ŠTA JE NAMA EUROPSKA UNIJA?

IZDVAJAMO

Kada se osvrnemo na to kako su javni televizijski servisi i internetski portali pristupili temi aplikacije BiH za članstvo u EU, možemo zaključiti da je taj pristup najčešće bio ili površan ili stranački obojen, a najčešće i jedno i drugo. Rijetki su mediji i novinari koji su se potrudili upoznati javnost detaljnije i ozbiljnije s procesom podnošenja aplikacije za članstvo u EU, a riječ je o nečemu što je od općeg interesa svih nas koji živimo u BiH.

ŠTA JE NAMA EUROPSKA UNIJA?

Predsjedavajući Predsjedništva BiH dr. Dragan Čović predao je 15. veljače aplikaciju za članstvo Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji. Po njegovoj ocjeni, kao i po ocjeni mnogih domaćih političara, stranih diplomata, ambasada i međunarodnih institucija, bio je to historijski dan za Bosnu i Hercegovinu. S manje oduševljenja i s mnogo više rezervi događaj je dočekan od strane predstavnika civilnog društva u BiH, kao i predstavnika vlasti u bh. entitetu Republika Srpska. Sukladno tome, izgledali su i dnevnici entitetskih javnih emitera taj dan.

Svečana atmosfera

Informativni program Federalne televizije posvetio je posebnu pažnju tom događaju. Popodnevni Dnevnik 1 izdvojio je devet i pol minuta za ovaj događaj, Dnevnik 2 rekordne dvadeset tri i pol minute, a Dnevnik 3 devetnaest minuta! “Istorijski dan za BiH!” glasila je udarna vijest triju dnevnika. Dnevnici su izgledali svečano, najave priloga i pozadina studija bili su preplavljeni žutim zvjezdicama i državnom zastavom, a najave pojedinih priloga pratila je zastava EU koja se vijori na vjetru dok se u pozadini čuje Oda radosti, himna ujedinjene Europe.

Vjerojatno najzačudniji i najpretjeraniji prizor kreiranja svečarske atmosfere predstavlja momenat u kojem Dnevnik 2 uživo prenosi vatromet na brdu Hum u Mostaru! Odmah nakon toga uslijedilo je javljanje Dragana Čovića iz Bruxellesa. Dvanaest, dakle, udarnih minuta za Dragana Čovića. Ne može se, naravno, kriviti Federalnu televiziju što na predaji aplikacije u Bruxellesu nisu prisustvovala druga dvojica članova Predsjedništva BiH, koji su zbog toga ostali zakinuti za svoj dio medijskog prostora, ali teško se oteti dojmu da su dnevnici FTV-a taj dan bili najviše po mjeri zvijezde događaja dr. Dragana Čovića. Od FTV-a je čak dobio i vatromet.

Ostatak minutaže svečanog dijela Dnevnika 2 izdvojen je za komentare europskih diplomata, predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića, reakcije bh. političara iz vlasti i opozicije u Federaciji BiH, te kratki komentar Milorada Dodika. S obzirom da su svi navedeni imali samo riječi pohvale, interesantno je da je izostala reakcija političara iz RS-a, kao i da nije izravno prenesen Dodikov komentar, već je autorica priloga samo navela što je dotični rekao. Vjerojatno se nije htjela pokvariti svečana atmosfera dnevnika. Ipak, prostora za kritiku ostavljeno je u prilogu koji se bavio netransparentnim načinom donošenja odluke o Mehanizmu koordinacije na državnom nivou.

