Kako nas zagađenje ubija

Sve što u ovim uslovima ne uložimo u obnovljive izvore energije, desetorostruko ćemo dati zdravstvenom sistemu za liječenja

Kako nas zagađenje ubija
Foto: Analiziraj.ba

„Pogledam kroz prozor da vidim grad – nema Saraj’va. Izađem napolje – nema napolja“, neko je od Sarajlija jednom napisao, šarmantno se šaleći o zagađenju grada u kom živimo.

Domovi zdravlja i hitne službe Kantona Sarajevo nedavno su dali saopćenje o tome da čak 80% pacijenata koji se jave na pregled imaju respiratorne tegobe, odnosno plućne infekcije. Kad nema „napolja“, logično je, nema ni pluća, ako smo svi već kupili ribice i znamo šta je logika.

Loži raja u Sarajevu, što bi se reklo, i mrtve krokodile, zbog nedostatka novca i svjetske energetske krize, jer ako se sjećate, tona peleta je kod nas nedavno koštala 1000 KM, plin je poskupio za cijelih 95% u odnosu na prošlu sezonu, a najavljuje se poskupljenje struje. Ljudi su uglavnom pod presijom oskudice i snalaze se kako znaju i umiju.

Oskudni javni pozivi

Na sve što nas desetljećima okružuje, naša Kantonalna Vlada je donijela uredbu po kojoj je bilo zabranjeno voziti motorna vozila sa oznakom Euro 2 u „kriznim“ danima  zagađenja kada su otrovne PM čestice rušile rekorde rasta, posebno u ranim jutarnjim i kasnim noćnim satima.

Naše kantonalne vlade imaju tu i tamo poneki oskudni javni poziv za utopljavanje zgrada ili subvencije za zamjenu/utrošak energenata, ali ciljna grupa je toliko mala da fajde nema.

Utopljavanje su dobile uglavnom javne ustanove i pokoja stambena zgrada, a zamjenu energenata Sarajlije proklinju, jer kad je pelet bio već 1000 KM ljudi su se masovno pitali je li sve već bilo smišljeno da ih se dodatno orobi. Ko zna, nije valjda niko planirao rat u Ukrajini, odnosno nije se baš naša diplomatija bavila svojim poslom pa da obavijesti građane o saznanjima koja imaju iz izvještaja, promatranja i međunarodnih odnosa.

S druge strane, neke komercijalne banke građanima nude kredite za alternativne izvore energije, ali za naše prosječne prilike, krediti i kamate odveć su visoki i podrazumijevaju najmanje deset godina ozbiljnih odvajanja za otplatu. Ako vam, recimo, treba 40.000 KM za novi sistem grijanja na toplotnu pumpu, podijelite to na 10 godina uz odgovarajuću kamatu i računica će se malo kome dopasti.

Kad na sve to dodamo uzroke ovolikog zagađenja, nelegalnu gradnju na prvom mjestu, novac za koji ne znamo gdje je od svakog plaćenog računa, a po stavci „obnovljivi izvori energije“, jasna je „ekonomija“ čistog zraka u našem gradu.

Umjesto da Vlada KS donese ozbiljnu i sprovodivu strategiju gdje će svake godine trajno rješavati po 5% stanovništva/ložišta, pa za 20 godina bismo imali 100% riješenu situaciju sa zagađenjem, njihovi javni pozivi za zamjenu energenata su toliko konfuzni i loše targetirani da je to doslovno stravično.

Kad Elektroprivreda razreže

Ne vidim od ovolikog smoga kakve veze ima jesam li ja socijalni slučaj ili sam radnička klasa ako ložim ćumur i nemam drugu alternativu. Iz mog dimnjaka će se pušiti crno ma šta pisalo u njihovom javnom pozivu, a od tog crnog nema „napolja“ i nema zdravih pluća. Šta radi Elektroprivreda, osim što je „razrezala“ realnom sektoru nekakvu „industrijsku struju“, što je masno naplaćuje onima koji pune budžet, pa svima isto, bilo da si vrtić ili restoran ili fabrika? Šta bi s obnovljivim izvorima energije, gdje su solarni paneli, gdje je vjetroturbina, gdje je bilo koji izum vremena u kom živimo? Gdje su zakoni potrebni da bi sve to funkcionisalo kao u ostatku svijeta?

Ništa od toga nema. Ove godine nije bilo ni subvencioniranja plina za Kanton Sarajevo, koje, da se razumijemo, nikada nisam podržavala. Bolje da su taj novac uložili pa za 1000 ložišta platili zamjenu za grijanje na zračne pumpe, čime bi trajno riješili 1000 domaćinstava, a ne zadovoljavali političke apetite i ucjene drugog nivoa vlasti. U konkretnom slučaju, federalnog nivoa. Valjda nam čađ još nije pojela mozgove.

Na kraju, mora se reći i da djeca premijera i ministara dišu isti zrak kao i naša, nisu ništa manje ugrožena, pa se pitam zašto niko ništa ne poduzima. Radikalno, odmah i svim silama.

Znate li koliko djece i osoba u Kantonu Sarajevo ima astmu, bronhitis, onkološke bolesti, koliko ih se rodi sa poteškoćama, a sve, naučno dokazano, u direktnoj vezi sa enormnim zagađenjem u kom živimo? Ono što je sigurno jest da sve što u ovim uslovima ne uložimo u obnovljive izvore energije, desetorostruko ćemo dati zdravstvenom sistemu za liječenja. Jest da je sistem – sistem. Ali niko od potencijalne bolesti nije izuzet, radikalno se mora djelovati. Sjediti i čekati vjetar nije baš rješenje.

About The Author