INTERNETSKO ZLOSTAVLJANJE MALOLJETNICA: Želim da te vidim bez majice!

DOKUMENTARNO: „Uhvaćeni u mreži“, Al Jazeera (50 minuta)

INTERNETSKO ZLOSTAVLJANJE MALOLJETNICA: Želim da te vidim bez majice!

Na septembarskom izdanju Al Jazeerinog festivala dokumentarnog filma, između ostalih je prikazan i dokumentarac „Uhvaćeni u mreži“, reditelja Vita Klusaka i Barbore Chalupove. Film je zamišljen kao jedna vrsta angažiranog društvenog eksperimenta. Tri dvadesetogodišnje djevojke priključit će se popularnim chat-sobama na internetu kao dvanaestogodišnjakinje. I ponuditi ekspertima materijal za proučavanje, a maloljetnicama, maloljetnicima i njihovim roditeljima nezaobilazno upozorenje o tome šta se sve može desiti kada dijete na internetu ostane bez roditeljske ili starateljske kontrole.

Na samom početku filma jedna od akterica šalje upozorenje: „Bit će dramatično, jer ćemo glumiti dvanaestogodišnje djevojčice.“ U studiju su im napravljene tri sobe veselih boja, sve su djevojke dobile kompjuter, mobilni uređaj i profil na mrežama. Koliko je ovo osjetljiva tema i o kako opasnom segmentu savremenog života govorimo, pokazuje i to da se prvoj od njih već pet minuta nakon što joj je lažni profil pušten u promet javilo 16 predatora!

Prije nego što su krenule u konverzaciju dobile su, kao uputstvo, sedam strogih pravila. Na početku jasno stavljaju do znanja da imaju 12 godina, ne flertuju i ne zavode, na seksualne komentare odgovaraju naivno („Ne znam“, „Stidim se“), na zahtjeve za intimnim fotografijama reagiraju nakon čestog navaljivanja, sastanak licem u lice treba inicirati predator i konsultiraju se s psiholozima, seksolozima, kriminalistima…

Užasi predatorstva

Tokom filma vrlo brzo postaje jasno zašto su te konsultacije potrebne. Djevojčicama se javljaju pedesetogodišnjaci, i nešto mlađi muškarci, koji im pokazuju spolovilo dok masturbiraju, šalju im snimke seksa maloljetnica sa životinjama, traže od njih da se fotografiraju gole i onda im pošalju fotografije, zatim ih ucjenjuju, nude prelazak u London (sve se dešava u Češkoj), obasipaju ih komplimentima (što je provjerena vrsta manipulacije), prostačkim ponudama, prijedlozima da se nađu, pozivima na seks… Sve u svemu, morbidna i opasna situacija. Djevojke se povremeno obraćaju maloljetnicama koje će gledati film, objašnjavaju im kako je došlo do određene situacije i nude najbolja rješenja za izlaz iz njih.

Bilo je istinski mučnih scena, tokom kojih je cijela ekipa, dok prati dijalog, plakala. U jednom trenutku, šminkerka je prepoznala predatora: da stvar do kraja bude komplicirana i poražavajuća, on je neko ko organizira ljetne kampove za djecu. Saznanje je uznemirilo sve, ekipa zaključuje da ga ne može prešutjeti. Na kraju filma suočavaju se s manijakom, ali bez velikog efekta. Oni su ljubazni i nesigurni, on agresivan i bučan, govori im da mu ne mogu ništa, da nije slao pornografske snimke, što nije tačno, da nikada nije dodirnuo nijedno dijete u kampu. Sve to izgovara preglasno i na kraju odlazi iz kadra. O kakvom se perverznom umu radi svjedoči i rečenica izgovorena urlajućom intonacijom: „Ako ona nije višesatnu konverzaciju sa mnom prijavila roditeljima, to nije moj, nego njihov problem!“

Prijavljen je policiji i protiv njega se vodi postupak.

Bijeda manijaka

Razgovori između predatora i djevojaka također pokazuju svu bijedu ljudi koji su u stanju ustremiti se na djevojčice. Želim da te vidim golu, skini majicu, pokaži kako izgledaš s leđa, imaš divnu zadnjicu, pošalji mi fotografiju. Jesi li ikada radila ono, imaš li dlačice dole, hoćeš li doći do mene… – samo su neke rečenice koje su se mogle čuti tokom ovih dijaloga. Savjeti djevojčicama su nedvosmisleni. Nikada, ni po koju cijenu i nikome ne šaljite svoje nage snimke. Čak ni vašem momku, odnosno djevojci. Jednom kada takve fotografije napuste vaš mobilni uređaj ili kompjuter, zauvijek postaju opće vlasništvo. I od života vam prave pakao. Predatori tada, doslovno u sekundi, iz prijateljske prelaze u agresivnu ucjenjivačku komunikaciju, prijete, traže novac i kojekakve usluge i ustupke. Mnoge djevojčice razmišljaju o samoubistvu (neke ga i počine). Savjet za njih: ni tada nije sve izgubljeno, potražite pomoć.

Tokom tromjesečnog eksperimenta desila se zanimljiva, odudarajuća situacija: jedna od djevojaka naletjela je na dvadesetogodišnjeg mladića koji nije tražio ništa, ni seks, ni fotografije, ni lascivnu konverzaciju. I nakon deset užasavajućih razgovora s bolesnicima svih boja i dezena, taj ju je divni mladić skršio, rasplakala se i nije mogla nastaviti razgovor. Pa ga je kasnije nazvala. On joj je rekao tačno ono što autori i akteri filma poručuju ostalim djevojčicama: nikad ne šalji fotke drugima, nikad ne razgovaraj s ovakvim tipovima, ako uđeš u njihovu mrežu teško ćeš se iščupati.

Tinejdžerima je važno objasniti da ne stupaju u kontakt sa starijim osobama. Da ne blokiraju predatora, da nikada ne brišu konverzaciju i da je po mogućnosti snime. A potom obavezno prijave roditeljima, omiljenom nastavniku ili bilo kome u koga imaju povjerenja. Ako se već sastaju s nepoznatim starijim muškarcima, da to ne rade u blizni željezničkih ili autobuskih stanica, niti da ulaze u automobile. Ako već mora doći do sastanka, nek to bude danju, na prometnom mjestu. Ali jedini pravi savjet je da ne pristaju na susrete.

Sve u svemu, zanimljiv, potresan i potreban rad koji bi morali pogledati roditelji, i to zajedno s djecom. Kada se ovaj planetarno prisutni problem osvijesti, kada se shvate njegove zamke i kada se akteri upoznaju s načinima izbjegavanja i prevencije, onda to više nije problem, nego spretno izbjegnuta opasnost. Dokumentarni film u svom najboljem, edukativnom, društveno angažiranom izdanju.

About The Author