Kako je moguće da jedan od najvećih filantropa 21. stoljeća bude proglašen vodećim monstrumom našeg doba? Pa tako što na društvenim mrežama možete sve. Njihov manipulativni potencijal je neograničen, mase su, nažalost, toliko prijemčive za budalaštine da do njih banalne verzije nekog događaja stižu brže i primaju se lakše od racionalnih objašnjenja. Dok istina i znanost naprave jedan korak, teorije zavjere sprašile su cijeli kilometar. Toni Cetinski, muzičar iz Hrvatske, hvali se ovih dana da je donedavno imao 3.000 prijatelja na Facebooku, ali čim je rekao odlučno NE vakcinaciji, sad ih je 14.000. Na Vladu Georgijeva, vjerovatno najpoznatijeg balkanskog zagovaratelja teorije da Zemlja nije okrugla, ne treba trošiti riječi. Čega se pametan stidi…
To što eventualno znaš pjevati ne čini te kvalificiranim za kvantnu fiziku, nauku o virusima, svemir, algoritme i vještačku inteligenciju. Ipak (da se vratimo na višegodišnje demoniziranje Billa Gatesa), najinspirativniji primjer stiže nam iz Velike Britanije, a u glavnoj ulozi je, sasvim slučajno, još jedna zvijezda iz Hrvatske. Nogometaš Dejan Lovren se na FB profilu očešao o Gatesa, tvrdeći da mu je jasna mračna želja da se preko vakcina zavlada svijetom, i izazvao opravdani gnjev britanske javnosti. Pogledajmo na trenutak slučaj s aspekta stručnosti. Lovren je fudbaler. Svako ko rekreativno igra lopte a imao je priliku naći se na pravom stadionu mogao se uvjeriti u sljedeće: koliko god da trčali za balunom u privatnom životu, mi smrtnici nismo u stanju izvesti ni obični korner. To najbanalnije od svih umijeća, izbacivanje lopte iz ugla u prostor ispred gola, traži snažne kvadricepse i nešto malo intuitivnog znanja o kretanju lopte te strujanjima vjetra, a za sve to potrebne su godine napornog rada. E ako je za korner nužno štošta od umijeća nedostupnih običnim ljudima, može li iko zamisliti koliko je odricanja, višedecenijske posvećenosti, kompleksnih interdisciplinarnih vještina te intelektualnih predispozicija potrebno za sve ono što Bill Gates zna i za sve ono što je do sada pružio čovječanstvu? Znači, u osporavajuću diskusiju s Gatesom može se upustiti samo neko ko nije svjestan grandioznih razmjera sopstvenog neznanja, neko čije obrazovanje i čvrsti naučni stavovi počivaju na tri odgledana videa Davida Ickea i možda učestvovanje u kakvoj plodonosnoj raspravi o pticama koje ko pokošene padaju čim ih opali 5G mreža.
Jedna od glavnih odlika demokratije je da svako ima pravo na mišljenje i proteste. Protesti su sastavni dio demokratskog ambijenta i kad ne počivaju na racionalnim motivima, pa osim što uveseljavaju normalni dio populacije, dobar su pokazatelj u kakve se sve rukavce rašlja demokratska misao. Jer kada neka blesava ideja prijeti da umjesto skrajnutog kuta zauzme dominantni prostor javnog mišljenja, onda smo svi pomalo u problemu. Recimo, nedavno se govorilo o prosvjedu u Rijeci. Europska prijestolnica kulture trebala je biti mjesto odakle će gnjevni stanovnici regije poslati poruke neodobravanja i otpora Gatesu, 5G mreži, vakcinama i čipovanju. Ako tamo ne dođe makar 10.000 direktora opće prakse iz slobodoumne Bosne i Hercegovine, onda nismo ništa postigli.
Nema potrebe idealizirati Gatesa. Ne sakralizirajući ni njega ni njegovo bogatstvo, ipak je nemoguće ne primijetiti da se od beskrajnog mora bogatih hulja razlikuje željom da doprinese općem dobru, koliko god ta fraza zvučala ofucano. Podsjetimo na primjer koji nikako ne odgovara današnjim borcima za paraistinu. Kad je ono 2008. godine izbila ekonomska kriza, Gates je predlagao da najbogatiji ljudi svijeta odvoje značajan dio bogatstva i poklone ga svojim domovinama kako bi se ublažio udar na najsiromašnije dijelove populacije. Gnjev koji je tim prijedlogom izazvao kod ostatka bogataša ne može se opisati. Nek daje svoj novac i nek se ne bavi našim, urlali su ucviljeni milijarderi & milioneri širom Amerike, ljuti što neko pokušava preko njihovih ubogih leđa rješavati globalnu krizu i pitanje siromaštva. Siromašni dio planete danas mu to uzvraća demonizirajući ga do neslućenih razmjera. (Slična stvar se prošlog mjeseca desila, ne hvaleći mu medicinske ekspertize i naučne uvide, Novaku Đokoviću. Kad je najbolji teniser svijeta predložio da nekoliko najbogatijih igrača odvoji novac kako bi se pomoglo najsiromašnijim kolegama, bujice gnjeva doslovno su bile repriza sličnih urlanja kojima su bogataši obasuli Gatesa 2008.)
Uglavnom, taj prijedlog od prije 12 godina nije bio izolirani incident, ekscentrični prijedlog bogatuna koji ne zna šta će od sebe. Gates veći dio života radi ono što su zvanične politike trebale a nisu, bori se protiv zaraznih bolesti u Africi, trudi se da vakcinama ublaži neke od davno iskorijenjenih bolesti koje i dalje bukte u nerazvijenim područjima, nastoji da planetu učini makar malo podnošljivijim mjestom za život. I ne, nije mu cilj da preko 5G mreže i vakcina čipuje te kontrolira Tonija Cetinskog, Vladu Georgijeva i Dejana Lovrena. Njih ne treba vakcinisati ni protiv čega, oni su divan primjer kontroliranog neznanja koje nanosi štetu općih razmjera. Ako je budućnost svijeta u onome što ovi giganti naučne misli zagovaraju, onda neka nas sve pod hitno čipuju.
Što prije, to bolje.