Problemi i zapreke na europskom putu BiH

Dnevnik RTRS-a tog dana bio je sasvim druga priča od one na Federalnoj televiziji. U Dnevniku 2 RTRS-a nisu se koristili izrazi “istorijski dan” ili “važan dan za BiH”, kao na FTV-u. Iako je to bila glavna vijest, predavanju aplikacije za članstvo BiH u EU posvećeno je svega sedam minuta dnevnika u 19:30. Nije bilo svečarskog tona, nego upravo suprotno, naglasak je stavljen na probleme i zapreke na putu ka EU, prevladavao je pesimistični stav. Najava dnevnika: “Predstoji dug put za BiH. Evropski zvaničnici poručuju: članstvo neće doći brzo, proces će trajati godinama”, “Dodik: Nismo protiv aplikacije, ali se protivimo pokušaju manipulacija na evropskom putu”, “Slijedi li novi prenos nadležnosti na BiH?” i sl. Od sedam minuta, koliko je posvećeno ovoj temi, otprilike tri minute je posvećeno samom činu predavanja aplikacije, izjavi Dragana Čovića i europskih zvaničnika, a ostatak vremena je utrošen na priču o netransparentnom načinu usvajanja mehanizma koordinacije.

“Predaja aplikacije zasjenjena usvajanjem mehanizma koordinacije” glasi najava priloga. Predavanje aplikacije RTRS je iskoristio za širenje straha i panike o mogućem prenosu nadležnosti s entiteta RS na BiH, te za obračun s OHR-om i stranim sucima Ustavnog suda BiH. Svoj prilog o usvajanju mehanizma koordinacije autorica priloga završava riječima: “Kako će BiH proći evropski put, svima je jasno, zavisi od nje same, ali je i činjenica da na njemu nema mjesta ni za OHR ni za strane sudije u Ustavnom sudu BiH, jer s njima u Evropu, po ocjeni mnogih, BiH sigurno ne može.” Tako novinarka namjerno miješa stilove, i umjesto nepristrasnosti i neutralnosti, što bi trebao biti stil novinarskog izvještaja, novinarka prelazi u formu komentara i sama iznosi svoj sud krijući se iza mase (“po ocjeni mnogih”). Tko su ti mnogi, znaju, izgleda, samo novinarka i urednik/ca dnevnika.

Nakon ovog priloga uslijedio je komentar Milorada Dodika koji je citirao talijanskog premijera Mattea Renzija koji je kazao: “Europa je orkestar koji svira na Titanicu koji tone. (…) Danas BiH od puta ka Europi ništa ne može dobiti.” Republika Srpska nije kočničar, ali put ka EU mora da ide dogovorom entiteta, a ne prebacivanjem nadležnosti na BiH, podvukao je Dodik još jednom.

RTRS se tako još jednom potvrdio kao partijski servis vlasti u Republici Srpskoj i kao privatni servis Milorada Dodika. Tako je tema podnošenja aplikacije za članstvo u EU obrađena u skladu sa stavovima i pogledima SNSD-a i Milorada Dodika. Svi drugi su bili izbačeni, neprijatelji prokazani, javnost upozorena na opasnosti koje prijete entitetu, a partijska dužnost partijskog (a ne javnog) RTV servisa ispunjena. Predsjednik može biti zadovoljan.

Bez kritičkog otklona prema političarima

Federalna televizija je prenijela vijest odjevena u svečarsko ruho, dok je na dnevniku RTRS-a bio dan kao i svaki drugi. Federalna televizija nije ostavila mnogo prostora za pesimizam i kritiku, RTRS nije ostavila mnogo prostora za optimizam i pohvale. Niti jedna TV-kuća nije pokazala preveliku kritiku prema političkim elitama koje imaju utjecaja na njihovu upravljačku strukturu.

Ipak, rad Federalne televizije se ne može izjednačiti s RTRS-om jer je FTV koliko-toliko javni servis, dok je RTRS običan partijski servis stranke na vlasti u manjem bh. entitetu. Ako na FTV-u i ima stranačkog utjecaja na uređivačku politiku dnevnika, onda je taj utjecaj u zadnje vrijeme mnogo suptilniji u odnosu na RTRS.

Entitetske i stranačke lojalnosti

Ako pogledamo utjecajnije portale u BiH, primijetit ćemo da se i tu može povući usporedba po entitetskoj liniji i/ili liniji stranačke lojalnosti.

Bosanskohercegovačko izdanje Večernjeg lista bilo je, kao i uvijek, na liniji “stožerne stranke”, filtrirajući objave vezane za podnošenje aplikacije, a dr. Čović je 21. veljače čak i objavio svoju kolumnu na stranicama ovog lista optimističnog naziva “Aplikacija je nepovratna karta BiH za europsku budućnost”.

