. Smrt Lane Bijedić je i nakon gotovo dvije godine misterija. Osim smrti ovo troje mladih ljudi, ni ubistva sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića nisu dobila svoj sudski epilog. Ubice su na slobodi. Ovakvih primjera je u BiH, nažalost, još. Misteriozne smrti, dugogodišnje istrage, nalogodavci i izvršioci bez suđenja i kazne. Zato urednice „Plenuma“ (Ena Ameti i Jadranka Milošević) s pravom propituju spremnost države BiH da se obračuna s kriminalom. Zašto mnoga krivična djela ostaju neriješena?

KO KOČI ISTRAGE? Odgovornost sudija, tužilaca, policije, pa i zakonodavne, izvršne i sudske vlasti čija je obaveza kreirati sigurniji ambijent za građane, mediji trebaju propitivati. I podsjećati na neriješena ubistva i smrti u sumnjivim okolnostima. Reporterka Gordana Antonić je u uvodnom prilogu podsjetila na najpoznatije slučajeve – Memić i Dragičević, uz komentare članova porodice, advokata, grupe Pravda za Davida, predstavnika policije i stručnjaka. Urednica i voditeljica Ena Ameti podsjetila je i na druge slučajeve zanimajući se za uzroke slabih rezultata istrage. Šta koči istragu smrti sarajevskih policajaca? Kako slaba saradnja entitetskih policijskih i sigurnosnih organa utječe na identifikovanje  i privođenje osumnjičenih za krivična djela? Zašto HNK još nema policijskog komesara? Dok su univerzitetski profesori Eldan Mujanović i Sandi Dizdarević govorili o zakonodavnim i institucionalnim slabostima u borbi protiv kriminala, advokat Ifet Feraget iznio je detalje opstruiranja konkretnih istraga Memić i Dragičević.

BNTV: „Puls“, 17. juna

STANIVUKOVIĆ JOŠ UVIJEK O PRETHODNICIMA: Nakon šest mjeseci mandata na mjestu gradonačelnika Banje Luke, očekivati je da se novinarska pitanja odnose prvenstveno na rezultate rada gradonačelnika. Međutim, urednica i voditeljica Suzana Rađen-Todorić faktički je prepustila gostu tok emisije omogućavajući mu da govori koliko hoće i o čemu on želi. Tako je u fokusu opet bilo sve ono loše što je gradu uradio SNSD, a ne ono šta i koliko toga Stanivuković može popraviti. Da građani Banje Luke nisu zadovoljni radom SNSD-ovog gradonačelnika, jasno je po izbornim rezultatima. Ali, sada bi novinare trebalo zanimati ispunjavanje predizbornih obećanja – koja od njih su već ispunjena, a koliko je izvjesno ostvarivanje ostalih. Nakon priče o „privatizaciji RS-a“ od nekoliko kompanija u vlasništvu porodice Dodik i njenih bliskih rođaka i prijatelja, urednica pita Stanivukovića „kako Vi to možete zaustaviti?“. Olako prelazi preko njegovog uopćenog odgovora o tome kako on i njegovi saradnici rade 24 sata da to isprave, rizikujući i živote. Ali, ne saznajemo kojim mehanizmima će, ako ih ima, to postići. Tako ozbiljni problemi zaslužuju konkretnija pitanja i odgovore. Odgovori Stanivukovića su često predugi za televizijski intervju. Nisu detaljni, nego preširoki. Stanivuković je najavio pridruživanje DNS-a i još nekih stranaka opozicionom bloku u RS-u, a na funkciji predsjednika RS-a volio bi vidjeti Nebojšu Vukanovića.

