Istraga Guardiana otkrila je da je Izrael upotrijebio američko oružje da gađa i ubije trojicu novinara i rani još trojicu u napadu 25. oktobra u južnom Libanu koji su pravni stručnjaci nazvali potencijalnim ratnim zločinom.

Dana 25. oktobra u 3.19 ujutro, izraelski je avion ispalio dvije bombe na kolibu u kojoj su bila tri novinara – snimatelj Ghassan Najjar i tehničar Mohammad Reda iz pro-Hezbollahove novine al-Mayadeen, kao i snimatelj Wissam Qassem iz Hezbollahove novinske kuće al- Manar.

Sva trojica su ubijena na spavanju u napadu u kojem su ranjena i tri druga novinara iz različitih medija koji su boravili u blizini. U tom području nije bilo borbi ni prije ni u vrijeme udara.

Guardian je posjetio mjesto napada, intervjuirao vlasnika imanja i novinare koji su bili prisutni u vrijeme napada, analizirao šrapnele pronađene na mjestu napada i geolocirao izraelsku opremu za nadzor u rasponu od položaja novinara. Na temelju nalaza Guardiana, tri stručnjaka za međunarodno humanitarno pravo rekla su da bi napad mogao predstavljati ratni zločin i pozvala na daljnju istragu.

– Sve ukazuje da bi se radilo o namjernom gađanju novinara: ratnom zločinu. To je bilo jasno označeno kao mjesto gdje su boravili novinari – rekao je Nadim Houry, advokat za ljudska prava i izvršni direktor Arapske reformske inicijative.

Nakon udara, izraelska vojska je rekla da je pogodila “vojnu strukturu Hezbollaha” dok su se “teroristi nalazili unutar nje”. Nekoliko sati nakon napada, izraelska vojska je rekla da razmatra incident nakon izvještaja da su novinari pogođeni u napadu.

Guardian nije pronašao nikakve dokaze o prisutnosti vojne infrastrukture Hezbollaha na mjestu izraelskog napada, niti da je iko od novinara bio išta osim civila. Izraelska vojska nije odgovorila na zahtjev za pojašnjenjem ko su od novinara militanti Hezbollaha niti o statusu revizije napada.

– Ghassan nije bio član Hezbollaha, bio je medijski djelatnik. Nikad nije imao pušku, čak ni za lov. Njegovo oružje bila je kamera – rekla je Sana Najjar, supruga Ghassana Najjara, u intervjuu za Guardian. Ghassan je iza sebe ostavio troipolgodišnjeg sina.

Kovčeg jednog od novinara, Qassema iz al-Manara, pokopan je umotan u zastavu Hezbollaha. Praksa je počasna za ljude ili porodice koji iskazuju političku podršku grupi, ali ne ukazuje na to da je novinar imao političku ili vojnu ulogu u Hezbollahu.

Bez obzira na njihovo političko opredjeljenje, ubistvo novinara je protuzakonito prema međunarodnom humanitarnom pravu osim ako oni aktivno ne učestvuju u vojnim aktivnostima.

Janina Dill, suvoditeljica Oxfordskog instituta za etiku, pravo i oružane sukobe, rekla je da je opasan trend kojem već svjedočimo u Gazi to da su novinari povezani s vojnim operacijama na temelju njihove pretpostavljene pripadnosti ili političkih sklonosti, a zatim naizgled postaju mete napada

Dan nakon što je Izrael započeo kopnene ofenzive unutar Libana, oko 18 novinara stigla je u oktobru u luksuzno turističko odmaralište u Hasbayi, južnom Libanu. Izraelsko napredovanje ih je natjeralo da se presele iz Ebl al-Saqija, grada u južnom Libanu gdje su ostali zadnjih 11 mjeseci kako bi pratili neprijateljstva između Hezbollaha i Izraela.

Odlučili su ostati u gradu s većinskim Druzima jer nije bio povezan s Hezbollahom i zato što prije nije bio meta izraelskih napada, prema Yumni Fawaz, novinarki libanske kuće MTV koja je bila prisutna na dan napada.

Pansioni su bili u vlasništvu Amerikanca libanskog porijekla, Anoira Ghaide, koji je rekao da je nakon štrajka pretražio kolibu i automobil ciljanih novinara “kao što tražite iglu u plastu sijena”, ali nije našao “ništa sumnjivo”.

