Palestinski novinari, medicinski radnici i svjedoci iznijeli su potresna svjedočenja na završnoj sjednici Tribunala za Gazu u Istanbulu, govoreći o saučesništvu, međunarodnim sistemima, otporu i solidarnosti, te opisujući ono što su nazvali namjernim izraelskim napadima na medijske radnike, mrtve i trudnice u Pojasu Gaze.
Javni četverodnevni tribunal, održan u Istanbulu od četvrtka do nedjelje, čuo je svjedočenja preživjelih i aktivista koji tvrde da izraelske vlasti ciljano napadaju one koji dokumentiraju rat i one koji nastoje sačuvati život pod opsadom.
Mohammad Qraiqea, palestinski novinar koji je ubijen u Gazi nekoliko dana nakon što je dao snimljeno svjedočenje organizaciji Witness Eye, opisao je atmosferu u kojoj „svi novinari, bez izuzetka, žive pod prijetnjom izraelskog napada“.
– Najopasnija stvar za nas novinare danas jeste izraelska prijetnja koja je ubila sve naše kolege, bez izuzetka. Društvena odgovornost, profesionalna etika, slike koje vidimo i ubistva koja svakodnevno svjedočimo na ulicama, u tržnicama, školama i domovima, primoravaju nas da nastavimo prenositi te slike – kazao je.
Qraiqea je opisao i traumu sahranjivanja vlastite majke, ubijene u blizini bolnice Al-Šifa: „Zatekao sam je kako spava… ubijena je i pogubljena mecima izraelskih vojnika i granatiranjem. Uzeo sam njeno tijelo i sahranio je.“
Ghazi Al-Majdalawi, predstavnik Palestinskog centra za nestale i prisilno odvedene osobe, rekao je da su informacije o dvojici novinara pritvorenih nakon 7. oktobra uskraćene.
– Okupacija odbija da pruži bilo kakve informacije o Nidalu i Haithamu. Ne žele reći jesu li u zatvorima, jesu li ubijeni ili pogubljeni – kazao je.
Novinar Hossam Shabat, koji je također ubijen tri sedmice nakon svog svjedočenja, rekao je da su oznake „PRESS“ postale direktna meta.
– Čim obučemo prsluk s oznakom ‘press’, to postaje najveća optužba… mi smo zaklani, a nemamo glas. Ubijeni smo, niko nas ne čuje, niko nas ne vidi – rekao je.
Dodao je da je „svaka slika imala cijenu“, navodeći da su novinari „platili svojim tijelima i dušama… kako bi ta slika stigla do cijelog svijeta.“
Drugi svjedoci govorili su o napadima na groblja i nerođenu djecu. Novinar Mahmoud Haniyeh rekao je da su tijela njegove supruge i malog sina, ubijenih u ranijim izraelskim napadima, bila među onima za koja se ne zna gdje su.
– Ne znam… tijelo moje supruge, tijelo mog sina… ne znam šta je okupacija uradila s njima. Jesu li ih odnijeli na groblja okupacije? Jesu li ih negdje zakopali – dodao je.
Dr. Fadya Mahlis, koja je služila u bolnici Al-Šifa, opisala je hitne medicinske zahvate na trudnicama koje su umrle zbog bombardovanja i nedostatka kisika ispod ruševina. Prisjetila se slučaja novorođenčeta čija je majka umrla na ulazu u bolnicu.
– Reanimirali smo bebu oko pola sata. Boja kože se popravila, beba je prodisala i zaplakala… Nažalost, imala je unutrašnje krvarenje – kazala je.
Student-volonter Laith Arafat govorio je o potpunom kolapsu prenatalne njege. Prisjetio se trudnice u devetom mjesecu koja nije osjećala pokrete fetusa.
– Nije postojao zdravstveni sistem… nije bilo zdrave hrane, vitamina ni lijekova. Bilo je mnogo straha… Uradio sam ultrazvuk, ali nisam mogao pronaći pokrete bebe – ispričao je.
Četverodnevno javno zasjedanje na Istanbulskoj univerzitetu označilo je kulminaciju jednogodišnjeg rada međunarodnih pravnika, naučnika i predstavnika civilnog društva na dokumentiranju izraelskih zločina nad Palestincima.
Tribunalom je predsjedavao Richard Falk, bivši specijalni izvjestilac UN-a za ljudska prava na palestinskim teritorijama, a cilj mu je bio da stvori „narodni zapis“ o genocidu, aparthejdu i sistemskim kršenjima međunarodnog prava u Gazi.
U „poroti savjesti“ tribunala bili su: Kenize Mourad, Christine Chinkin, Chandra Muzaffar, Ghada Karmi, Sami Al-Arian i Biljana Vankovska.
Očekuje se da će panel pravnika i posmatrača u nedjelju izdati završno mišljenje sažimajući nalaze o genocidu, aparthejdu i sistemskim zločinima u Gazi.
Izvor: AA
