Inicijativa za smjenu ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića zbog navodne trome reakcije na eskalaciju migrantske krize u Bosni i Hercegovini bila je jedan od posljednjih pokušaja iskorištavanja globalnog migracijskog fenomena u svrhu aktuelne predizborne kampanje. Prema svemu sudeći, do kraja ovog mjeseca, a možda i godine migranti u našoj zemlji mogli bi, zbog predizbornih i postizbornih kalkulacija i kombinatorike, biti ostavljeni od političara i vlasti i prepušteni u amanet vremenskim (ne)prilikama, posebice hladnim zimskim (ne)uslovima.
Klubovi poslanika SNSD-a i DNS-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH pokrenuli su krajem jula inicijativu za smjenu ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH Dragana Mektića zbog, kako su naveli, eskalacije migrantske krize. Inicijativa se našla na dnevnom redu sjednice 4. septembra.
RTRS: Mektić je kriv za migrantsku krizu, trebao bi biti smijenjen
Radio-televizija Republike Srpske (RTRS) nekoliko dana pred spornu sjednicu nastojala je poraditi na kredibilitetu inicijative i glorifikaciji nastale krize. U prilogu emitovanom 29. augusta navodi se tvrdnja ministra Dragana Mektića da je većina migranata koji su ušli u BiH – otišla iz države. „Nema osnova više, migrantska kriza i ne spominje se. 11.000 migranata ušlo je u BiH. Sad ih ima dvije hiljade. Devet hiljada je izašlo, šta hoćemo mi“, kazao je Mektić. Autorica priloga potom se zapitala „gdje je nestalo devet hiljada migranata“, iznoseći tezu da je „teško povjerovati da su prešli hrvatsku granicu, ili da su vraćeni“. Potom u prilogu koristi izjavu Staše Košarca, kojom bi, vjerovatno, trebalo biti odgovoreno na prethodno pitanje: „Ja hoću potpuno otvoreno da kažem da bi političko Sarajevo voljelo da migrantsku krizu razvija od džamije do džamije, da smještaji budu takvog kapaciteta da utječu na demografsku strukturu BiH“, potcrtao je Košarac. Novinarka Vesna Stakić, potom, završava prilog riječima: „Ali to za bh. institucije i njihove zvaničnike, kako neki od njih kažu, više nije tema“, dok zaključak prate kadrovi Dragana Mektića.
Dan kasnije, novi prilog RTRS-a o migrantskoj krizi. Ovaj put problematizira se poroznost bh. granice i nedostatak graničnih policajaca. I u ovom slučaju proziva se ministar Mektić. „Kalkulacije ministra Mektića o broju migranata i pokazatelji na osnovu kojih iznosi podatke demantuju i svakodnevni prizori u gradovima širom BiH, gdje javna mjesta postaju nezamisliva bez grupa neregistrovanih migranata. O skrivenim, poput sarajevskog hotela Nacional, odakle su migranti sklonjeni zahvaljujući građanima i medijima da i ne govorimo“, tvrdi autorica priloga.
I u prilogu od 1. septembra spominje se ministar Mektić. Ipak, ovaj put ga ne prozivaju direktno novinari, već sagovornik Fikret Bašić, predsjedavajući Općinskog vijeća Velike Kladuše, koji se protivi formiranju migrantskog centra u krugu bivšeg preduzeća Agrokomerc. „Ministar bezbjednosti je rekao da se ništa neće raditi bez dogovora s lokalnom zajednicom, ali očito kad je u pitanju ova lokalna zajednica, da se oni tu ‘lome preko koljena’“, istakao je Bašić.
Kusmuk i Košarac
Nakon što je 4. septembra zahtjev za Mektićevom smjenom, ipak, skinut sa dnevnog reda sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, RTRS se te večeri, bez imalo milosti, obrušio na ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića.
Voditelj Dnevnika 2 u najavi priloga konstatirao je da je Mektić ostao na funkciji nakon što je „SDS uz apsolutnu pomoć stranaka sa sjedištem u Sarajevu“ skinuo sa dnevnog reda spomenutu inicijativu. Naveo je i da DNS i SNSD kažu da je „Mektiću stolicu spasila SDA i probosanska politika, čiji je član“, te je potcrtao da „Mektić neprimjereno likuje i predizborno prijeti funkcionerima u Srpskoj, pa čak i novinarima“. U nastavku, uslijedio je prilog u kojem je novinarki Branki Kusmuk, čini se, bilo dozvoljeno da cjelokupni negativni naboj kanališe prema liku i djelu Dragana Mektića.
