Potjera za Edinom Gačićem, koji se prema svim dostupnim informacijama na slobodi našao kao uslovno otpušteno lice sa izdržavanje zatvorske kazne, u medijima je propraćena raznoliko. Bilo je tu i pretjerivanja i korišćenja pojačivača sa ciljem da se opasni bjegunac koji je ubio dva lica prikaže kao nadnaravni antiheroj sa posebnim moćima. Ali dobar dio medija je poštivao profesionalne uzuse ne posežući za zastrašivanjem javnosti kada je već straha bilo na odmet.

Javne televizije su u svojim centralnim dnevnicima pokušale ukazati gdje je to sistem zakazao prateći policijsku potragu bez trunke senzacionalizma. S druge strane, portal Klix bio je nosilac naslova jeftinog tabloidnog naboja u vezi sa zasjedanjem Vlade Kantona Sarajeva: Imamo čovjeka koji je lud i na slobodi, raspisat ćemo nagradu za pravu dojavu.  

Naslov, koji kao da je ispao iz ulične rasprave (ne znamo da li skrojen po zaključku ili izjavi Vladinog dužnosnika), postao je viralan u časku, po broju preuzimanja u drugim, manje poznatim medijima. Što vjerovatno i nije veliko iznenađenje. I u mnogo sređenijim društvima od našeg tabloidi i popularni mediji se takmiče u brutalizaciji ionako brutalne stvarnosti, ili njenih fragmenata. U tome se ne biraju sredstva, a sve skrupule su davno napuštene. Naslov u kojem se duševno bolesno lice, koja jeste počinilac niza krivičnih djela, predstavlja isključivo svojim oboljenjem radi potpune dehumanizacije, na žalost više nije novost u svijetu koji normalizuje prljave medijske igrarije.

Sreća, srce i duša ministra policije

Ono što uvijek jeste novost, i što otvara pitanje političke odgovornosti i pristojnosti za izgovorenu javnu riječ, o čemu se kod nas neobično rijetko diskutuje, jesu riječi koje je netom po lociranju i likvidiranju Gačića izrekao kantonalni ministar policije Admir Katica.

Uzbuđeni Katica je zabrinutoj javnosti poručio da najtraženiji čovjek u zemlji više nije sigurnosna prijetnja i da je on presretan zbog toga. Prvi policajac je sa nama podijelio svoje utiske rekavši da su se ovome svi predali srcem i dušom i da je sada „presretan da smo s tim završili.“ No, sa čim smo to završili? I da li smo završili? Tamo gdje bi Katica stavio tačku za tu zabrinutu javnost tek počinju upitnici. Sreća, koje ministar spominje, zvučala je najblaže kazano neprimjereno u okolnostima tragedije kakvu naša zemlja ne pamti.

Gačić je na slobodu dospio odlukom organa ove zemlje, i pored svih zvaničnih upozorenja, te je onda ubio dva lica. Jedan od njih je bio policajac. Uslovni otpust koji se primijenio u odnosu na njega jeste procesna mogućnost predviđena krivičnim zakonodavstvom, ali taj se institut izriče u tačno zakonom određenim situacijama. I po ispunjenju dva uslova, kumulativno postavljena: a) da je osuđeni izdržao određeni dio kazne, i b) da se tako popravio da se sa osnovom može očekivati da više neće vršiti krivična djela. Uprkos svim ograničenjima ovog procesnog instituta, pa i upozorenja da se radi o duševno bolesnom licu koje mora biti pod nadzorom, Gačić je dospio na slobodu postavši prijetnja po cijelo društvo.

Epilog u kojem je on na kraju morao biti likvidiran u međusobnoj razmjeni vatre sa policijom vjerovatno jeste izveden u legalnoj policijskoj akciji, ali to je nesretni i tragični kraj jedne lične i zajedničke, društvene drame koja je morala i mogla imati drugačiji ishod.

Ubijeni je očito bio duševni bolesnik, bez nadzora i odgovarajućeg tretmana. Društvo koje se njegove opasnosti rješava tako što ga likvidira nakon što on realizuje svoje opasne namjere ima razloga da se plaši za svoju budućnost. I tu nema mjesta nikakvoj sreći, o kojoj priča ministar Katica. Čak i da mu se uzme u obzir da je izjavu rekao u trenutku nabijenom emocijama, po danonoćnoj potrazi, ona ostaje nepažljivo skrojena. Do mjere koja opet zabrinjava.

Ako ministar u svojoj izjavi ne vidi nikakav problem, onda smo tek svi u problemu. Ako je ta izjava dio piarizacije politike, koja je započela sa onom Vladinom vožnjom autobusom, onda su na čelu Vlade Kantona Sarajeva beskrupulozni tabloid majstori. A ni posljednja opcija, prema kojoj ministar smatra da sa punim pravom i zadovoljstvom može reći da je ubijen čovjek koji je lud i kojeg smo imali na slobodi, kako ono reče Klixov naslov, nije nam za manju brigu. Jer ona nam otkriva da se ovdje možda jezdi politika koja misli da se ludih treba rješavati ubistvima.

Sistem koji je ovdje zakazao govori da se ta politika već usidrila. Ubijen jeste lud i opasan čovjek. Ali je ubijen čovjek. Sreća se sa tom činjenicom nikako ne može povezati. Ministar Katica bi pothitno morao saslušati izjave svojih kolega iz drugih policijskih agencija koji si nisu dopustili egzaltiranost i izraze sreće tamo gdje im nije mjesto. Nadajmo se da drugi nisu slijedili njegov primjer jer znaju koliko je odgovorna i ozbiljna funkcija koju obnašaju, kao i svaka riječ koju izgovore.