“Ovo je bila prava mala BiH”, rekao je Bakir Izetbegović nakon sastanka komesara za proširenje Evropske unije Johannesa Hahna sa predstavnicima 19 političkih partija u Sarajevu.
Ne, nikako i ni u kom pogledu, nipošto nije taj reprezentativni skup bila “prava mala BiH”, jer “prava mala BiH” onako “prava” i onoliko “mala” koliko je to po ćeifu i mjeri Bakira Izetbegoviča i njegove stranke, nalazila se u tom trenutku koji kilometar dalje, južnije, u općini Novi grad.
Prava slika male BiH su otac i sin Ćesir, Huso i Muamer koji divljački nasrću na bespomoćnog fotografa “Žurnala” Adija Kebu, otimaju mu kameru, vrijeđaju i ponižavaju dok obavlja svoj čemerni, ubogi posao.
Svaki posao koji radiš pošteno i odgovorno u današnjoj “pravoj maloj BiH” je čemeran, jadan i ponižavajući, jer se majmuni, kriminalci i ubice trude i uspijevaju da vam ga, čak i kada ga znate i volite raditi, gorkim i čemernim načine, ogade.
Predsjednik Stranke demokratske akcije Novog Grada Huso Ćesir, privatni poduzetnik i njegov sin Muamer jesu presonifikacija “prave male BiH”, obiteljske tvrorevine, onakve koja je nepogrešiv odraz višedecenijske nakazne vlasti, a u osnovi zavjereničkog, nepotističkog komplota stranke kojoj je na čelu sin koji je taj unosni biznis naslijedio od oca.
Pa je potom taj srednjevjekovni, primtivni, antidemokratski model vlasti spustio na sve razine i društvene slojeve, razorivši mu svaku supstancu.
Fenomen Huse Ćesira i njegovog stranačko-poslovnog javno-privatnog partnerstva sa državom, odnosno sa novcem poreskih obveznika, namješteni tenderi, zavičajna okupacija institucija sistema, nepogrešiva je i plastična ilustracija”prave male BiH”.
Divljaštvo i nasilje koje su općinski lider SDA Ćesir i njegovo humanizirano mladunče ispoljili prema fotografu “Žurnala” jeste od one vrste fanatiziranog divljaštva i bešćutnog zločinačkog orgijanja, demonstracije moći i neljudskosti, u kakve spadaju ubice Jamala Khashoggyja u saudijskom Konzulatu u Turskoj. Isto divljaštvo i identična bešćutnost!
Slučaj nasilja, primjer udruženog obiteljskog zločinačkog poduhvata je paradigma “prave male BiH” izetbegovićevskog profila, jer ilustrira nekažnjivost kriminala, pa i onog najteže vrste, i njegovih počinitelja.
Batinaši Ćesiri su se mogli ohrabriti na linč nad fotografom jer znaju da neće snositi nikakave sankcije, ni krivične, ni političke, kao što nije snosio ni njihov rumeni, punjeni lutak na čelu Općine koji mirno ubije čovjeka i u miru i rahatluku, kao da ništa nije bilo nastavi poslovati i dijeliti poslove svojim zavičajnim ahbabima i džamijskim intimusima.
Da, nema dileme, sigurno je upravo tako, nikako drugačije nije: primitivno divljaštvo, nasilje nad golorukim, bespomoćnim fotografom, na javnoj površini od strane najvažnijeg čovjeka, najvažnije općine, izborne perjanice najvažnije stranke – to je prava slika koja bolje od svih miliona odgovora na briselska pitanja, govori gdje smo, što smo, kako smo i zbog čega smo.
Nitko smo i ništa, i nikad nećemo ništa promijeniti nabolje sa nitkovima koji nas vode, tuku, osiromašuju, ponižavaju, pljuju, ili u najboljem slučaju tjeraju odavde, jer je njima tijesno dok nas makar i ova šaka jada ima da im kvarimo poslove i selamet.
Izvor: Slobodna Bosna
