NAJVEĆI PUTINOV STRAH: Promjena lojalnosti sigurnosnog aparata

Kako izaći na kraj s ruskim režimom? Zašto Zapad dozvoljava da mu se Dodik ruga? U kom pravcu talibani usmjeravaju obrazovanje?

NAJVEĆI PUTINOV STRAH: Promjena lojalnosti sigurnosnog aparata
Foto: gettyimages.com

Šta će biti s Putinom?

Koliko dugo će rat u Ukrajini trajati i na koji način će se odvijati u budućnosti niko ne može pretpostaviti, ali jedno je sigurno – i dužina rata i njegov ishod zavise najviše od jednog čovjeka: ruskog predsjednika Vladimira Putina.

(…)

Ako neko u Rusiji čak i planira zaokruživati neke “historijske teritorije”, za koje vjeruje da pripadaju sferi ruskog utjecaja, odnosno kada se govori o mogućem ruskom vojnom udaru na baltičke države, Estoniju, Litvaniju i Letoniju, mora biti svjestan jedne elementarne činjenice, ukazuje Igor Tabak, analitičar portala Obris, a to je da su one dio NATO-a.

“To je zaokruživanje teritorija napadom na NATO, koji ima klauzulu solidarnosti i napadom na članice EU-a, gdje Evropska unija, također, ima svoje klauzule solidarnosti za te stvari. Pri tome Evropska unija ima samo jednu nuklearnu silu, ali srećom NATO okvir ima još nekoliko. Dakle, ako se hoće u treći svjetski rat to je najbrži put”, jasan je Tabak.

Kaže i da su, ako su prvobitno postojali, planovi za napad na Moldaviju sada potpuno nerealni, jer je stanje sa ruskim ratom u Ukrajini takvo da su šanse da Rusija, vojno, stigne do te zemlje gotovo nikakve. Front koji u Ukrajini drži ukrajinska vojska, koja se uspješno suprotstavlja ruskoj invaziji, toliko je dug i kompleksan da Moldavija, u ruskim planovima o hipotetičkom “zaokruživanju teritorija”, ostaje samo “puki san”,  smatra Tabak.

“Treba do Moldove prvo doći. Kada bi postigli sve u Donbasu što razmišljaju, od Donbasa do Moldove ima ‘samo’ 700 kilometara, a od toga je njihova najbliža linija fronta prema Moldovi na 300 kilometara. Između njih stoji ukrajinska linija gdje su Ukrajinci trenutno u ofanzivi, onda stoji nekoliko velikih rijeka koje nisu uspjeli proći ni kada im je bolje išlo, stoji Odesa i odbrana Odese i onda tek polako dolazimo do pobunjenog Pridnjestrovlja u kojem je trenutno stacionirana manja postrojba Rusa. Zapravo, nemaju niti mogućnost bilo kakve redovne opskrbe, a kamoli nekog ratnog jačanja. Takvo širenje na Moldovu je, iako je u ruskoj propagandi izgledalo jednostavno i sutra dohvativo, prvo traži jedan puno temeljitiji poraz Ukrajine od samog zauzimanja Donbasa”, objašnjava Tabak.

“Deputinizacija” Rusije je pomalo nejasan koncept koji se na Zapadu olako koristi i više je odraz želja nego stvarnih mogućnosti, kaže profesor Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba, Robert Barić. Ono što se mora znati, pojašnjava Barić, jeste da “Putin nije došao na vlast sada ni iznenada, nego kao najbolji i najučinkovitiji odabir najmoćnije ruske društvene grupe, obavještajne zajednice”. Njegova vlast se, nastavlja Barić, u mnogo čemu temelji na usklađivanju interesa različitih grupa i takav “sistem vladanja” u Rusiji je razvijen posljednjih 200 godina.

Jedini koji nije vladao po patrimonijalnom sistemu bio je Josif Staljin, koji je vladao zemljom potpuno autonomno i nikome nije odgovarao za svoje postupke. Nakon njegove smrti, kaže Barić, poduzeti su koraci da se takav oblik vladavine nikada ne ponovi. Posebno ističe jednu veoma očiglednu činjenicu: “Putin nije Staljin”.

Zato je za Barića narativ o “magičnoj demokratizaciji Rusije” potpuno neutemeljen i zasnovan na očiglednom nepoznavanju ruskih unutrašnjih prilika. Barić kaže da je mnogo izglednije da će u Rusiji na vlast doći neko ko će biti “i gori od Putina”, a da su ideje o tome da u Rusiji sada možete imati demokratiju zapadnog tipa “velike zablude”.