Ona je istakla da je Mektić nakon neuspjele smjene uputio „salve uvreda, prizemnih komentara, neargumentovanih kvalifikacija i optužbi, predizbornih ispraznih prijetnji usmjerenih prema vlasti u Republici Srpskoj, predsjedniku Srpske i poslanicima te partije u Predstavničkom domu BiH“. Navela je i da se „po već ustaljenoj mantri obrušio i na RTRS, uređivačku politiku i novinare. Od siline jednom ministru neprimjerenih komentara, u gotovo 20-minutnom istupu migrantske krize nije se ni sjetio. Kao vlastiti uspjeh za gotovo četverogodišnjeg mandata istakao je tek devastiranu borbu protiv kriminala i korupcije. Naravno, onu deklarativnu“. Kasnije će kazati da je „u odbranu Mektića stao cijeli bošnjački poslanički puk“ i kroz riječi Staše Košarca potcrtala da je „svaki dan Mektićevo bitisanje na toj poziciji pogubno za Republiku Srpsku“.
Kao što vidimo, RTRS je u proteklom periodu, bez imalo skrupula, nastojao na leđa Dragana Mektića natovariti sav teret migrantske krize u BiH, označavajući ga dežurnim krivcem za nastalu situaciju. Iako je Mektić, zasigurno, najodgovornija osoba u koju bi i trebalo upirati prstom kad je u pitanju ova problematika, skoro pa evidentno je da to RTRS ne radi zbog želje da se migrantska kriza zaista riješi, već zbog uređivačke politike i stavova koji se nedvojbeno poklapaju s političkim stavovima aktuelne vlasti u Republici Srpskoj i njihovog obračuna s opozicijom u ovom bh. entitetu. Migranti u tom slučaju služe samo kao sredstvo ili povod za obračun.
Vlast „sakrila“ migrante sa krajiških ulica
Interesantan osvrt na korelaciju između migrantske krize i predstojećih izbora u Bosni i Hercegovini prije nekoliko dana iznio je i krajiški portal cazin.net. U članku pod naslovom “PREDIZBORNE IGRE: Gdje su nestali onoliki migranti sa ulica Krajine?” od 8. septembra nepotpisani autor iznosi teze da je „do prije nepunih mjesec dana, migrantska kriza u Krajini bila top tema“, te da se „baratalo cifrom od preko 4.000 migranata koji se kreću ovim dijelom BiH“. Potom navodi da je najteže stanje bilo u Bihaću, „gdje su migranti svakodnevno bili viđeni u grupama širom grada“, te da „niste mogli proći kroz Bihać ili bilo koji njegov dio, a da ne susretnete barem jednu grupu migranata. Javnost je bila uznemirena, a mediji su upozoravali da bi se ova situacija mogla odraziti i na izborne rezultate“.
No, potom okreće ploču, pa konstatira: „A sada se vratimo u sadašnjost i vrijeme predizborne kampanje. Odjednom toliki migranti su nestali i gotovo da ih ne možete susresti na ulicama. Šta se desilo i kuda su otišli, za sad postoje samo špekuliranja u javnosti. Neki tvrde da su ih vlasti sakrile na određene lokacije, uglavnom privatne i da tu borave cijelo vrijeme. Ne izlaze nikud i zbog toga nisu viđeni na ulicama. Sve ovo može biti i netačno, ali svakako da pojedinca i javnost ne ostavlja ravnodušnim, te stoga u Krajini i dalje kruže svakakve priče u vezi s ovom temom. Šta je od toga istina i šta se zaista desilo sa migrantima, saznaćemo kada prođu izbori.“
Šta je poenta ovog članka – vjerujemo da je teško dokučiti i njegovom autoru. Osim iznošenja jalove teorije zavjere o „nestanku migranata sa krajiških ulica i njihovom skrivanju od javnosti“, a što, navodno, čine vlasti iz nepoznatih razloga, članak, kao uostalom i svaka teorija zavjere, ne nudi skoro nikakav razuman odgovor na pitanje zašto bi neko krio migrante i to baš u predizbornom periodu. Tim prije jer su migranti, a u šta se može uvjeriti praktično svaki Bišćanin, itekako prisutni na ulicama Bihaća (doduše, u nešto manjem broju nego ranije) i apsolutno je netačno da su „nestali“ sa bihaćkih ulica. Potvrđuju to i u MUP-u USK-a, prema čijim se procjenama u Bihaću trenutno nalazi između 3.000 i 3.500 migranata. Čak se i autor teksta u jednom momentu ograđuje od vlastitih teza tvrdnjom da „sve ovo može biti i netačno“, no iznošenje proizvoljnih teorija koje ne odgovaraju realnom stanju i nemaju čvrsto uporište u zvaničnim podacima može se opravdati jedino željom za čitanošću ili upitnim spinovima bez jasnog cilja.
U međuvremenu, migranti u Unsko-sanskom kantonu i dalje se nalaze u jako teškoj poziciji, borave u nehumanim uslovima, devastiranim zgradama i improviziranim šatorima, a o potencijalnoj lokaciji na kojoj bi trebali biti smješteni više skoro niko i ne priča. Sve izvjesnija opcija je da će minuse i snijeg dočekati na ulicama i u napuštenim objektima krajiških gradova.
