Radio-televizija Republike Srpske (RTRS) nikad nije bila javni servis, a upitno je da li je možemo zvati i medijem? Iz toga proizilazi da ni njene uposlenike ne možemo nazvati novinarima, ma koliko se oni trudili da sebe prikažu kao takve. Bilo je pokušaja da se ta televizija izvuče iz blata, da se uljudi, humanizuje – ali ne vrijedi. Ni vlasti, ni menadžment, ni zaposleni to nisu željeli. Ne samo da nisu željeli, već su, izgleda, počeli uživati u blatu u kojem se odavno nalaze.
Čemu ovakav uvod?
Elem, u četvrtak naveče u emisiji „Pečat“ objavljen je prilog o Miladi Šukalo, članici Partije demokratskog progresa, kandidatkinji za odbornika u Skupštini grada i bliskoj saradnici aktuelnog gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića.
Prilog počinje riječima: „Ne tako davno vatreno je slijedila radikalnu, nacionalističku i stranačku politiku ukidanja Republike Srpske, a sada bi da vedri i oblači u upravi najvećeg grada Republike Srpske. Njeni neposredni preci u posljednjem ratu bili su pripadnici tzv. Armije BiH, koja je nad srpskim narodom činila jezive zločine u Konjicu. Savjetnik, šef gradskog odsjeka, zamjenik šefa Gradskog štaba za vanredne situacije, zamalo i gradonačelnikov zamjenik – zvanično, a ne samo praktično. Sve je to Milada Šukalo, djevojački Buturović, rođena Konjičanka. Da li je uvidjela svoje ideološke greške ili je, ipak, uz pomoć zaštitnika, saradnika i partijskog kolege gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića samo neuspješno pokušala da prikrije vlastitu biografiju u sadašnjosti.“
Morate priznati da je početak priloga koji traje više od 11 minuta, blago rečeno, odvratan.
Ne znam je li i koliko Milada Šukalo „vatreno slijedila“ politiku Stranke za BiH i Harisa Silajdžića, ali znam da su s funkcionerima Stranke za BiH bili zajedno u vlasti Nikola Špirić, Sredoje Nović, Slobodan Puhalac, Ana Babić-Trišić i Mladen Zirojević – tada prvi saf SNSD-a.
Tada se SNSD-u, a sada RTRS-u nije gadila Stranka za BiH, koju je vodio, kako reče Kusmukova, „osvjedočeni srbomrzac Haris Silajdžić“, kao što nikad nisu bili gadljivi ni na koaliciju sa SDA Alije Izetbegovića.
Dalje u prilogu Kusmukova kaže: „Brojni muški preci, rođaci i prezimenjaci ratovali su u 45, odnosno 445. muslimanskoj brdskoj brigadi, nazvanoj ‘Neretvica’. Istoj onoj u kojoj se protiv Srba, a kasnije nebošnjaka, iskazivala Sena Uzunović, postupajući sudija u politički montiranom predmetu protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i v. d. direktora Službenog glasnika Miloša Lukića.“
Posebno je degutantno prozivanje gospođe Šukalo zbog rodbine koja je za vrijeme rata bila u Armiji BiH, a pogotovo povezivanje sa zločinima koji su se desili nad Srbima u Konjicu i oko njega.
Kakve veze s tim ima Milada Šukalo, s postupcima svoje uže ili šire porodice, ako znamo da je rođena 1983. i da je imala devet godina kad je počeo rat?
Nema nikakve, ali odlično pokazuje koliko su novinarka, urednica i RTRS spremni da idu nisko u svom „novinarstvu“.
Nakon toga Kusmukova kreće da lešinari, spominjući u istom kontekstu zločine nad Srbima u Konjicu – dovodeći rodbinu žrtava da o tome govore – i Miladinog oca i strica, ne dokazujući da oni s tim zločinima imaju bilo kakvu vezu, a pogotovo nema optužnice ili presude.
Morate priznati da je to poseban nivo ljigavosti!
Kusmukova s predumišljajem ubija elementarnu logiku i odjednom u čitavu priču uvodi sudinicu Senu Uzunović, povezujući devedesete sa 2024. godinom, navodeći nas da pomislimo da je u pitanju savršena zavjera protiv Milorada Dodika, a samim tim i Republike Srpske, u kojoj glavnu riječ imaju Konjičani, a Milada mu dođe kao konjički, a ne trojanski konj.
Zaboravlja Kusmukova, ili ne zna da je danas prvi konjički socijaldemokrata Nermin Nikšić glavni partner Miloradu Dodiku u vlasti na državnom nivou.
To se baš ne uklapa u konjičku zavjeru, ali gledaoci RTRS-a to nikada neće skontati, a i kako bi kada su prestravljeni pričom koja im se razotkriva u prilogu.
Kusmukova ni ovdje ne staje već nam daje objašnjenje zašto je Milada Šukalo došla u Banjaluku: „Bila je kandidat pod brojem 5 Silajdžićeve Stranke za BiH, a na lokalnim izborima 2004. godine nije se baš proslavila, pa je odlučila da promijeni životnu sredinu i pronađe novo dvorište za pospremanje. Iz grada na Neretvi preselila je u grad na Vrbasu. Promijenila prezime, partijsku knjižicu i u zaborav potisnula prošlost – svoju i najbližih predaka.“
Kao što vidite, Kusmukova nema dilemu i zna da se Milada Šukalo stidi svoje tinejdžerske prošlosti, a pogotovo svoje porodice, i krije je da bi uspjela u Banjaluci, ali… Uvijek postoji ali.
Miladina mržnja prema Republici Srpskoj ostaje, valjda je to u biću svakog stanovnika Federacije BiH, a pogotovo stanovnika Konjica.
Novinarka Branka postaje i psiholog, ali onaj pravi, psiholog koji je spreman da nekome uništi život da bi odbranila Republiku Srpsku.
Nadamo se da će to Milorad Dodik prepoznati i – eto ordena 9. januara.
Branka Kusmuk je pogazila sve i jedno pravilo profesionalnog žurnalizma i pogazila svaku etičku normu novinarstva pokušavajući da degradira i ponizi Miladu Šukalo, političku protivnicu SNSD-a na lokalnim izborima.
Ono što je sigurno – uspjela je da izazove gađenje kod svakog pristojnog čovjeka, bez obzira na njegovu etničku ili političku pripadnost, a to u ovakvoj BiH nije mala stvar.
Prilog novinarke Branke Kusmuk i urednice emisije Nade Veletić je probio dno koje je RTRS odavno dotakao i učvrstio moje uvjerenje da jednog dana kada se vlast u Republici Srpskoj promijeni prvo treba otpustiti sve novinare informativnog programa i njihove urednike, a onda popravljati ono što se može popraviti.
Bila je baba Radojka u pravu kada je onomad dok smo okopavali krompir u Lokvici kazala: „Djeco moja, bez lustracije nema ni civilizacije.“