Preminuo je Marinko Čulić, jedan od najistaknutijih i najčitanijih novinara posljednjih desetljeća u Hrvatskoj i regiji. Čulić je godinama svojim lucidnim i analitičkim komentarima anticipirao političku i društvenu stvarnost, koja se neprestano nalazi u močvarnom okruženju iz kojeg se izlaz, i ako se nazire, nikada ne događa.
Marinko Čulić rođen je u Šibeniku 1951. godine, a novinarstvom se počeo baviti nakon diplome na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka 1977. godine.
Prvo je pisao u Večernjem listu, da bi zatim prešao u sedmičnjak Danas u kojem je kao reporter i komentator analizirao stanje u jugoslavenskim republikama i na Kosovu, kao i “događanje naroda” na području Knina, dosljedno zagovarajući pregovore kao jedini mogući put prema miru.
Nakon prisilnog gašenja Danasa, Čulić piše u Nedjeljnoj Dalmaciji, a onda 1993. godine s dijelom novinara odlazi u dvosedmičnjak, odnosno sedmičnjak Feral Tribune, gdje nastavlja s beskompromisnom kritikom Franje Tuđmana i HDZ-a.
Nakon gašenja Ferala, 2008. godine odlazi u Novi list, čiji mu tadašnji vlasnik Robert Ježić apsurdno zabranjuje pisanje, zbog čega 2009. prelazi u Novosti, gdje godinama piše kolumnu istog naziva kao u Feralu, “Aritmetika politike”, s kojom nastavlja i nakon odlaska u penziju 2021. godine.
Čulić nije radio samo u pisanom novinarstvu. Niz je godina bio dopisnik francuskih radiostanica, a napisao je i dvije knjige, “Tuđman-anatomija neprosvijećenog apsolutizma” i “Tuđman- i poslije Tuđmana”.
O strasti za novinarstvom i praćenjem političkih i društvenih tema govori i to što je Čulić svoju kolumnu nastavio pisati i nakon odlaska u penziju početkom 2021. godine.
Među njegovim stalnim tematskim preokupacijama su hrvatsko-srpski odnosi, hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini, odustajanje SDP-a od socijaldemokracije, demontaža socijalne države, porast nejednakosti u zemlji i svijetu te manjak političke vizije kod naših političara, čime se stvara, prema Čulićevoj ocjeni, “paklenska formula besperspektivnosti”.
Dobitnik je brojnih nagrada od Vjesnikove nagrade “Vladimir Kristl” iz 1983. godine, HND-ove nagrade “Marija Jurić Zagorka” za kolumne u Feralu iz 2003. godine te nagradu HND-a “Otokar Keršovani” za životno djelo. Posljednja u nizu je nagrada Srpskog nacionalnog vijeća “Svetozar Pribićević” za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa.
– Čulićeva “aritmetika” pisanja sazdana je od suptilnog stilskog majstorstva koje nikad ne zagušuje analitičnost, od lucidnih zapažanja, izražene socijalne osjetljivosti i panoramskog pregleda nad političkim i socijalnim kretanjima na prostoru koji se danas naziva regijom – stoji, između ostalog, u obrazloženju HND-evog žirija koji mu je dodijelio nagradu „Otokar Keršovani“ za životno djelo.
U obrazloženju se dodaje kako kao kolumnist, Čulić nikad nije pao u onu zavodljivu zamku zatvaranja u svoj svijet, otuđenosti od terena i redakcijskog rada.
Izvor: HND
