Evropske države trebale bi primjenjivati kriterije zaštite ljudskih prava i prilikom nabavke vojne i nadzorne tehnologije, a ne samo pri odlučivanju kome će prodavati oružje, upozorila je Petra Molnar u tekstu objavljenom na portalu Tech Policy Press.
Kao primjer navodi Grčku, koja je krajem augusta potpisala sporazum s Izraelom vrijedan 3,5 milijardi dolara za integrirani sistem protuzračne odbrane Achilles Shield. Sporazum, osim raketnih sistema, uključuje radare i komandni centar koji koristi umjetnu inteligenciju.
Molnar ovaj ugovor povezuje i sa širim korištenjem izraelskih nadzornih tehnologija u Grčkoj. U izbjegličkom kampu na otoku Samos već se koristi sistem Centaur, koji objedinjuje snimke nadzornih kamera i dronova te softver za analizu kretanja. Stanovnici kampa pri ulasku i izlasku prolaze biometrijske provjere, dok su pojedini korisnici naveli da nisu bili adekvatno informirani o načinu na koji su nadzirani.
Grčko tijelo za zaštitu podataka 2024. godine kaznilo je Ministarstvo migracija i azila sa 175.000 eura zbog propusta povezanih sa sistemima Centaur i Hyperion, uključujući nedovoljnu procjenu utjecaja i nedostatak informacija za osobe koje su bile predmet nadzora.
Problem je, prema autorici, u tome što postojeći evropski regulatorni okvir uglavnom kontroliše izvoz oružja, dok mnogo slabije uređuje državne nabavke. Istovremeno, vojni sistemi i sistemi nacionalne sigurnosti isključeni su iz područja primjene evropskog Akta o umjetnoj inteligenciji, što ostavlja najrizičnije primjene AI-ja izvan jednog od ključnih evropskih regulatornih mehanizama.
Molnar podsjeća da su pojedine zemlje od 2023. suspendirale ili ograničile transfer oružja Izraelu, dok je Evropska komisija predložila i suspenziju određenih trgovinskih povlastica u okviru Sporazuma o pridruživanju EU i Izraela. Međutim, takve mjere primarno se odnose na ono što evropske države prodaju, a ne na tehnologiju i oružje koje same kupuju.
Prema podacima navedenim u tekstu, izraelski izvoz odbrambene industrije dostigao je 19,2 milijarde dolara u 2025. godini, a evropske zemlje činile su 36 posto ukupnih kupovina. Posebno je porastao udio sistema za nadzor i optoelektroniku, sa šest posto izraelskog odbrambenog izvoza 2024. na 22 posto godinu kasnije.
Autorica zato predlaže da evropske države uvedu obaveznu procjenu utjecaja na ljudska prava i kod kupovine vojne i tehnologije dvostruke namjene. Takva procjena, ističe, ne bi se bavila samo pitanjem kako će kupljeni sistem biti korišten, nego i time kakve posljedice sama kupovina ima za kompanije i industrije koje ga proizvode.
Poseban problem predstavljaju visokotehnološki vojni sistemi koji zahtijevaju dugoročnu saradnju s proizvođačem kroz održavanje, obuku, softverske nadogradnje i obradu podataka. Molnar smatra da bi zbog toga države trebale objavljivati više informacija o softveru, upravljanju podacima i uslovima ažuriranja takvih sistema.
Zaključuje da bi EU trebala ukloniti izuzeće vojnih sistema iz Akta o umjetnoj inteligenciji ili donijeti poseban obavezujući pravni instrument za vojnu i sigurnosnu primjenu AI-ja. Sistemi s najvećim potencijalom da ugroze živote i ljudska prava, smatra autorica, ne bi smjeli istovremeno biti među najmanje reguliranim tehnologijama u Evropi.
Izvor: Tech Policy Press
