RTRS: Muke po predsjedniku
11. – 17. januar 2021.
I DALJE O IKONI: Obraćajući se novinarima petog januara, Milorad Dodik saopštio je da će „javno vratiti spornu ukrajinsku ikonu, koju je poklonio šefu ruske diplomatije, koju je dobio od jedne banjalučke porodice, pa da oni vide šta će dalje“.
Desetak dana kasnije, od „javnog vraćanja ikone“ i najave objelodanjivanja ko mu je ikonu darovao, ustupio ili šta već, nema ni pomena. Umjesto toga, u gruboj zamjeni teza, iz kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH stiglo je saopštenje u kojem se od Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine traže dokazi da je ikona koju je Dodik poklonio Sergeju Lavrovu tokom njegove posjete BiH, i koja je prerasla u diplomatski skandal, vlasništvo te države.
Profesionalno novinarstvo zahtijevalo bi da se Dodiku postavi pitanje zbog čega ne objelodani kako je došao u posjed ikone i time stavi tačku na ovaj skandal. No kako javni servis RS-a nikada ne propituje niti jedan postupak vladajućih elita u ovom bh. entitetu, očekivati analitički pristup temi ikone evidentno je suvišno.
GORAK ZALOGAJ: Od izlaska iz bolnice, gdje se liječio od koronavirusa, Milorad Dodik rijetko se pojavljuje u javnosti, no redovno za agenciju Srna i srbijanske medije komentariše sva zbivanja u BiH. Tokom nedjelje iza nas, Ustavni sud BiH nazvao je inkvizicijom, po ko zna koji put govorio je o RS-u kao državi srpskog naroda nastaloj prije početka rata u BiH. Jedino što je dodao u repertoar već potpuno izlizanih fraza jeste da se „političko Sarajevo, ohrabreno pobjedom Joea Bidena na američkim izborima, nada da će naštetiti RS-u“. No čak ni tu izjavu ne treba posmatrati kao nešto novo ima li se u vidu da je poraz Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima gorak zalogaj koji je Dodik s mukom progutao.
LJEPŠA STVARNOST: Žive li novinari RTRS-a u nekoj boljoj, paralelnoj stvarnosti od ostatka građana BiH, pitanje je koje smo nebrojeno puta postavili. I ponovo ga postavljamo referirajući se na izvještaj Gvozdena Šarca (Dnevnik 2, 11. januar) u kojem je slavodobitno najavio da „opoziv Savjeta ministara nije uspio“. Šarac u prvi plan ističe kako su zastupnici u Predstavničkom domu Parlamenta BiH „strpljivo branili njegov rad“. A branitelji su očekivano bili iz redova SDA, HDZ-a, DF-a i SNSD-a. To što se državni ministri nisu kadri nositi s ekonomskim posljedicama pandemije koronavirusa, što se pitanje stizanja cjepiva u BiH svodi na pusta obećanja i što se rješavanju migrantske krize ne nazire kraj, za uredništvo Dnevnika nisu teme vrijedne smjene Vijeća ministara BiH.
MIGRANTI I KAKO IH SE PREDSTAVLJA: RS, a u tome su složne i vlast i opozicija, ne želi migrante u ovom entitetu. Niti na bilo koji način iskazuje i minimum empatije spram ljudi koji u kampu Lipa borave u uvjetima nedostojnim i za životinje. Ali zato u Dnevniku 15. januara donose izvještaj da je migrantima koji se nalaze u BiH preko Western Uniona u posljednje tri godine doznačeno 6,5 miliona KM. Potom slijedi „tumačenje“ RTRS-ovog stručnjaka za sigurnost Dževada Galijaševića, koji navodi da svaki migrant mjesečno prima po 600 USD. No ono što upada u oči jesu snimci kojima je pokrivena Galijaševićeva tvrdnja: na njima su ti isti migranti u neadekvatnoj odjeći i u papučama, i tako oskudno odjeveni usred zime hodaju kampom Lipa i šumama oko Velike Kladuše.
Ocjena: 1
BNTV: Muke po penzionerima
11. – 17. januar 2021.
ZASTRAŠUJUĆI OMJERI: U Bosni i Hercegovini omjer radnika i penzionera je 1,2:1, odnosno, u ovom trenutku naša država ima blizu 700 hiljada penzionera. Ekonomisti stoga upozoravaju da je pitanje koliko dugo će postojeći sistem penzionog osiguranja moći funkcionisati, pogotovo ima li se u vidu da je u našoj zemlji preko 330 hiljada radnika starijih od 50 godina i da bez pokretanja realnog sektora i uz konstantan odljev radno sposobnog stanovništva, ostaje otvoreno pitanje hoće li buduće generacije uopće moći primati penziju.
Možda se penzioneri, kako to tvrde na RTRS-u, zaista i raduju svakoj marki više, samo je pitanje do kada.
O VIJEĆU MINISTARA: Zašto je sedam opozicionih stranaka u Predstavničkom domu Parlamenta BiH pokrenulo inicijativu za smjenu Vijeća ministara, podrobno je u izvještaju pojasnila Slađana Jašarević u Dnevniku 11. januara. Dan kasnije bilježimo i izvještaj iste novinarke o sjednici Doma naroda državnog parlamenta koja je još jednom pokazala koliko su delegati vladajućih stranaka na državnom nivou bez sluha za potrebe građana/naroda koje navodno zdušno štite i zastupaju. Kako Dom naroda funkcionira vidjelo se i na njihovom oštrom protivljenju da se usvoji novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa i tako stane ukraj praksi da izabrani dužnosnici obavljaju i po nekoliko funkcija. I za svaku od njih budu plaćeni.
S RIJEČI NA DJELA: Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković prešao je s riječi na djela. I krenuo u racionalizaciju javne uprave koja je „jela“ najveći dio gradskog budžeta. Iako smo u više navrata ukazivali na pretjerano forsiranje svih njegovih aktivnosti u dnevnicima, u nedjelji iza nas bilježimo pozitivne pomake. Naime, kako gradonačelnik nema podršku većine u gradskoj skupštini, gledateljima je osim njegovih odluka o najavljenim uštedama i novoj sistematizaciji radnih mjesta, predočeno i mišljenje suprotstavljenog odborničkog bloka, koji se oštro protivi svakoj mogućnosti da se stane ukraj dugogodišnjoj praksi uhljebljivanja partijskih kadrova, kako u gradskoj administraciji tako i javnim preduzećima koja su u nadležnosti grada.
Ocjena: 6
Komparativna analiza
Nakon višednevnog praznovanja, uredništvo Dnevnika BNTV-a vratilo se temama po kojima su najprepoznatljiviji: ekonomija, položaj radnika i penzionera te koronakriza i njene posljedice dominirali su proteklom nedjeljom. S druge strane, RTRS nastavlja praksu skretanja pažnje javnosti s realnih životnih problema u prežvakane političke priče i, po ukusu i u interesu vlasti, u ružičasto boji realnost u kojoj živimo. A ako i ima problema, onda su za njih krivi, uvijek i u pravilu, „političko Sarajevo“, međunarodna zajednica, Ustavni sud BiH…
PLUS SEDMICE
RTRS
Nijedan izvještaj.
BNTV
Dnevnik emitovan 12. januara, koji je bio posvećen mnogim temama od interesa za građane. Od opterećenosti fondova penzionog osiguranja, preko novih zaduženja na tržištu kapitala kojima Vlada RS osigurava tekuću likvidnost budžeta, do trvenja socijalnih partnera u RS-u oko najniže plate. Naime, dok sindikati upozoravaju da radnici jedva preživljavaju s 520 KM, koliko iznosi najniža plata u RS-u, poslodavci i Vlada RS, pravdajući se koronakrizom, ne prihvataju ni razgovor o povećanju „minimalca“ u ovoj godini.
MINUS SEDMICE
RTRS
Penzije u RS-u će od januara biti povećane za tri posto. Što su, saznajemo u Dnevniku 13. januara, penzioneri dočekali s radošću: „svaka marka raduje penzionere“. O visini najniže ili prosječne penzije ni riječi. Ni o tome kako preživljavaju od 250 do 400 maraka mjesečno (koliko prima najveći broj penzionera) kada im više od polovine tog novca treba samo za režije. Umjesto toga, tvrdnja kako je za Fond PIO RS 2020. godina bila najuspješnija!
BNTV
Nijedan izvještaj.