Novinari su koristili pansione kao bazu 23 dana, putujući do vrha brda udaljenog 10 minuta vožnje kako bi snimili neprijateljstva i proizveli live pokrivenost svaki dan. S vrha brda pružao se pogled na pogranična sela Chebaa i Khiam, gdje su se nastavile borbe između Hezbollaha i Izraela. Vozili su automobile s oznakom “Press”, nosili su pancirne prsluke i kacige s natpisima novinara.

Vrh brda bio je u direktnoj liniji vidljivosti triju izraelskih stražarnica, sve unutar približno 10 km od lokacije s koje su izvještavali uživo. Izraelske osmatračnice obično su opremljene “Speed-er” kamerama, koje mogu automatski pratiti mete do 10 km udaljenosti, kao i video, termalnim i infracrvenim mogućnostima snimanja.

Drugi novinari u grupi rekli su da je prisutnost izraelskih izviđačkih bespilotnih letjelica bila “konstantna” i nad tom lokacijom i nad pansionom Hasbaya tokom njihovog 23-dnevnog boravka tamo.

– U noći napada sjedili smo ispred koliba, a dron je letio super nisko iznad nas – rekla je Fatima Ftouni, novinarka al-Mayadeena koja je bila smještena nekoliko koliba niže od svojih kolega kada su nastupili napadi.

Ftouni je otišao u krevet, ali ga je nekoliko sati kasnije probudio zvuk eksplozije. Iskopala se ispod ruševina srušenog krova svoje kolibe i posegnula za kacigom. Njezina pancirna jakna bila je raskomadana od siline eksplozije. Pobjegla je iz sobe ispunjene dimom i pronašla svoje kolege mrtve na zemlji.

Planinska koliba u kojoj su Najjar, Reda i Qassem spavali bila je direktno pogođena bombom koju je isporučio izraelski mlaznjak, dok je druga bomba pala pokraj građevine.

Ostaci streljiva pronađeni na mjestu otkrili su da je barem jedno od oružja bila bomba serije MK-80 od 500 lb vođena JDAM-om američke proizvodnje, kompletom koji pretvara velike bombe u precizno vođeno oružje.

Fragmente je potvrdio Trevor Ball, bivši stručnjak za uništavanje bombi za američku vojsku, drugi stručnjak za oružje u Fondaciji Omega Research i treći stručnjak za oružje koji nije bio ovlašten razgovarati s medijima.

Pronađen je komad repne peraje Jdama, koji je proizveo Boeing, kao i dio unutrašnje kontrolne sekcije koja pokreće peraju. Šifra kaveza na ostatku kontrolnog dijela otkrila je da ga je proizvela kompanija Woodward, avio kompanija sa sjedištem u Coloradu. Ni Boeing ni Woodward nisu odgovorili na zahtjeve za komentar.

Korištenje najmanje jedne precizno navođene bombe značilo bi da je izraelska vojska odabrala kolibu u kojoj su bila tri novinara kao metu prije napada. Prisutnost bespilotnih letjelica i osmatračnica koje su ih nadzirale jasno označenih novinara prethodna 23 dana čini vjerovatnim da su izraelske snage bile svjesne njihove lokacije i njihovog statusa novinara.

Glasnogovornik State Departmenta odbio je komentirati napad u Hasbayi, ali je rekao da su SAD “dosljedno apelirale na Izrael da osigura zaštitu civila, uključujući novinare”.

Prema američkom zakonu, ako neka zemlja koristi oružje koje je dopremio SAD u ratnom zločinu, vojna pomoć toj zemlji treba biti obustavljena. Unatoč dokazima o nekoliko slučajeva u kojima je Izrael koristio američko streljivo za počinjenje potencijalnih ratnih zločina, američka vojna pomoć Izraelu je i dalje nepromijenjena.

Izrael je ubio šest novinara u Libanu i najmanje 129 u Gazi od 7. oktobra 2023. godine – najsmrtonosnijeg perioda za novinare u posljednja četiri desetljeća, prema Odboru za zaštitu novinara.

Prema Irene Khan, UN-ovoj posebnoj izvjestiteljici za promociju i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja, izraelske vlasti “očigledno ignoriraju” svoje međunarodne pravne obaveze prema zaštiti novinara.

Unatoč izjavama da će razmotriti određene napade na novinare, izraelska vojska još uvijek nije objavila nikakve informacije o istragama ubistava novinara.

Izvor: The Guardian