Milanovićev primitivni napad na Dejana Jovića
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović uvredama je odgovorio na komentare koje je Dejan Jović, profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, u intervjuu za N1 televiziju 12. srpnja iznio na izjave što ih je Milanović dao tokom svog posjeta hrvatskim političarima u Hercegovini od 11. do 13. srpnja. Profesor Jović decentan je i akribičan znanstvenik, nesklon nedostojnim osobnim diskreditacijama kakve je Zoran Milanović uvelike pretvorio u stil svojega ponašanja na položaju predsjednika Republike Hrvatske. Usprkos tome što je i sam postao meta Milanovićevih uvreda, Jović se nije povukao, nego je pristao opširno odgovoriti na pitanja portala tacno.net, zadovoljan što na uvrede političara može odgovoriti suzdržano, bez resantimana, kao znanstvenik, politološkim argumentima i s dobrom voljom prema svima – i sve to, nipošto najmanje važno, baš iz Mostara. (Boris Pavelić, Tačno.net)
Zbog čega je uhapšen Osman Mehmedagić?
Prije dvije godine počela su sporenja o validnosti diplome Osmana Mehmedagića zvanog Osmica. Bližio se kraj njegovog četvogodišnjeg mandata na mjestu direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH. Mehmedagiću je SDA namjeravala dati još jedan mandat, sukladno uuobičajenim dogovorima sa HDZ-om i SNSD-om o imenovanju čelnika državnih institucija.
Oktobra 2019. godine Univerzitet za poslovne studije u Banja Luci, po nalogu Inspektorata Republike Srpske, naložio je poništavanje Mehmedagićeve fakultetske diplome. On je na ovom Univerzitetu upisao treću godinu na osnovu završenog prvog stepena (dvije godine) Pravnog fakulteta u Sarajevu.
Mehmedagić potom Zajedničkoj komisiji Parlamenta BiH za nadzor nad radom OSA-om dostavlja uvjerenje o aktuelnom studiranju treće godine Pravnog fakulteta Univerziteta u Travniku, no ubrzo potom je saopšteno da posjeduje diplomu Američkog univerziteta u BiH od 2013. godine.
Na taj način nastala je dilema da li je Mehmedagić brucoš, apsolvent ili akademski građanin?
Tužilaštvo BiH tada istragu usmjerava prema Američkom univerzitetu. Polovinom juna ove godine slijedilo je hapšenje Denisa Prcića, direktora Američkog univerziteta u BiH, potom potraga za skrivenim serverom da bi se u konačnici utvrdilo da su službene upisne knjige univerziteta prepravljane.
Epilog svega je – hapšenje direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića.
“Tužilaštvo BiH vodi istragu u kojoj se osumnjičeni Mehmedagić tereti za krivična djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja, krivotvorenja isprave i pranja novca”, saopšteno je iz Tužilaštva BiH.
Mehmedagić ima bezgranično povjerenje lidera SDA Bakira Izetbegovića, kao što je imao i od njegovog oca, preminulog predsjednika RBiH i osnivača SDA Alije Izetbegovića, od kojeg se desetak godina nije odvajao niti jednog trenutka.
“Evo, ja insistiram sada da ga smijene ako nema diplomu. Na toj poziciji u ovakvim okolnostima treba biti sposoban i lucidan patriota, vrlo inteligentan, koji je spreman za ovu zemlju žrtvovati vrijeme i život ako treba. Ja vjerujem ovom čovjeku, da će braniti BiH i da je može braniti. Pogledajte šta je sve uradio u proteklom periodu, saradnju sa drugim zemljama, kakav odnos i respekt ima. Naravno da su Dodik i Čović nezadovoljni s tim i žele da ga smijene”, komentarisao je za N1 Bakir Izetbegović u jeku polemike o postojanju ili ne Mehmedagićeve (validne) diplome.
Iz SDA su cijelo vrijeme tvrdili da je istraga protiv Mehmedagića politički motivisana. Naglašavali su da državno tužilaštvo, predvođeno Gordanom Tadić, procesuira samo kadrove SDA, dok u potpunosti zanemaruje slične ili gore slučajeve kršenja zakona funkcionera na području Republike Srpske. No, iako ima elemenata za takvu tvrdnju, to nije dovoljno da bi se odbranio način sticanja diplome koji se stavlja na teret Mehmedagiću. Jedno kršenje zakona ne može se braniti postojanjem drugoga.
Tokom posljednjih godinu dana protiv Mehmedagića i njegovih saradnika podignute su dvije optužnice za zloupotrebu položaja i ovlasti. Obje se odnose na korištenje agencije za privatne interese. Po jednoj je Mehmedagić u sudskom procesu oslobođen, a drugu Sud BiH nije prihvatio. (Amarildo Gutić, Žurnal.info)
Kampanja poricanja
Dvadeset i šest godina nakon što je Ratko Mladić osvojio Srebrenicu te je dao “na poklon srpskom narodu”, najveći dio srpskog korpusa u regiji sve je dalje od suočavanja s poklonom, koji je značio genocid izvršen u ime srpstva nad više od osam tisuća bošnjačkih muškaraca. Unatoč tome što su činjenice dobro poznate i utvrđene nizom haških presuda, ali i presudom Međunarodnog suda pravde iz 2007., na djelu je bjesomučna kampanja relativiziranja i poricanja genocida u Srebrenici. Prednjače vodeći političari, poput srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika, ali i brojni pripadnici dvorskog kruga Aleksandra Vučića. Sam predsjednik Srbije preferira genocid negirati kroz usta poltrona kao što je premijerka Ana Brnabić. U kampanji su mobilizirane i široke društvene snage – mediji, akademska zajednica, takozvana kulturna elita, a sudjeluje i Srpska pravoslavna crkva.
