Dok broj poginulih među novinarima u Gazi raste, medijski djelatnici iz enklave govorili su kako sanjaju da se vrate životu bez metaka i bombi. U videu, koji je snimio Sindikat palestinskih novinara (PJS) novinari su govorili kako sanjaju da se vrate kući, da budu s porodicama i posjete prijatelje.

Shurouk Shaheen, sa sirijske televizije, na primjer, nedostaje vlastiti krevet i okupljanje s porodicom za ručkom. Ibrahim Kanan s Al Ghad TV-a vidio je svoju djecu samo tri puta u proteklih 100 dana i svaki put samo na nekoliko minuta.

Amrou Tabash, s Al Kofiya TV-a žudi da vidi svoju majku, s kojom je proveo samo pola sata u posljednja tri mjeseca. Hatweem Ar Rawagh iz novinske agencije Sawa nada se da će saznati ko je preživio razaranja te da će imati priliku posjetiti grobove onih koje je izgubio.

Jabr Abu Kameel, iz kuće novinske agencije Ma’an kaže da smo želi sjesti i opustiti se na sat vremena.

Novinari, koji rade u kacigama i zaštitnim prslucima, sele su se iz šatora u šator kako rat napreduje, ali oni pružaju sliku odlučnosti i postojanosti unatoč užasnoj pozadini njihovog posla.

Generalni sekretar Međunarodne federacije novinara (IFJ) Anthony Bellanger je kazao da ovaj film baca svjetlo na ljudsku cijenu koju plaćaju novinari tog sukoba i koliko ih rat koji se protiv njih vodi iscrpljuje.

– Unatoč svojim nevjerojatnim podvizima hrabrosti, nadaju se najjednostavnijoj ljudskoj udobnosti – porodici, domu i sigurnosti. Nakon četiri mjeseca kao oči i uši svijeta, naša je dužnost osigurati da se novinari iz Gaze vrate normalnom životu što je prije moguće – dodao je.

Izvor: IFJ