Kada u jedan tjedan stane toliko važnih susreta, spektakularnih provokacija i uobičajenih protokolarnih događaja, kao što ih se uspjelo nagurati u sedmicu na izmaku, onda možemo reći da prisustvujemo – višku politike. Mada je tačnije da prisustvujemo manjku istinske politike, a višku političkih događaja, ali tako je to – ne biramo mi koncepte od kojih nam zavise životi. Građani samo biraju političare koji uobičajeno nemaju mnogo dodirnih tačaka s onim što obećaju.

Razmjena teritorija?

Na regionalnom planu u toku je kulminacija nemogućnosti da Srbija i Kosovo postignu dogovor. Šta se sve iz toga može izroditi, ostaje nejasno. Po mrežama kruži informacija o stanovitom susretu u Americi, 12. juna, na kojem bi Hashim Thaçi i Aleksandar Vučić mogli potpisati nekakav historijski sporazum koji uključuje i razmjenu teritorija. Ovu (dez)informaciju niti ko potvrđuje, niti demantira. Samiti na visokom nivou, prvo u Sarajevu, potom u Tirani, pokazali su koliko to nije samo pitanje Kosova i Srbije, nego se tiče kompletne regije, posebno Bosne i Hercegovine. Predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk upozorava da u BiH „samo čudom ne dolazi do krvoprolića“. Nakon srećom neuspjele SOA-ine umjetničke instalacije, Amerikanci su višegodišnju ravnodušnost konačno zamijenili pojačanom pažnjom: prvo nas je pohodio visokopozicionirani lider CIA-e, a u najavi je i intenzivirano prisustvo drugih američkih agencija obavještajno-sigurnosnog spektra, što je istovremeno i pomalo zakašnjeli odgovor na ruske aktivnosti. Pohodio nas je nedavno i zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD-a Matthew Palmer, koji je u kasnijim izjavama detektirao sve ključne probleme Bosne i Hercegovine. Za razliku od dvije trećine našeg slavnog BH. bloka, međunarodna zajednica prepoznaje strateške opasnosti. Ako se čak i Valentin Inzko probudio iz dugogodišnjeg sna, onda je jasno da je dogorjelo do nokata.

Vlast još nije formirana. Mogli smo posljednjih tjedana pročitati mnogo lucidnih komentara, ali čini se da niko kraće i preciznije to nije definirao od Mladena Bosića, funkcionera SDS-a: „Sada se SNSD-u žuri da uđe u vlast, ali ovi koji i nisu baš zainteresovani da se vlast brzo formira imaju model kako taj proces otezati, koji je upravo svojevremeno SNSD uspostavio.” Bosić dodaje da za formiranje vlasti trenutno postoje tri kočnice: Izborni zakon – uslov HDZ-a, aktivacija MAP-a – uslov SDA i SNSD-ovo blokiranje Parlamenta BiH.

Pokret propao

U isto vrijeme, u Sarajevu po običaju – svega. Formiranje  Socijaldemokratskog pokreta, kojem je, za početak, teško upratiti ime, članstvo, ciljeve i aktivnosti  – uz dužno poštovanje spram nekoliko imena koja su tamo, izgleda, zalutala u neznanju – jeste dobar politološki vic. Zlatko Lagumdžija ne može biti inicijator pozitivnih promjena i tu svaka priča završava. Proklamirani cilj – ujedinjenje ljevice, uveliko je prevaziđen jer su inicijatori Pokreta uspjeli u nemogućem. Po prvi put od Dejtona do danas, u ovoj zemlji ujedinili su se ne samo ljevica nego ljevica i desnica, sve s centrom pride, i to u negativnim reakcijama. Teško je na mrežama naći bilo kakav pozitivan komentar o ovoj inicijativi. Ako je Lagumdžija htio da testira svoj rejting, valjda mu je sad jasno da je sve kredite potrošio. Najodgovorniji je za loše stanje na ljevici i nikakva inicijativa to ne može preokrenuti. Postoji još jedan marginalni detalj koji mnogo govori o Pokretu. Toliko su daleko od proklamiranih želja i ciljeva da su čak omogućili i riječima tradicionalno nevičnom Nerminu Nikšiću da verbalno briljira. Nakon što je kurtoazno pozdravio formiranje nove političke snage, Nikšić je zakucao željom da u „narednih pola godine nećemo imati tri pokreta…“

Toranj i oko njega

Zanimljiva je činjenica da i Fahrudin Radončić konačno ulazi u vlast. Briljantno odigrano. Čovjek nije vičan predizbornim naporima, ali ovi postizborni njegov su specijalitet. Kao što smo i upozoravali, sve ovo vrijeme samo se o tome i radilo. Avaz je tako uspješno odigrao stvar, mjesecima nas bombardujući tekstovima o tome zašto BH blok ne treba da uđe u vlast, da je jedina logična posljedica i pozadina tog insistiranja – Utemeljiteljev ulazak u istu. Zlobnici se sad naslađuju ni mjesec dana starom izjavom „Treba li da skočim s tornja da bih dokazao da neću u vlast“. Međutim, s ovog marginalnog portala ne podržavamo takvu zlobu, svi su političari danas manje ili više nedosljedni. Jeste da je ovaj salto mortale izveden u svega mjesec dana i njegovog nositelja čini neozbiljnim, ali Radončić nam je sad nasušno potreban, jer postaje vitalni element u sprečavanju razornih posljedica politike koju sije koalicija Dodik – Čović.

Tu dolazimo i do uloge Željka Komšića u posljednjim političkim gibanjima. Razlika između DF-a i SBB-a je ta što je DF imao Komšića, koji je, nasuprot Radončiću, ostvario respektabilan izborni rezultat. Dva njegova poteza u zadnje vrijeme sve su, međutim, samo ne respektabilni. Prvi je kad je sam ušao u koaliciju sa SDA, iako je od početka bilo jasno da takav savez ima težinu i smisao samo ako je u njemu kompletan BH blok. Komšićeva odgovornost nisu odluke Predraga Kojovića i Nermina Nikšića, ali to što nakon njihovih prenemaganja i odbijanja sam koalira isključivo je njegov grijeh. Druga greška je prilazak Pokretu koji ne zna je li došao ili pošao. Dok uvaženi saradnik ovog portala Ivo Komšić tvrdi da to nije stranka, nego svima otvoreni pokret, čiji je cilj ujedinjenje ljevice, Lagumdžija je još otvorenije rekao da je krajnji cilj formiranje partije. Nadamo se da Komšić (Željko) neće napraviti i treći pogrešan korak, da neće učestvovati, zajedno s Radončićem i Izetbegovićem, u najavljenom rušenju vlade Edina Forte. Kakva god da je, a štošta joj se može zamjeriti, pravo je osvježenje na otužnoj kantonalnoj političkoj sceni.

Uglavnom, prije nego što postane loše, teško, ružno i zajebano, jedno vrijeme bit će uistinu veselo. Pa uživajmo dok možemo. Dok u Sarajevu s najiskrenijim nijetom pjevamo antiratne pjesme, u Srbiji opet nabavljaju tenkove. Uzdajmo se u Vučićevu želju da te aždahe nikada neće biti upotrijebljene, on je, onako, čovjek od riječi.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja