RTRS: Vidna nervoza

24. – 30. juni 2024.

SPINOVI OKO IMOVINE: U svjetlu borbe oko rudnih resursa ove zemlje, zanimljiv je prilog o posjeti britanskog ambasadora Juliena Reillyja „krnjem Ustavnom sudu BiH“, kako ovu instituciju u posljednje vrijeme naziva RTRS. U dnevniku koji je emitiran u ponedjeljak (24. juni) insinuira se Reillyjevo lobiranje za britanske investitore u rudnike, te se lamentira nad činjenicom da je Vlada Federacije BiH kompaniji Adriatic Metals odobrila nelegalnu sječu šume. U pokušaju medijskog spina ovo se predstavlja kao situacija koja će se dešavati ukoliko se državna imovina dodijeli državi BiH, iako je riječ o potezu entiteta koji se ne može porediti sa državom, nego sa drugim entitetom, odnosno sa RS-om.

NASRTAJI NA EKONOMIJU RS-a: Novi krug sankcija američkog OFAC-a unio je vidnu nervozu u vladajuću strukturu u RS-u. Ni prošle, a ni ove sedmice na RTRS-u se ne spominju detaljna obrazloženja uvedenih mjera, nego se donose isključivo tumačenja u starom maniru RTS-a iz devedesetih o nepravednim i ničim izazvanim sankcijama. Poseban napor RTRS ulaže u to da sankcije predstavi kao udar na zaposlene u kompanijama koje su pogođene OFAC-ovom odlukom, pa se tako konstatuje „kako sankcije ugrožavaju svakodnevni život zaposlenih“ (utorak, 25. juni), kako je „cilj ugasiti kompaniju koja ima 850 zaposlenih“ (srijeda, 26. juni) te kako se „oko zaposlenih steže obruč“ koji dolazi iz „samoprozvane kolijevke demokratije“ (četvrtak, 26. juni). I tako iz dana u dan, bez spominjanja stvarnih razloga za uvođenje sankcija, a u narativ o zlim namjerama Amerikanaca da uzimaju radnicima hljeb iz usta se ne bi uklopilo ni kada bi se spomenula kompanija „Integral“ koja je jednako bila pod sankcijama, ali je sa „crne liste“ nedavno skinuta upravo da bi se održalo njeno poslovanje i sačuvala radna mjesta.

VENECIJANSKA KOMISIJA: Propagandistički zadaci nekad znaju biti dosta teški, ali i u odgovaranju na njih bi valjalo poštovati pravila elementarne logike da se ne bi dolazilo u situaciju da se pobijaju vlastite tvrdnje. Takav slučaj smo imali u prilogu o mišljenju Venecijanske komisije o načinu izbora sudija Ustavnog suda BiH, koji je emitiran u srijedu (26. juni). Prema RTRS-u, „[član Predsjedništva BiH Željko] Komšić je iznudio mišljenje komisije da etnička pripadnost ne smije biti osnov za izbor sudija Ustavnog suda“. Međutim, u nastavku priloga se priznaje: „Istina, etničke kvote nisu ni propisane Ustavom kao obavezujuće, ali nisu ni zabranjene, što bi Komšić i mislioci iz Strasbourga sada perfidno da učine“, čime u vodu pada početna teza o „Komšićevoj iznudi“, ali teško da će gledatelji ove televizije to primijetiti.

Ocjena: 1

BNTV: Rasprodaja Jahorine

24. – 30. juni 2024.

OC „JAHORINA“: Olimpijski centar „Jahorina“ je iz sedmice u sedmicu u fokusu izvještavanja BNTV-a, i to s dobrim razlogom. „Sumnjive prodaje zemljišta, milionska dugovanja koja izmiruje Vlada, sumnjivi tenderi, upitne dozvole za gradnju“ su neke od stvari kojima bi se u nekoj drugoj državi vjerovatno već bavili nadležni organi, ali ovdje je skretanje pažnje na kriminalne radnje uglavnom na zviždačima i pojedinim medijima u koje zasigurno spada i BNTV. U subotu je ova televizija problematizirala činjenicu da ključni ljudi Olimpijskog centra imaju višemilionsku imovinu, dok u isto vrijeme on gomila gubitke. Zaključak je da oni ili ne žele uložiti znanje koje im u privatnom sektoru donosi ogroman novac, ili koriste OC „Jahorina“ za izvlačenje dobiti kojom će kasnije pokušati privatizirati ovaj kompleks. Poučeni iskustvima ranijih privatizacija, možemo pretpostaviti kako će se stvari ovdje dalje razvijati, a BNTV će nam svojim izvještavanjem vjerovatno pružiti priliku da vidimo jesmo li u pravu.

VRAĆANJE NADLEŽNOSTI: Prijenos nadležnosti sa entitetskog na državni nivo i njihovo vraćanje je često mjesto u istupima predsjednika RS-a Milorada Dodika i ukupnom narativu njegovog režima. U nedjelju (30. juni) je BNTV zato na samom početku Dnevnika 2 emitirao prilog duži od pet minuta u kojem je priča o vraćanju nadležnosti kvalitetno i argumentirano dekonstruirana. Dok se RTRS u sličnim prilikama, kako smo vidjeli u prethodno spomenutom prilogu o mišljenju Venecijanske komisije, oslanja uglavnom na vlastite ocjene ili ocjene ljudi bliskih režimu, BNTV potraži činjenice, pa je tako u ovom prilogu utvrdio kako Dodik tokom svog djelovanja nije vratio niti jednu nadležnost entitetu RS, dok su njegovi kadrovi ranije učestvovali u njihovom prijenosu na državu BiH. Nadalje, gledateljima je objašnjen mehanizam vraćanja nadležnosti koje nije moguće bez saglasnosti državnog parlamenta ili odluke OHR-a, što je sve u svemu dobro iskorištenih pet minuta emisije.

LOBIRANJE U SAD-u: Dnevnik od nedjelje (30. juni) je na BNTV-u bio rezervisan za analitičke priloge, jer su pored ovog o vraćanju nadležnosti tu bili i jednako dugi prilozi o lobiranju RS-a u SAD-u, te problemima u Željeznicama RS. Željeznicama ćemo se baviti u komparativnoj analizi, a prilog o neuspješnom lobiranju RS-a u Washingtonu vrijedi zabilježiti zbog aktualiziranja ove teme u svjetlu sve čvršćih američkih sankcija prema Dodikovom režimu. Navedeno je kako je u posljednjih desetak godina RS potrošio desetine miliona dolara na lobiranje u američkim krugovima, ali da su jedini rezultat izolacija i sankcije. Dodatno, BNTV raspolaže podatkom da su u tom periodu u lobiranje u SAD-u više uložili jedino Kajmanski otoci i Ujedinjeni Arapski Emirati, ali bilo bi zanimljivo čuti i izvor tog podatka.

Ocjena: 7

KOMPARATIVNA ANALIZA

Sankcije američkog ministarstva finansija prema pojedincima i kompanijama iz RS-a su ove sedmice bile bolna tačka RTRS-a, što zbog udarca kojeg su zadale režimu, što zbog utjecaja na Alternativnu TV koja sa RTRS-om čini jedinstven propagandni sistem. Zato je zadatak javne televizije bio u javnosti stvoriti sliku kako su sankcije usmjerene protiv radnika pogođenih kompanija, ali i slobode govora, te u ljudima izazvati osjećaj kako niko nije siguran i kako „deblji kraj uvijek izvuku oni mali“ (utorak, 25. juni). U tom narativu RTRS nije pojasnio ko su ti „veliki“ koji se obično izvuku, i nije se bavio uzrokom sankcija, a koji se dobrim dijelom tiče privilegiranog položaja sankcioniranih kompanija u dobijanju poslova koji se plaćaju novcima građana. Zato je BNTV u utorak imao prilog u kojem su ove kompanije označene kao „Dodikove zlatne firme“ i u kojem je naglašeno kako su one dobile ugovore sa javnim sektorom vrijedne više od pola milijarde maraka.

Vidljiva je i razlika u izvještavanju o odluci Suda BiH da se poništi izbor četvrtog delegata iz RS-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Iako RTRS danima ovo navodi kao „apsurd moguć samo u BiH“, činjenica je da se SNSD ipak povinovao odluci suda, tako da je očito kako medijsko gunđanje kroz usta RTRS-a ima smisla jedino kao privid otpora. S druge strane, BNTV o žrijebanju izvještava kao pozitivnom rješenju, ne problematizirajući proces koji je do njega doveo i proceduru kojom će se ono obaviti.

Najvidljiviju razliku između RTRS-a i BNTV-a ove sedmice ipak ne nalazimo u izvještavanju o ključnim političkim dešavanjima, nego u načinu na koji su ove kuće pokrile jednu naizgled nezanimljivu temu. Riječ je o otvaranju naučno-tehnološkog parka u Banjoj Luci koje je na RTRS-u predstavljeno kao primjer uspješne saradnje RS-a i Srbije budući da se ovaj park ugleda na četiri slična mjesta „za susretanje privrede i nauke“ koja već funkcionišu u Srbiji. U ovom je RTRS propustio spomenuti dvije ključne stvari koje je naglasio BNTV: otvorena je samo kancelarija ovog parka u kojoj će sjediti direktor koji je ranije već imenovan, a novac za eventualni budući naučno-tehnološki park je obezbijeđen u Saudijskoj Arabiji. Obje ove činjenice je RTRS iz svojih razloga prešutio u svojoj misiji portretiranja idealne slike stvarnosti u kojoj sve u saradnji sa Srbijom funkcioniše i gdje su jedini poželjni partneri Mađarska, Rusija i Kina. Za to vrijeme, novac daju Arapi, na što je BNTV skrenuo pažnju uz napomenu kako vlast u RS-u sve teže dolazi do novca za bilo šta.

Idealiziranje saradnje RS-a i Srbije na RTRS-u je vidno naglašeno nakon Svesrpskog sabora i koristi se svaka prilika da se pokaže da se ona istakne, što bi u medijski pismenom društvu kao kontraefekt proizvelo najmanje dva pitanja: da li su vlasti RS-a sposobne da išta naprave bez pomoći Srbije te gdje je ta saradnja bila u posljednjih 30 godina ako se tek sad uspostavlja ili intenzivira. Srećom za RTRS i vladajući režim u RS-u, ova pitanja baš i nema ko da postavlja.

Na kraju, ove smo sedmice imali i slučaj da se istog dana obje televizije bave Željeznicama RS (nedjelja, 30. juni). RTRS je emitirao prilog o tome kako vozni red željeznica nije usklađen sa potrebama građana, tako da nedovoljan broj njih koristi ovaj način transporta prilikom odlaska na posao. Objašnjeno je kako je vozni red takav zbog kapaciteta Željeznica i kako će se u budućnosti investirati u njih tako da budu funkcionalne poput željeznica u Srbiji. Istog dana se željeznicama bavila i BN televizija, samo što nije stala na lošoj satnici polazaka, nego je postavila pitanje zašto nema pomaka u funkcionisanju i poslovanju Željeznica RS iako su u njihovo restrukturiranje uložena značajna sredstva. Jednako tako, BNTV navodi kako su Željeznice RS u dugu od 283 miliona maraka, te kako je sve manje mašinovođa budući da odlaze u inostranstvo, tako da je vozni red na kojem insistira RTRS ipak jedan od manjih problema ove kompanije.

Plus sedmice

RTRS

Kao rijedak primjer gdje RTRS stvarno vodi brigu o građanima RS-a mogao bi se izdvojiti prilog o inspekcijskom nadzoru nad kvarljivim proizvodima koji je emitiran u dnevniku od subote (29. juni). Iako se na ovaj prilog možda može gledati kao promotivni uradak za afirmaciju rada inspekcijskih organa, u njemu se našlo i dosta informacija o mjerama koje se poduzimaju da se spriječi plasman robe koja bi mogla ugroziti zdravlje kupaca.

BNTV

I za BNTV plus sedmice nalazimo u subotu (29. juni), i to u prilogu o korištenju električnih trotineta sa prednostima i opasnostima koje to sa sobom nosi. Iako je riječ o nepretencioznom i „laganom“ prilogu, plus mu vrijedi dodijeliti jer upravo takvi prilozi pokazuju koliko BNTV zna prepoznati priču u nečemu svakodnevnom što se olako uzima zdravo za gotovo.

Minus sedmice

RTRS

Izgledno je kako u mezarju u Potočarima postoji nekoliko spomenika-nišana sa pogrešno upisanim podacima. Vlasti RS-a barataju sa podatkom od nekoliko desetina, što se treba utvrditi. No, presude za genocid nisu donesene na osnovu brojanja kamenih struktura u Potočarima, nego na osnovu spiskova žrtava i dokaza o njihovoj egzekuciji koje je uvažio MKSJ. No, to ne sprečava RTRS da spremno uskoči u narativ Milorada Dodika, pa je ova kuća jedva dočekala da emitira njegovu izjavu u kojoj kaže: „Koliko je njih uklesano tamo na onim nadgrobnim spomenicima da žive u Švedskoj, Njemačkoj, Kanadi, Australiji za koje mi ne znamo da uopšte postoje, a ja sam uvjeren da ih ima barem tri-četiri puta više nego što smo mi otkrili.“ U ovoj odvratnoj igri licitiranja žrtvama i njihovog omalovažavanja koja se igra ispod svakog civilizacijskog nivoa, niti predsjednik RS-a niti RTRS ne daju odgovor na jedno pitanje: čak i kad bi Dodik bio u potpunosti u pravu i kada bi broj ubijenih u Srebrenici bio manji za, recimo, par stotina – šta se desilo sa onih preostalih osam hiljada?

BNTV

Iako BNTV ima kvalitetne istraživačke i analitičke segmente, ono što im se može zamjeriti je jednostavno preuzak dijapazon osoba koje u njima daju svoje mišljenje. U pitanju jesu kvalificirani komentatori, ali ponavljanje istih lica i komentari na istom fonu čine ove priloge predvidljivim i „bajatim“. Taj pool analitičara i komentatora u BiH nije veliki, u RS-u je još manji, ali vrijedilo bi potražiti i neka nova lica koja imaju šta reći i nemaju problem to reći u objektiv kamere.