“Ideju da će biti neka ‘deputinizacija’ teško mi je zamisliti. Sama struktura vlasti u Rusiji, potpora koju ima vladajući režim, nikada nemojte zaboraviti da 70 do 75 posto stanovnika ovisi o kremaljskoj propagandi i gutaju sve što od tamo dolazi, ostavite Moskvu i Petrograd i veće gradove i činjenica je da je Putin, na žalost, uspio to predstaviti u smislu ‘ovo je rat Zapada protiv Rusije i mi smo morali intervenirati da spriječimo dalje miješanje Zapada’. Na žalost, ta ideja je prihvaćena u Rusiji”.

Ključna društvena i državna sila na kojoj Putin temelji autoritet svoje vlasti, kaže Barić, jeste moć sigurnosnog aparata koji, po nekim procjenama, broji gotovo 650.000 ljudi. Taj segment ruskog državnog aparata toliko je jak da svojom snagom parališe neku potencijalnu “pobunu ruske vojske”. Ta odanost nije puka odanost lideru nego još i više ideji ruske države, a Putin je, kao legitimno izabran predsjednik, oličenje državne moći.

(…)

Američka strategija, koja je krenula krajem travnja, glasi: ne srušiti režim jer je to preopasno, nego dovesti do dugoročno teških posljedica za rusku ekonomiju i da Putin ne bude sposoban dovršiti rat u Ukrajini i ne bude sposoban poduzeti neku drugu vojnu akciju”, zaključuje Barić. (Jasmin Agić, Al Jazeera)

 

Dodik se ruga Zapadu

Suštinski, Dodik se ruga zapadu i svima nama, pri čemu mu obilato pomažu i politike koje dolaze iz autokratskih režima (turskog, naprimjer), pa smo tako imali priliku da vidimo kako ovog negatora bosanske državnosti, jezika, nacije, a povrh svega srebreničkog genocida, u Turskoj prijateljski i u zagrljaju dočekuje šef diplomatije Mehmet Čavušoglu, koji tek i samo radi ono kako ga instruira predsjednik i turski suveren Redžep Taip Erdogan. Isti onaj kojem je Alija Izetbegović „Bosnu ostavio u amanet“, a što nerijetko potencira Alijin sin i sadašnji predsjednik SDA Bakir Izetbegović.

Dakle, Dodik negira genocid, bosansku državnost i dehumanizira Bošnjake, Bosna je Erdoganu ostavljena „u amanet“, a Erdogan i njegovi glasnici svako malo primaju Dodika u prijateljskim posjetama Turskoj.

Čini vam se kompliciranim?

Nije. Nimalo. Jer to je sve što treba da znate o Bakiru Izetbegoviću i politikama SDA (kojima se ovom prilikom neću baviti).

Bojim se da ne griješim ako bih konstatirao da je međunarodna zajednica – a ovde prevashodno mislim na zapad i države razvijene parlamentarne demokracije i ljudskih prava – svojim pristupom Dodiku pogriješilau onoj mjeri koliko se on ovog trenutka čini sposobnijim da se, kada god to poželi, naruga istoj toj međunarodnoj zajednici i njenim predstavnicima i glasnicima u BiH.

Nije Dodik glup, neće on danas odbiti niti jedan sastanak s političarima iz Brisela ili Vašingtona (kako je to nekoliko godina činio kada su u pitanju američki ambasadori u BiH), jer više nije u takvoj poziciji, ali će svaki put naći načina da uvrijedi, omalovaži, izmanipulira, na kraju insinuira i slaže. Doći će Dodik na svaki sastanak i razgovarati sa svima, a onda će sazvati pressicu – jer on publicitet obožava i od njega živi – na kojoj će se narugati zapadu, Bošnjacima i po potrebi svima koji nisu Putin i Rusija, Vučić i Srbija. Jer mu je to dopušteno, jer zna da još uvijek to može.

Da budemo na kraju načisto, međunarodna zajednica tek je djelimično odgovorna što i dalje tolerira ovog političkog zlostavljača, šovinistu i ksenofoba, koji posljednjih mjeseci pažljivo pazi da ne pređe crvenu liniju (u tumačenju i provođenju prava), budući da su Dodik i njegov SNSD savršeno odgovarajući partneri za preostale dvije etnonacionalne politike u BiH koje utjelovljuju njegov intimus Čović i HDZ, odnosno Izetbegović i SDA.

No, nemam uopće nikakvu dilemu da ista ta međunarodna zajednica može gotovo istog trena, samo da to hoće, sa političke scene da ukloni etno i kleronacionalističke, retrogradne politike, koje utjelovljuju korupciju kao društvenu vrijednost i već punih 30 godina oduzimaju budućnost nama (mi smo je već izgubili), a sada to pokušavaju i našoj djeci.