Kolumnu je u cijelosti prenio i Avaz na svojoj web-stranici, koji je, jednako kao i Večernji list, blokirao svaku ozbiljniju negativnu kritiku. Ovo je opet u službi promidžbe Stranke za bolju budućnost (SBB) koja sudjeluje u vlasti na federalnom nivou. Avaz od uobičajenih birokratskih procedura Europske unije pravi senzaciju. Tako Avaz čitateljima predočuje sliku faksimila informacije da je zahtjev BiH proslijeđen Europskom parlamentu i nacionalnim parlamentima 28 zemalja članica EU. I dosadna birokracija tako može biti senzacija.

Šta bi sve trebalo znati?

I Večernji list i Avaz prenose sve reakcije političkih aktera u vezi s potpisivanjem aplikacije za članstvo BiH u EU, ali nema previše kritičkih tonova, koji većinom dolaze iz civilnog sektora, a tiču se nedovoljne provedbe reformske agende i nespremnosti BiH da aplicira. Tako ova dva portala nisu prenijela priopćenje Inicijative za monitoring europskih integracija BiH pod naslovom “Predaja aplikacije za članstvo se ne uklapa u bh. realnost”, u kojoj se tvrdi da BiH nije ispunila osnovne uvjete za predaju aplikacije te da je čin podnošenja aplikacije ništa drugo do najobičnija propaganda i puko sakupljanje političkih poena pred nadolazeće izbore. Navedeno priopćenje su prenijeli portali Klix, Depo, novinska agencija Patria, kao i drugi utjecajniji portali.

TV Liberty je u suradnji s Inicijativom za monitoring europskih integracija BiH snimila emisiju pod naslovom “Sve što trebate znati o aplikaciji BiH za članstvo u EU”, gdje gledatelji mogu dobiti odgovore na pitanja: Što ustvari predstavlja aplikacija za članstvo u EU?, Što je od svega urađeno prije predaje aplikacije za članstvo u EU?, Da li je predaja aplikacije puko skupljanje političkih poena ili stvarna opredjeljenost bh. političara da konačno počnu raditi na reformama koje će od BiH načiniti funkcionalnu državu? i sl. Odgovore na ova pitanja gledatelji nisu mogli saznati u dnevnicima entitetskih javnih RTV servisa ili na najposjećenijim internetskim portalima. Ove su teme, u najboljem slučaju, bile veoma šturo objašnjene na ovim servisima, a riječ je o pitanjima od općeg interesa.

Posve originalan i jako zanimljiv pogled na proces bh. podnošenja aplikacije za članstvo u EU iznio je analitičar Adnan Ćerimagić za portal Vijesti.ba u tekstu pod naslovom “Desetljeće proizvoljnih EU uslova i nepodnošljivog čekanja za BiH”. Ćerimagić iznosi niz podataka i činjenica kojima argumentira stav da su za ogromno kašnjenje BiH na putu ka EU krivi, prije svega, potpuno proizvoljni uvjeti Europske unije koji su postavljani Bosni i Hercegovini, a nisu nikada postavljani drugim državama.

Kada se osvrnemo na to kako su javni televizijski servisi i internetski portali pristupili temi aplikacije BiH za članstvo u EU, možemo zaključiti da je taj pristup najčešće bio ili površan ili stranački obojen, a najčešće i jedno i drugo. Rijetki su mediji i novinari koji su se potrudili upoznati javnost detaljnije i ozbiljnije s procesom podnošenja aplikacije za članstvo u EU, a riječ je o nečemu što je od općeg interesa svih nas koji živimo u BiH. Tu bi kao pozitivne primjere valjalo posebno istaknuti TV Liberty, Inicijativu za monitoring europskih integracija BiH, analitičara Adnana Ćerimagića kao i brojne druge pojedince i organizacije civilnog društva koji su nastojali probuditi interes javnosti za ovu temu. Javni mediji i politika su još jednom podbacili.

About The Author