Novaku Đokoviću treba dobar psihološki savjetnik. Na primjer, naš Boša Tanjević

OTISCI DANA: Niko iz Sarajeva nema pravo docirati Mostaru zbog odnosa prema Partizanskom groblju dok su nam god Vraca u ovakvom stanju

Novaku Đokoviću treba dobar psihološki savjetnik. Na primjer, naš Boša Tanjević

 

 

Spomen-park Vraca

Spomen-park Vraca je tek manje poznat i siromašniji rođak Partizanskog groblja iz Mostara. Zapušteno, propalo, prepušteno vremenu i vandalima, monumentalno zdanje posvećeno nekim od najhrabrijih ljudi u povijesti Sarajeva živi teške dane, godine i decenije.  Otužni je to podsjetnik koliko je društvu koje crče pozivajući se na tradicionalne vrijednosti stalo do istinske tradicije. Pa zar partizanski pokret nije jedna od najupečatljivijih epizoda prošlosti u koju se svi kunu? Kao što vidimo iz navedenog primjera, kratko i jasno – nije.

Novaku treba Boša

Najbolji teniser svijeta izgubio u finalu Wimbledona. To ni na trenutak ne skrnavi Novakovu sportsku veličinu, ali on sam povremenim ispadima dovede je u pitanje. Tokom meča u kojem je mladi Carlos Alcaraz pokazao zašto ga njegov suparnik smatra ubojitom kombinacijom sebe, Rogera Federera i Rafaela Nadala, Novak Đoković je, između ostalog, u napadu bijesa, slomio reket.

Istina je da nikome ništa ne ide kako treba zauvijek. I da svakom pobjedničkom nizu jednom dođe kraj. Najbolji sportisti svijeta ponekad teško podnose tu jednostavnu životnu činjenicu: sjetimo se kako su Leo Messi i Cristiano Ronaldo znali nesportski da prihvataju poraze i da u kojekakvim izgubljenim finalima demonstriraju ružno, nesportsko lice.

Niko to nije bolje objasnio od košarkaškog maga Bogdana Tanjevića, možda i najvećeg džentlmena među sportistima: „Jebi ga“, kaže Boša, „moraš nekad i drugima dozvoliti da pobijede“. On u nastavku tvrdi da je u životu doživio previše poraza, i to onih u najvažnijim utakmicama, i da ga ta činjenica danas fascinira.

Novak ima trenera, ima i gurua, ima kod nas u Visokom i savjetnika za pozitivne jone. Ali mu evidetno nedostaje nešto kao mentalni uzor i vođa, a teško je na svijetu naći bolju osobu za taj posao od Bogdana Tanjevića.

Napad u Mostaru

Grupa mostarskih huligana prebila španske turiste. Razlog – gosti, otac i sin, bili su u dresu bh. nogometne reprezentacije. Pošto je u pitanju obraz grada pred međunarodnom javnošću, huligani su ekspresno pronađeni. Problem je što se isti ovakvi incidenti kontinuirano dešavaju u zapadnom dijelu grada već mjesecima. I niko ništa: ni policija, ni gradske vlasti, ni mediji. Grupa huligana naoružana bokserima i bejzbol palicama patrolira ulicama i krvnički tuče sugrađane pogrešnog etničkog podrijetla. Nema odgovora na pitanje hoće li se tome stati u kraj. Mnogi Mostarci tvrde da neće jer je riječ o političkom projektu.

Nadajmo se da griješe.

Upad u stan novinarke i urednika Žurnala

Bili su na odmoru danima i ništa se nije desilo. Ali, kad su se vratili u Sarajevo, obijen im je stan. Kraj obilja bijele tehnike i drugih lopovima uvijek zanimljivih stambenih sadržaja, ukradena su samo dva laptopa. Sasvim dovoljno za sumnju da nije riječ o običnoj ljetnoj pljački, nego o pažljivo odaslanoj političkoj poruci.

Ovo se desilo novinarki i uredniku Žurnala Žani Karić Gauk i Eldinu Kariću. Novinarska udruženja s pravom reagiraju, smatrajući da je dovoljno indicija koje ukazuju na pokušaj zastrašivanja. Iz Žurnala poručuju – nećete nas zastrašiti, redakcija nastavlja s radom, a novinarima ostaje gorak utisak da su ugroženi sa svih strana i s već poznatih uporišta. Iz Republike Srpske u najavi je restriktivni zakon koji će biti direktan udar na slobodu izražavanja i novinarska istraživanja korupcije i zločina, u Federaciji je krenulo ovako, hinjski ali sasvim jasno.

About The Author