Reporteri bez granica (RSF) raspolažu podacima da su najmanje 22 novine širom svijeta ugasile vlade kojima su smetali tokom posljednjih pet godina što je sudbina koju je doživio Apple Daily, hongkonški medij koji je 23. juna objavio da se zatvarala pod pritiskom hongkonških i kineskih vlasti.
Jedan od rijetkih vodećih medija na kineskom jeziku koji je još uvijek kritizirao kinesku vladu, Apple Daily samo je posljednji primjer novina koje su namjerno zatvorene pomoću čestih sudskih uznemiravanja ili finansijskog gušenja.
Vtime, ruske internetske novine zatvorene su ranije ovog mjeseca, Akhbar Al-Ayoum, marokanski dnevnik ugašen je u martu, te dva medija u Mijanmaru, 7 day News i Eleven. Nepotpuni popisi pokazuju kako su novine u svim dijelovima svijeta “ubijane” u širokom spektru političkih okolnosti.
– Uz ubistva novinara, fizičkog nasilja nad njima i kršenja njihovih prava, metodično ubistvo medija također je postalo uobičajeno – kazao je glavni tajnik RSF-a Christophe Deloire.
Gašenje medija izaziva manje osjećaja te ukoliko se ne obraća pažnja može se pretpostaviti da su mediji bili žrtve lošeg upravljanja ili opadanja javnog interesa, ali mediji se često namjerno „ubijaju“ s užasnim posljedicama za pravo na informaciju.
Apple Daily morao se zatvoriti jer je hongkonška vlada zamrznula svoju imovinu, zbog čega nije mogla plaćati osoblje i dobavljače. Ekonomska gušenja ove vrste široko se koriste da prisile novine da se zatvore.
Posljednji nezavisni marokanski dnevnik na arapskom jeziku, Akhbar Al Youm, koji je pokrenut 2009. godine i koji je kritizirao vladu, polako se gasio na ovaj način. Nakon što je njegov osnivač i urednik, Taoufik Bouachrine, zatvoren 2018. godine, lišen je svih oglašavanja u državnom sektoru, a zatim nije dobio nijednu pomoć koju je vlada pružala medijima kao odgovor na pandemiju Covid-19. Prestao je izlaziti u martu 2021. godine.
Egipatski Tahrir News, nezavisni dnevnik koji je od 2015. godine objavljivao samo internetsku verziju, bio je prisiljen zatvoriti se u maju 2020. godine nakon što su mu vlasti uskratile vitalni prihod blokirajući mjesecima pristup njegovoj web stranici bez navođenja bilo kakvog razloga.
Nešto slično se dogodilo u Kambodži. Nakon 24 godine izdavanja Cambodia Daily bio je prisiljen ugasiti se u septembru 2017. godine zbog ekonomskog pritiska u obliku neviđene porezne potražnje.
U Latinskoj Americi su vlasti Nikaragve uspjele ušutkati 40-godišnji medij El Nuevo Diario u septembru 2019. godine. Bili su kritičari vlade predsjednika Daniela Ortege. Vlada je odgovorila upotrebom monopola na uvezeni novinski papir i tintu kako bi im uskratila zalihe papira za štampanje.
Sudsko uznemiravanje i proizvoljni, nejasno formulirani zakoni također se koriste za gašenje novina. Vtimes, osnovan prošle godine u Rusiji, odlučilo je ugasiti se 12. juna, mjesec dana nakon što ga je Ministarstvo pravosuđa stavilo na popis “stranih agenata”.
Tadžikistanski medij Akhbor donio je sličnu odluku prošle godine kao rezultat uvrštavanja na crne liste i podvrgavanja sudskom uznemiravanju nakon objavljivanja kritičnog sadržaja o osjetljivim pitanjima.
Slične politike dovele su do zatvaranja medija u Burkini Faso. Kao rezultat tužbe za klevetu, listu i njegovom uredniku naloženo je da 2018. godine plate odštetu od 17 miliona franaka CFA (26.000 eura), prekomjernu svotu izvan njihovog dosega. Zambijski list The Post prestao je izlaziti u junu 2016. godine samo nekoliko sedmica prije općih izbora koji su bili presudni za vladu.
Državni udar u Mijanmaru u februaru 2021. godine potpisao smrtne presude za sve nezavisne medije u zemlji u roku od nekoliko sedmica, barem u njihovim štampanim verzijama. U martu je hunta jednostavno ukinula licence za nekoliko dnevnih novina. Ostale nezavisne novine poput Standard Timea ubrzo su se suočile s vojnom cenzurom i nestašicom novinskog papira.
U Turskoj je neuspjeli državni udar u julu 2016. godine pokrenuo veliku čistku te su brojni mediji zatvoreni pod vanrednim stanjem koje je uslijedilo. Uključujući dnevne novine Zaman i Taraf te prokurdske novine Özgür Gündem, koji su ukazom raspušteni u ljeto 2016. godine, dok su mnogi njihovi novinari optuženi za „članstvo u terorističkoj organizaciji“ i „ugrožavanje integriteta države“, a neki su zatvoreni.
Novinari Népszabadsága, vodećih mađarskih novina, bili su izloženi naglom obliku zatvaranja u oktobru 2016. godine. Vlasnik novina, mađarska medijska grupa Mediaworks, odbila im je pristup zgradi bez upozorenje. Mediaworks je nekoliko sedmica kasnije prodan medijskoj grupi bliskoj Viktoru Orbanu, mađarskom premijeru.
Da bi zaobišle razne oblike uznemiravanja, neke su novine uspjele preživjeti online. Nakon 75 godina, venecuelski historijski dnevnik El Nacional bio je prisiljen prestati raditi štampano izdanje u oktobru 2015. godine, ali je taj otvoreni kritičar trenutne vlade uspio nastaviti objavljivati online.
Posljednje azerbejdžanske opozicione novine Azadlig morale su prestati štampati u septembru 2016. godine, ali još uvijek izvještavaju online. Moussa Aksar, urednica L’Evénementa, jednog od vodećih dnevnih dnevnika u Nigeru, uspjela je održati medij online nakon što je prestao štampati novine 2018. godine kao rezultat pada prihoda od oglašavanja i sudskog uznemiravanja.
Većina zemalja i teritorija koji su koristili ove metode za utišavanje nezavisnih novina rangirani su nisko ili vrlo nisko u RSF-ovom Svjetskom indeksu slobode medija za 2021. godinu koji pokriva 180 zemalja. Hong Kong je na 80. mjestu, Zambija 115., Nikaragva 121., Maroko 136., Mijanmar 140., Kambodža 144., Venezuela 148., Rusija 150., Turska 153., Egipat 166., Azerbejdžan 167., Tadžikistan 162. i Kina 177. Izuzetak su Burkina Faso i Niger, koji su zauzeli 37., odnosno 59. mjesto.
Izvor: RSF
