Piše: Tareq S. Hajjaj/Mondoweiss

U trenutku kada novinari Gaze hitno trebaju međunarodnu zaštitu i solidarnost novinara i organizacija za slobodu medija širom svijeta — zbog svoje hrabrosti, svoje predanosti i svoje odluke da ostanu u Gazi, ponekad žrtvujući svoje živote kako bi dokumentovali patnju stanovništva koje je tokom protekle tri godine trpjelo genocid — Komitet za zaštitu novinara (CPJ) objavio je saopćenje u kojem navodi da će neki novinari iz Gaze biti uklonjeni s međunarodnih lista zaštite zbog navodnih veza s vojnim krilima Hamasa i Palestinskog islamskog džihada.

Ta odluka ne može se odvojiti od šire izraelske politike ušutkivanja preostalih glasova Gaze i daljnje izolacije teritorije od vanjskog svijeta, osiguravajući da stvarnost s kojom se suočava njeno civilno stanovništvo ostane neviđena.

Međutim, još temeljnije, odluka učvršćuje narativ koji palestinske novinare prikazuje kao teroriste, a ne kao reportere, zamjenjujući kamere puškama u javnoj imaginaciji.

Taj narativ ima malo sličnosti sa stvarnošću koju smo živjeli. Radio sam kao novinar u Gazi gotovo deceniju i tokom ovog genocida izgubio sam mnoge kolege.

Među njima su bili Hassan Eslayeh, Fatima Hassouna, Muhammad Al-Jajeh, Hassouna Salim, Mahmoud Issa i mnogi bliski prijatelji s kojima sam izvještavao, istraživao priče i raspravljao o tome šta treba pokrivati.

Prema Uredu za medije Vlade Gaze, do 3. maja 2026. godine tokom rata ubijena su 262 novinara, 50 ih je ostalo zatvoreno, troje se još vodi kao nestalo, a 420 ih je ranjeno, neki s amputacijama koje mijenjaju život.

Hassan Eslayeh bio je jedan od najpoznatijih novinara Gaze. Održavao je profesionalne odnose širom političkog spektra — s različitim palestinskim frakcijama, njihovim uredima za medije, lokalnim zvaničnicima i običnim ljudima. To nije dokaz protiv toga da je Hassan bio novinar; to je dokaz novinarstva. Reporteri zavise od širokih mreža izvora da bi radili svoj posao. Kontakt s uredom za medije političke frakcije ne čini novinara teroristom niti članom te organizacije.

Izraelska vojska pokušala je ubiti Hassana dva puta. Prvi pokušaj bio je usmjeren na šator novinara. Preživio je, ali je proveo gotovo mjesec dana oporavljajući se u bolnici Nasser u Khan Younisu. Razgovarao sam s njim gotovo svaki dan kad god je bio dovoljno dobro da odgovori na telefon. Jednom sam ga pitao: „Već su te jednom pokušali ubiti. Zar se ne bojiš da će se vratiti?“ Njegov odgovor nikada se nije promijenio: „Oni žele ubiti svakog novinara u Gazi. Nakon što me ubiju, reći će da sam bio terorist ili da sam pripadao Hamasu, iako ne pripadam nijednoj frakciji. Tako će opravdati moju smrt. Istina je da žele ušutkati moj glas i izbrisati moje slike iz svijeta.“

Tokom drugog pokušaja atentata, Izrael je ubio Hassana u zračnom napadu na odjel za opekotine u bolnici, gdje je bio na kontrolnom liječenju. Izraelska vojska objavila je saopćenje u kojem ga je nazvala teroristom i članom Hamasa, bez dokaza.

Ali ko je novinar terorist — onaj koji dokumentuje genocid ili onaj koji ih opravdava?

CPJ ne uključuje imena ubijenih novinara u svoju bazu podataka „ako postoje dokazi da su učestvovali u borbama ili podsticali neposredno nasilje“, prema riječima izvršne direktorice CPJ-a Jodie Ginsberg.

Ali ako se ovi standardi primjenjuju, primjenjuju li se samo na palestinske i libanske novinare? Šta je s izraelskim novinarima, od kojih su svi služili u izraelskoj vojsci? Zar vojna služba u vojsci koja provodi genocid ne otvara uporediva pitanja? Ti novinari nastavljaju svoj rad nakon što su prošli vojnu obuku zajedno s drugim vojnicima. A kao novinari, aktivno su podsticali genocid nad Palestincima neprekidno.

I ima još. Neki izraelski novinari čak su učestvovali u ratnim zločinima dok su ih pokrivali. U oktobru 2024. izraelski novinar Danny Kushmaro učestvovao je u rušenju kuće u selu u južnom Libanu dok je snimao sebe kako to radi za prilog Kanala 12. Nakon što je pritisnuo dugme koje je diglo kuću u zrak, odjavio se riječima: „Ne kačite se sa Jevrejima.“

Palestinski novinari koji dokumentuju patnju okupiranog naroda prikazuju se kao osumnjičeni, dok počinioci izbjegavaju smisleno preispitivanje.

Prije nego što je ubijen, Hassan mi je mnogo puta ponovio ovo zapažanje. „Izraelska vojska palestinske novinare naziva teroristima“, rekao je. „Istovremeno, dovodi izraelske novinare u Gazu da svjedoče, dokumentuju i slave uništavanje civilnih domova i ubijanje nenaoružanih Palestinaca.“

Dvostruki standard je zapanjujući.

Šta je s novinarkama poput Fatime Hassoune? Dane je provodila prelazeći s jednog mjesta na drugo u potrazi za prilikama da se bavi profesijom koju je voljela. Radili smo zajedno na brojnim pričama prije nego što je ubijena, zajedno s članovima svoje porodice, kada je izraelska vojska pogodila njihov dom.

Nakon što sam pročitao saopćenje Komiteta, razgovarao sam sa svojim prijateljem i kolegom novinarom Ahmadom Jalalom. Njegova reakcija bila je izuzetno suzdržana.

„Prijatelju moj“, rekao mi je, „preživjeli smo stvarni genocid. Izgubili smo desetine — zapravo, stotine — kolega. Ipak, nijednom nismo vidjeli da je neka međunarodna organizacija poduzela smisleno djelovanje na terenu kako bi odbranila novinare Gaze, pomogla im da ostanu u svom poslu ili im čak pružila moralnu podršku.“

Jalal je to rekao drugačije. „Možda smo teroristi u njihovim očima“, rekao je. „Možda je kamera koja bilježi sliku i pokazuje je svijetu stvarni čin terorizma, a ne osoba koja povlači obarač. Snimamo dijete koje je vojnik pogodio u glavu, nenaoružano dijete koje hoda ulicom. Dokumentujemo smrt tog djeteta. Možda svijet ne želi vidjeti takve strahote. Možda je to naš terorizam.“

Dok je govorio, postalo je jasno da mu odluke poput ovih malo znače. Njegova pažnja ostala je usmjerena na teren, na njegov rad i na prenošenje slika i svjedočenja profesionalno i s integritetom.

Prije nego što smo završili razgovor, ostavio mi je jednu završnu opasku.

„Prijatelju moj, ove organizacije su izraelske institucije koje nose masku međunarodnih tijela“, rekao je. „Ovakva odluka ne dolazi niotkud drugo osim iz mašinerije izraelske vojske.“

Izvor: https://mondoweiss.net/2026/06/committee-to-protect-journalists-decision-to-turn-its-back-on-slain-palestinian-journalists-is-another-step-toward-isolating-gaza/

Objavljeno: 30. juni 2026.