Negiranje genocida i teze da je on izmišljen potpuno su normalizirane, institucionalizirane i društveno prihvatljive – komentira situaciju u Republici Srpskoj analitičarka Tanja Topić
Negiranje ima dvojaku funkciju. Prva je, formulirala je istraživačica Fonda za humanitarno pravo Jovana Kolarić u tekstu o institucionalnom negiranju genocida, da se to negiranje predstavlja kao “odbrana naroda” od navodnih pokušaja pripisivanja kolektivne krivice Srbima i njihovog proglašavanja “genocidnim narodom”. Zapravo je “suštinski reč o odbrani entitetskih i državnih struktura koje su genocid isplanirale, sprovele u delo i/ili ga nisu sprečile”, pri čemu ne treba podcijeniti ni potrebu pranja ličnih biografija vinovnika politike koja je do genocida dovela. Druga funkcija je, ističe osnivačica Žena u crnom Staša Zajović, da se kampanjom negacije skrene pozornost s ključnih društvenih problema, poput siromaštva ili korupcije. Rezultat takve politike krajnje je zloćudan i upravo suprotan proklamiranim ciljevima, jer se de facto sve Srbe čini suučesnicima genocida koji su organizirale ili podupirale političke elite. (Jerko Bakotin, Novosti)
Ne, cjepiva ne uzrokuju neplodnost?
PREMA podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), čak 43% medicinskih sestara, odnosno tehničara još uvijek se nije cijepilo protiv covida-19.
To je vrlo visok udio ako se uzme u obzir činjenica da je među njihovim kolegama liječnicima samo 19.7 posto necijepljenih te da su medicinski djelatnici među prvima dobili mogućnost da se cijepe.
Čak 43% medicinskih sestara se nije cijepilo: “Boje se da neće moći zatrudnjeti”
Ova loša statistika postaje još ozbiljnija kada se zna da medicinski djelatnici u jeku pandemije imaju više razloga i veću odgovornost da se cijepe od opće populacije.
Prije svega, istraživanja su pokazala da je vjerojatnost da će teško oboljeti od covida-19 kod zdravstvenih djelatnika oko 7 puta veća nego u općoj populaciji. To, među ostalim, znači da mogu ozbiljno ugroziti vlastito zdravlje i na duže vrijeme ispasti iz zdravstvenog sustava koji će trpjeti zbog manjka zaposlenih koji u Hrvatskoj postoji čak i kada nema pandemije.
Osim toga, medicinski djelatnici u izravnom su kontaktu s bolesnim i starim ljudima koji spadaju u najrizičniju skupinu. A među njima ima mnogo onih koji se ne smiju cijepiti iz medicinski opravdanih razloga te mnogo onih kod kojih cjepiva zbog bolesti ili dobi ili kombinacije neće izazvati dovoljan imunosni odgovor.
Konačno, medicinski djelatnici uzor su općoj populaciji. Ako su prema cijepljenju kolebljivi oni, koji bi trebali imati elementarnu medicinsku naobrazbu i povjerenje u medicinsku struku i preporuke, a usto imaju više razloga da se cijepe nego što ih ima opća populacija, nameće se pitanje zašto bi se drugi cijepili.
Statistike medicinskih sestara osobito su poražavajuće kada se usporede sa statistikama za odraslu populaciju u Hrvatskoj. Naime, procijepljenost medicinskih sestara od 63 posto nije puno viša od procijepljenosti ukupne odrasle populacije koja je 5. srpnja bila 45 posto.
Problem nedovoljne procijepljenosti medicinskog osoblja i osoblja u domovima za starije nije isključivo hrvatski.
Jedna velika analiza 35 studija provedenih u više zemalja širom svijeta pokazala je da je u prosjeku oko 22.5 posto medicinskih djelatnika kolebljivo prema cijepljenju. Postoci su varirali od zemlje do zemlje – od 7 posto u Italiji i 8 posto u SAD-u, do visokih 49 posto u Saudijskoj Arabiji. Nažalost, Hrvatska po tome, kako se čini, spada među zemlje značajno lošije od prosjeka.
Strah od sterilnosti nema uporišta u znanosti
Razlozi i opravdanja za kolebljivost prema cijepljenju koje iznose medicinske sestre, njihovi sindikati i bolnice, dijelom imaju smisla. No to ne znači da su opravdani.
No, jedan od ključnih argumenata na koje se pozivaju hrvatske medicinske sestre ne stoji. Riječ je o strahu koji izaziva neutemeljena teorija prema kojoj cjepivo protiv covida-19 može uzrokovati sterilnost. (Nenad Jarić Dauenahuer, Index.hr)
