Novinari bez granica (RSF) objavili su kartu koja prikazuje migracijske tokove novinara koji su iz sigurnosnih razloga prisiljeni napustiti svoju zemlju i zemlje u kojima su mediji u egzilu. Većina zemalja koje pružaju utočište ugroženim ili progonjenim novinarima nalazi se u Evropi ili Sjevernoj Americi.
Širom svijeta novinari koji su ugroženi zbog svog zanimanja prisiljeni su bježati u inostranstvo u potrazi za utočištem. Na temelju podataka koje je prikupio RSF tokom proteklih pet godina, karta novinara u egzilu pokazuje da je u pitanju globalni fenomen.
Mapa odražava ne samo zemlje koje su ratu u Evropi (Ukrajina), Africi (Sudan) i Bliskom istoku (Sirija), već i nedavne napetosti i politička previranja koja su potaknula progon kritički nastrojenih i/ili nezavisnih novinara.
– Naši napori imaju dva komplementarna cilja: s jedne strane, suprotstavljanje progonu koji novinare tjera na bijeg; a s druge, pomoć novinarima i medijima koji nemaju izbora nego potražiti utočište u inozemstvu – kazao je generalni sekretar RSF-a Christophe Deloire.
On napominje da je od iznimne važnosti osigurati opstanak medija u egzilu, što znači uključivanje svih aktera, uključujući i demokratske vlade te je pozvao na međunarodnu mobilizaciju u podršku medijima u egzilu, čiji utjecaj seže izvan granica njihove zemlje porijekla.
Nekoliko stotina ruskih novinara pobjeglo je iz svoje zemlje, gdje izvještavanje o temama koje su direktno ili indirektno povezane s ratom u Ukrajini može dovesti do zatvorske kazne. Mnogi od njih našli su utočište u susjednoj Gruziji, baltičkim zemljama ili unutar Evropske unije, posebno u Poljskoj, Njemačkoj i Francuskoj.
Unatoč raspršenosti, većina njihovih medija nastoji djelovati na distanci. Među njima su novinari novinske web stranice Bumaga, koji nastavljaju pokrivati regiju Sankt Peterburga iz sedam različitih zemalja.
Stotine novinara bile su prisiljene pobjeći iz Afganistana, koji je ponovno pao pod talibanski režim u augustu 2021. godine, i Mjanmara, gdje je vojska ponovno preuzela vlast državnim udarom u februaru 2021. godine.
Najmanje 100 novinara pobjeglo je od nemilosrdnog slamanja Pekinga tokom posljednje tri godine u Hong Kongu, gdje je usvajanje zakona o nacionalnoj sigurnosti prisililo nezavisne novine da prestanu s radom. Većina novinara pobjegla je na Tajvan, u Britaniju ili u Sjevernu Ameriku.
Neki novinari uspiju prijeći okeane i pronaći utočište direktno u Sjedinjenim Američkim Državama ili Kanadi, zemljama čiji jezik govore ili u kojima već imaju rodbinu. No, za većinu novinara koji bježe, egzil je dvofazni proces.
U žurbi za odlaskom, većina novinara početno utočište traži u susjednim zemljama, gdje dugoročni ostanak nije opcija zbog tamošnje političke ili ekonomske situacije. Deseci afganistanskih novinara i njihovih porodica pobjegli su u susjedni Pakistan, smatrajući ga samo tranzitnom zemljom.
No, afganistanski novinari ne samo da su se našli u ilegalnoj situaciji u Pakistanu, bez vize, te se bore s administrativnim zastojima u konzulatima drugih zemalja, nego nemaju ni pravo na rad te stoga više nisu u mogućnosti zadovoljiti potrebe svojih porodica, čija situacija postaje krajnje neizvjesna.
Slično tome, deseci sirijskih novinara isprva su mogli pobjeći u Tursku (na 165. mjestu u Indeksu slobode medija) kada je otvorila svoje granice iz humanitarnih razloga. No, često su bili zatvoreni u izbjegličke kampove, a sada žive pod prijetnjom da će biti deportirani natrag u Siriju.
Tajland, gdje mnogi novinari iz susjednog Mijanmara traže utočište, često prijeti da će neke od njih poslati natrag u njihovu zemlju iako je postao drugi najveći zatvorenik novinara u svijetu, odmah iza Kine.
Ista zemlja jednima može služiti kao utočište, a drugima predstavljati opasnost. Egipat (rangiran na 166. mjesto u Svjetskom indeksu slobode medija) jedan je od najvećih svjetskih tamničara novinara i trenutno ih proizvoljno drži zatvorenima 20. U isto vrijeme, primila je najmanje 40 sudanskih novinara otkako su dvije vojne frakcije počele međusobne borbe u Sudanu sredinom aprila.
Zemlja utočišta može se promijeniti i postati opasna. To je slučaj s Ukrajinom. Bjeloruski novinari koji su ondje pronašli utočište tokom represije predsjednika Lukašenka u Bjelorusiji, nakon njegovog osporavanog reizbora u augustu 2020. godine dvije godine kasnije, našli u zemlji u ratu.
Mnogi novinari iz Burundija bježeći od progona isprva su otišli u Ruandu, ali su bili prisiljeni okrenuti se Evropi i Sjedinjenim Državama zbog rastuće opresivne klime u njihovoj prvoj zemlji utočišta.
Egzil ne znači kraj prijetnji i opasnosti. Mnogi iranski novinari izbjeglice – posebno u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje se nalazi nekoliko istaknutih iranskih medija u egzilu – bili su ponovno izloženi uznemiravanju i prijetnjama tokom iranskog gušenja velikih protesta koji su uslijedili nakon smrti Mahse Amini u policijskom pritvoru.
Pomoć novinarima u egzilu jedan je od prioriteta RSF-a koji je učestvovao u pokretanju JX fonda koji pomaže novinarima da nastave raditi odmah nakon bijega iz ratnih zona.
Od 363 finansijske podrške koje je RSF-ov odjel za pomoć dao novinarima iz 42 zemlje od početka 2022. godine, 70 posto je bilo namijenjeno novinarima u egzilu. RSF je napisao više od 400 pisama kako bi podržao zahtjeve za vizu ili azil novinara koji su pobjegli iz svoje zemlje.
Izvor: RSF
