Sjećate se onog lokalnog incidenta, kad su za Prvi maj 2017. godine neka fina sarajevska raja okrenula ražanj usred grada. Digla se tad ideološka kuka i ćudoredna motika da dernek osude i proglase varvarskim činom. Da je varvarski, to je tačno, ali je od prvog do zadnjeg slova bila pogrešna argumentacija kojom je ova definicija branjena. Kao, uvode nam seljačke običaje u naše legendarno urbano područje. Pogreška je sadržana u oholom i neukom stavu da je seoska kultura inferiorna u odnosu na gradsku. Pa grad nije ništa drugo nego selo koje je evoluiralo i neizostavno je susretište urbanih i ruralnih komponenti. Proces se negdje odvijao stoljećima, a najradikalniji eksponent mu je Šangaj, koji je cijeli put od ubogog sela do “glavnog grada 21. stoljeća” prešao u pet, šest decenija. Ti se komplementarni, a ne oprečni segmenti u svakom valjanom polisu uvijek isprepliću, na obostrano zadovoljstvo. Ako mislite da je u Sarajevu ili Mostaru manje autentičnih džibera nego u Bivolju Brdu, Kokorini ili Donjem Moštru, tj. da gradom marširaju ljubitelji Verdijevog Requiema, a selom skakuću zvijezde Granda, onda s vašim perceptivnim mehanizmom nešto debelo nije u redu.

Čak je, podsjećamo, ni kriv ni dužan u javnim osudama tom prilikom teško stradao naš poznati drug Zisko, koji je samo tuda prolazio te se pridružio izvornim derneklijama. Zisko je i inače naše neponovljivo kulturno dobro, jedan od najcjenjenijih eksponenata rečenog susreta urbanog i ruralnog. Pa šta je onda varvarsko u spornom derneku? To što je zbog njihovih stražnjica moralo biti zaklano jedno nevino biće. Praznik koji slavi rad i propagira prava ugnjetene klase ne može izdobriti sve dok počiva na masovnom klanju jagnjadi i u toj startnoj nedosljednosti sadržane su sve njegove dalje kontradikcije. Prvi maj postat će relevantan dernek tek kad se bude obilježavao uz brokulu, mrkvu,  i đumbir, ali do daljnjeg čak vam je i to onemogućeno ako ne primite adekvatnu dozu Pfizera. I nemojte se sad praviti mahniti i reći da ne znate na koju tačno od dvije doze mislimo.

Inače, do prvog maja ostalo vam je manje od deset dana, pa eto, ako ko bude zalomio uz pohovani patlidžan s mrvicama đumbira i finom zaprškom od divlje nane, rad smo odazvati se…