Samo su dva načina da Dodik ode, a s njim i Čović i Izetbegović: reakcijom međunarodne zajednice i 2. oktobra na izborima. Svako treće rješenje bojim se da bi značilo spuštanje roletni i gašenje i ono malo svjetla u ovoj državi. (Almedin Šišić, Inforadar)

 

Talibani pretvaraju sekularne škole u vjerske

Opremljena naučnom laboratorijom, bibliotekom i računarskom laboratorijom, Srednja škola Abdul Hai Habibi smatrana je jednom od najmodernijih i najprestižnijih državnih škola u jugoistočnom Afganistanu.

Ali otkako su talibani preuzeli vlast u avgustu 2021., sekularna škola u gradu Host pretvorena je u medresu, odnosno vjersku školu, zbog čega su mnogi od 6.000 učenika i 130 nastavnika bili prisiljeni da je napuste, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

“To je uznemirilo ljude”, rekao je Sainulah Sijal, diplomac škole za Radio Azadi RSE-a. “Pogrešno je pretvarati sekularne škole u medrese.”

Abdul Hai Habibi je među desetinama državnih škola, javnih univerziteta i centara za stručnu obuku koje su talibani pretvorili u islamske vjerske škole širom zemlje.

Kritičari kažu da je cilj islamističke militantne grupe da iskorijeni sve oblike modernog sekularnog obrazovanja koje je napredovalo u Afganistanu nakon što je invazija predvođena SAD-om 2001. srušila prvi talibanski režim.

Transformacija afganistanskog obrazovnog sistema jedan je od glavnih ciljeva talibana otkako su ponovo preuzeli vlast. Militanti su zabranili djevojčicama da pohađaju srednju školu, nametnuli rodnu segregaciju i novi kodeks oblačenja na javnim univerzitetima i obećali da će revidirati nacionalni nastavni plan i program. Talibani su također otkrili planove za izgradnju široke mreže medresa u 34 provincije u zemlji.

“U određenim provincijama, (talibansko) ministarstvo obrazovanja je već predalo centre za obuku koji će biti pretvoreni u džihadističke medrese”, rekao je on.

Rekao je da su talibani već pretvorili centre za obuku u sjevernoj provinciji Bahlan i istočnoj provinciji Kunar u medrese.

“Ovo je velika tragedija i predstavlja rat protiv obrazovanja”, rekao je za Radio Azadi još jedan nastavnik u istočnom Afganistanu, koji je također zatražio anonimnost zbog sigurnosnih razloga. “Talibanski stav prema obrazovanju je destruktivan.”

Talibani, međutim, nisu pokazali znake zaustavljanja svoje politike.

Ranije ovog mjeseca, talibani su transformisali kancelarije Metre, privatne televizijske stanice u sjevernom gradu Mazar-e Šarifu, u medresu.

Nurulah Munir, talibanski ministar obrazovanja, rekao je da je vjersko obrazovanje prioritet za grupu.

“Imamo 20.000 (sekularnih) škola širom Afganistana, ali vjerskih škola koje su registrovane u Islamskom emiratu nema više od 1.000”, rekao je on za privatnu televizijsku stanicu Tolo njuz (Tolo News), koristeći službeni naziv talibanske vlade.

Ranije ovog mjeseca, ministarstvo je objavilo planove za izgradnju državnih medresa koje će primiti 1.000 učenika u svakoj pokrajini.

“Tvrdnje da pretvaramo škole u medrese su netačne”, rekao je za radio Azadi Aziz Ahmad Rajan, glasnogovornik talibanskog ministarstva obrazovanja. “(Sekularne) škole su važne same po sebi.”

Rajan je rekao da je cilj plana spriječiti afganistanske studente da traže vjersko obrazovanje u inostranstvu. Tokom godina, mnogi talibanski borci su studirali u tvrdolinijaškim medresama u Pakistanu koje se često okrivljuju da obezbjeđuju pješadince za militantne grupe u regionu.

Ali Afganistanci nisu ubijeđeni. Mohammad Mohik, islamski naučnik, optužio je talibane da koriste “socijalni inženjering”.

Rekao je da talibani imaju sistematski plan da sljedećoj generaciji “isperu mozak” u medresama podrivanjem sekularnih škola.

“Na ovaj način oni mogu nastaviti da regrutuju učenike (medrese) da budu njihovi vojnici i da izgrade srednjovjekovni teokratski sistem”, rekao je on. (Radio Slobodna Evropa)

About The Author