BHT1: „Jedan“, 17. juna

BEZBOJNI ČLAN SDA: Benjamin Butković, kako i sam kaže, u pravilu ne komentariše odgovore svojih gostiju. Citiranjem njihovih spornih izjava, podsjećanjem na neispunjena obećanja, ukazivanjem na nedosljednost između onoga što deklarativno zagovaraju i onoga kako se ponašaju u političkom životu, obično prepušta gledaocima da izvuku zaključke. Takav pristup je primijenio i u prethodnoj emisiji u kojoj je intervjuisao Zdenka Ćosića, dopredsjednika HDZ-a BiH i premijera HNK. Ipak, u intervjuu sa Šemsudinom Mehmedovićem, zastupnikom SDA u PS BiH, nije se mogao suzdržati. Osim reagovanja na sada već viralnu izjavu Mehmedovića o tome kako Srbija zarađuje vakcinisanjem bh. građana koji u njoj potroše po 200- 300 KM, Butković je češće nego inače intervenisao i kod drugih odgovora. Nije da nije bilo razloga za to, samo je pristup bio oštriji i skeptičniji nego prema gostima iz drugih stranaka, uključujući i one u vlasti, pa i iz etnonacionalnih stranaka. Kada na pitanje o tome zašto RS naziva „manjim bh. entitetom“ gost odgovara da je to kontratermin „zajedničkim institucijama BiH“, Butković konstatuje kako će nas to kontriranje skupo koštati. Već u uvodu čuli smo kako se Mehmedović od političkog buntovnika pretvorio u „tihog i bezbojnog člana SDA“. Butković je podsjetio i na Mehmedovićevu najavu „dubinske analize“ nakon loših izbornih rezultata SDA. Saznajemo da uzroci izbornog poraza ipak nisu identifikovani.

N1: „Pressing“, 16. juna

ISCJELJIVANJE AFIRMACIJAMA: Da je Semir Osmanagić daleko popularniji od konvencionalnih, da ne kažemo dosadnih naučnika koji se drže fakata, nedvojbeno je. A ta njegova popularnost odavno mu je širom  otvorila vrata privatnih i raznih lokalnih televizija. Sada mu je gostoprimstvo ukazao i Amir Zukić, urednik i voditelj „Pressinga“, i to cijeli sat. U političkoj emisiji slušamo o iscjeliteljskoj moći afirmativnih tvrdnji, pozitivnih jona i posebnoj energiji visočkih piramida. Jer kad to potvrdi sportista kakav je Novak Đoković, šta znače mišljenja arheologa i historičara poput Envera Imamovića, Snježane Vasilj ili predsjednika evropskog udruženja arheologa Anthonyja Hardinga koji kažu – u Visokom nema piramida? Ovim ne samo da su „ono što kaže nauka“ i „ono što se priča“ dovedeni u istu ravan nego je i ovo drugo prevladalo. Istina, Zukić spominje stavove naučnika koji tvrdnje o piramidama u Visokom nazivaju „uvrnutim i apsurdnim“, a skepsa je prisutna i u novinarskim pitanjima. Ali, mišljenje naučnika je tek parafrazirano, dok je u studiju samo Osmanagić. Šta je sljedeće? Hoćemo li u slučaju novog talasa koronavirusa ili zastupljenosti malignih bolesti, u političkim emisijama koje tematiziraju funkcionalnost zdravstvenog sistema slušati savjete nekog bosanskog Miroljuba Petrovića? Trebamo li u emisiji o napretku BiH ka članstvu u EU očekivati Milana Tarota?

ZAKLJUČAK: Nova hapšenja u slučaju „Memić“ bila su povod da se u „Plenumu“ FTV-a aktuelizuju i druge nerazjašnjene smrti u BiH i propita spremnost institucija da riješe ove slučajeve onako kako to rade uređene države. Mediji mogu pomoći da se slučajevi čije „istrage u toku“ traju godinama ne zaborave i ne zataškaju, pa ove istrage i sudske postupke treba i dalje pratiti. U “Pressingu“ na N1, ovaj put, umjesto politike, misterija, kako reče urednik. Ako je namjera bila zabaviti gledaoce, Osmanagić jeste zanimljiviji od većine političara. Političke emisije bi ipak trebale informisati građane o životno važnim temama.