Ne želim učestvovati u rušenju bh. energetike
Jasmin Salkić je čelnike Vlade i Ministarstva energetike entiteta Federacija BiH, Fadila Novalića i Nermina Džindića, nazvao grobarima energetske nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Vršitelj dužnosti direktora BH Gasa Jasmin Salkić podnio je u četvrtak ostavku. Kao razlog je naveo pokušaje rušenja te državne kompanije kroz sklapanje štetnih ugovora.
Čelnike Vlade i Ministarstva energetike entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, Fadila Novalića i Nermina Džindića, nazvao je grobarima energetske nezavisnosti Bosne i Hercegovine, koji, kako je istaknuo, prodaju državne interese radi ličnih. U obrazloženju ostavke naveo je da Novalić i Džindić šute o kriminalu i podržavaju ga te da je sve dokaze o nezakonitim radnjama, prisluškivanju i montiranju procesa predao istražnim tijelima.
Salkić je ostavku podnio nekoliko minuta prije sjednice Vlade Federacije na kojoj je trebao biti smijenjen. Uprkos ostavci, Vlada ga je razriješila dužnosti i na njegovo mjesto imenovala Mihajla Krmpotića, inženjera iz BH Gasa. (Al Jazeera)
DOK DRUŠTVENE MREŽE UKLANJAJU TAKVE SADRŽAJE: Da li će iz ponude kablovskih operatera biti uklonjeni programi koji negiraju genocid?
Pojedini bosanskohercegovački kablovski operateri u svojoj ponudi imaju televizijske kanale u čijem je programskom sadržaju konstantno negiranje genocida u Srebrenici. Isti kanali su dostupni i nakon izmjene Krivičnog zakona BiH kojim je to kažnjivo. Očito za njih nisu sporna gotovo svakodnevna negiranja i veličanja genocida, ratnih zločina i zločinaca, kao i govor mržnje. Iz Regulatorne agencije uobičajeno sterilni stavovi
Jasno, zakon koji je donio bivši visoki predstavnik Valentin Inzko isključivo se primjenjuje na teritoriji Bosne i Hercegovine. No, problem nastaje kada na teritoriji naše države, bez ikakvih ograničenja, gledatelji imaju pristup tim televizijskim kanalima na kojima se emitiraju sporni sadržaji.
Na pitanje da li se i kako može spriječiti ili zabraniti emitiranje ovakvih televizijskih sadržaja na teritoriji BiH, bivši ombudsman za medije Federacije BiH Mehmed Halilović odgovara:
„Mislim da može i da to treba da učini Regulatorna agencija za komunikacije BiH. Ne znam kakve su njihove tehničke mogućnosti, ali mislim da je to njihova zakonska obaveza.“
Novinari Žurnala kontaktirali su i RAK BiH. Oni su podsjetili da nisu nadležni za regulaciju programskih sadržaja pružalaca audiovizuelnih medijskih usluga koji su licencirani u nekoj drugoj zemlji, te su istakli da međunarodni instrumenti garantuju pravo prenosa i retransmisije programskih audiovizuelnih usluga, kao i simultanu i neizmijenjenu retransmisiju izvornog programa.
„Samo u slučaju ozbiljnih, teških i ponovljenih kršenja odredbi vezano za govor mržnje i zaštitu maloljetnika postoji mehanizam ograničenja prenosa takvih sadržaja, koji se dosada nije desio u praksi Agencije“, stoji u odgovoru Žurnalu. (D. Cviko, Žurnal)
Zakonom protiv loše savjesti
Nakon što je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko donio odluku o zabrani negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca, većina političara i intelektualaca u Republici Srpskoj i Srbiji tome se usprotivila, tvrdeći da u Srebrenici nije bilo genocida i da takvu odluku nikad neće prihvatiti. Mnogi od njih negoduju i zbog načina na koji je odluka donesena, smatrajući da nije dobro da se zakon nameće, da nije uopće dobro da se bilo što u BiH nameće, te da treba pustiti domaće političare da se sami dogovaraju o takvim pitanjima. Jasno je, naravno, da odluka o zabrani negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca ne bi nikad bila donesena da se čekalo da to učine domaći političari. Uostalom, Inzko je u obrazloženju svoje odluke i rekao da je cijeli svoj mandat, a trajao je 12 godina, čekao da tu odluku donesu domaći političari. Budući da do toga nije došlo, on ju je nametnuo.
Bez zakonâ nije moguće urediti međuljudske odnose. Kad bi se kojim slučajem dokinuli zakoni koji uređuju društveni moral, i kad bi se naprosto dopustilo da svatko djeluje prema svojoj savjesti, nastao bi kaos u međuljudskim odnosima. Nisu sve savjesti dobre, ima i loših i izopačenih savjesti. Dobra savjest je ona savjest koja dopušta da se „informira i obrazuje“ i koja uzima u obzir „objektivnu hijerarhiju dobara“ (R. Spaemann): „Nepravedno oštećujući, vrijeđajući, povređujući nekog drugog, čovjek neposredno oštećuje i samog sebe i ima lošu savjest“.
Bez zakonskih ograničenja i zabrana, došle bi u pitanje i neke druge vrijednosti na kojima počivaju međuljudski odnosi: najprije bi stradala pravednost, a budući da nepravedna društva i zajednice nužno proizvode nezadovoljstvo, došlo bi i do konflikta, a u konačnici bi bio ugrožen i javni mir. Kad bi bosansko-hercegovačko političari imali dobru savjest, kad bi se ponašali odgovorno, ne bi bilo razloga za nametanje zakona, a u tom slučaju bi i funkcija visokog predstavnika bila suvišna. Uostalom, kad je riječ o zakonima, nije najvažnije to tko ih donosi, nego njihov sadržaj, vrijednosti na kojima zakoni počivaju. Zabrana negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca ne smije ovisiti o političkim dogovorima, pojedinačnim stavovima ili „lošim savjestima“. Ona mora postati za sve obvezujući zakon. (Drago Bojić, Tačno.net)
Sastanak u Berlinu poruka je Dodiku / Magazinović: Ne bih se ni za šta na svijetu mijenjao sa njim
Saša Magazinović, poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i član Zajedničke komisije Parlamenta za evropske integracije, očekuje da će poruke sastanka njemačke kancelarke Angele Merkel u Berlinu sa visokim predstavnicima u BiH, aktuelnim Christianom Schmidtom i bivšim Valentinom Inzkom, biti ozbiljno shvaćene.
– Ovo nije prvi put da smo dobili poruku da moramo sprovoditi reforme, ali mislim da bi se moglo desiti da prvi put ona bude ozbiljno shvaćena. Ne bih se ni za šta na svijetu mijenjao sa Miloradom Dodikom u ovom trenutku kada mu dolaze različite vrste poruka iz različitih krugova međunarodne zajednice, u kojima se zapravo kaže: “Ili ćeš raditi, ili ćeš se skloniti”. A ovaj sastanak je jedan od takvih, naglašava Magazinović. (Matea Jerković, Oslobođenje)
