INFORMACIJA PO INFORMACIJA – LAŽ

Najrasprostranjeniji oblik laganja na portalima bi se mogao opisati konstrukcijom neosnovane...

INFORMACIJA PO INFORMACIJA – LAŽ

Najrasprostranjeniji oblik laganja na portalima bi se mogao opisati konstrukcijom neosnovane očiglednosti. A to znači da su novinari neosnovane informacije predstavljali očiglednima kao da se radi o provjerenim istinama. Jednu takvu “očiglednost” čitateljima su ponudili s portala Klix.ba u tekstu “Popis stanovništva: Kašnjenje objavljivanja rezultata će nas dodatno koštati” (9.11.2015., N.N.), u kojem se kaže: “Time se direktno krši zakon, ali je očigledno da niko neće odgovarati za to.” Iako u BiH svakako postoje prakse nekažnjivosti, nije shvatljivo na osnovu čega je novinaru očigledno ono što će se dogoditi ili se neće dogoditi u budućnosti.

Slično je, kao očigledna činjenica, plasirana informacija da je tužilac Tužilaštva BiH Munib Halilović kažnjen da bi bio uklonjen sa istrage ratnih zločina nad Srbima u tekstu “Tužilac kažnjen da bi bio uklonjen iz istrage” (5.11.2015., Goran Maunaga). Cijeli tekst je zasnovan na iskazima jednog neimenovanog izvora, no to nije spriječilo novinara da naslov zasnuje kao provjerenu tvrdnju.

I na portalu Večernji.hr su posegnuli za ovom formom dovodeći je do krajnjih granica. Naime, u tekstu “Sutkinja uzimala nepripadajuće putne troškove” (17.11.2015., Danijel Prerad) stoji da je to učinila sutkinja Nada Žegarac, bivša sutkinja Suda u Kutini. Iako je policija odbila imenovati o kome je riječ, kako je navedeno u daljnjem tekstu, novinara to nije spriječilo da u prvoj rečenici teksta utvrdi da je osumnjičena Nada Žegarac i to bez ikakve potvrde.

Druga omiljena forma laži su pretjerivanja. Iako je toga bilo na svim portalima, u prethodnih petnaest dana u tome je prednjačio portal Kurir.rs. Tako je naslov teksta “Komedija od države: Vučićević i Mitrović izdali nalog za hapšenje Rodića” (8.11.2015., nepotpisan) čista laž budući da spomenuti nisu izdali nikakav nalog, već su, kako se kaže u tekstu, putem TV Pink uputili zahtjev Tužilaštvu da se Rodić uhapsi. Između izdavanja naloga za hapšenje koji je pravna kategorija i medijskog poziva na hapšenje postoji drastična razlika.

Slično je učinjeno i na portalu Večernji.hr gdje se u tekstu “Hrvatska mora dati 74 milijuna eura Turskoj za zaustavljanje izbjeglica” (13.11.2015., Tomislav Krasnec) radi o klasičnom konfabuliranju i preuveličavanju u naslovu. Jer, kako u tekstu piše, radi se tek o dokumentu podijeljenom na neformalnom sastanku Evropskog vijeća na Malti gdje se raspravljalo o evropskoj pomoći Turskoj. Zanimljivo je da novinar, dok tvrdi u naslovu da Hrvatska “mora” dati taj novac, u tekstu za druge države kaže: “Najviše bi platila Njemačka, 534 milijuna eura. Povrh 2,5 milijarde eura od 28 zemalja članica, još 500 milijuna eura Turskoj bi dala Europska komisija.” Dakle, dok se za Hrvatsku koristi riječ “mora”, za druge zemlje se upotrebljava kondicional. S obzirom da dokument nije zvaničan već je u fazi rasprave, slobodno se može reći da je naslovna tvrdnja prema kojoj Hrvatska mora platiti 74 milijuna eura – laž.

Četiri jeste jednako dva

Nekada se iz čistog neznanja plasira tvrdnja koja je laž. Tako je na portalu Klix.ba u tekstu “A gdje je pečat: Dodatak diplomi UNSA pravno upitan zbog banalnog propusta” (7.11.2015., N. Novalić) stoji: “Na stranu što je tekst ove diplome napisan samo na jednom od službenih jezika u BiH, pa ga u svijetu niko ne razumije i ne prihvata bez prijevoda.” To bi valjda trebalo da znači da je tekst i na ostala dva službena jezika da bi bio razumljiv u svijetu bez prevoda. Osim toga, nepostojanje pečata na zvaničnom dokumentu nije nimalo banalan propust.

Još zanimljiviji primjer je u tekstu na portalu Glassrpske.com “U Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH od 11 rukovodilaca samo jedan Srbin” (9.11.2015., Željka Domazet). Autorica navodi prvo samo jednu rukovodeću poziciju, pa potom dvije i čak tri među kojima je i sekretar pa se iz teksta stječe dojam da novinarka baš najbolje ne zna šta su to rukovodeće pozicije.

Čest oblik laganja jesu bombastični naslovi koji su suprotni onome što piše u tekstu. Jedan od primjera je tekst na portalu Glassrpske.com “Među žrtvama u Parizu i sestra francuskog reprezentativca” (14.11.2015., potpisan s Tanjug). No, u tekstu preuzetom s Tanjuga se tvrdi da je žrtva rođaka francuskog reprezentativca. Laž iz naslova je ponovljena i u podnaslovu.

Sličan spin s naslovom napravio je i portal Poskok.info u tekstu “Zbog terorističke prijetnje specijalci pod punom opremom i oklopnim transporterom štite Sud BiH”  (7.11.2015., nepotpisan). Dok naslov sugerira da je izvršen direktan čin prijetnje, iz teksta (koji je zapravo prepričana vijest HNS-a i kao takva potpisana uz dodatke iz Dnevnog avaza) vidi se da se radi o sigurnosnim prijetnjama zbog izricanja presude Bilalu Bosniću.

Sličnu stvar u kojoj su, doduše, pobili sami sebe su napravili na portalu Klix.ba u tekstu “Vučić ispunio obećanje: Općini Srebrenica jutros uplaćena dva miliona eura” (16.11.2015., S.H.) gdje se u podnaslovu kaže: “Premijer Srbije Aleksandar Vučić je na investiciono-razvojnoj konferenciji općini Srebrenica obećao pomoć od deset miliona KM, s tim da će četiri miliona biti uplaćena odmah. Obećanje je ispunio i jutros su dva miliona eura uplaćena na račun Općine.”

Iz sata u sat – stav

Tekstovi koji su koncipirani po principu “iz sata u sat” trebali bi biti čisto izvješće o onome što se događalo. No, da novinari baš to i ne poštuju pokazuje tekst “Milo lopove orilo se Podgoricom: Posle opkoljavanja završen protest opozicije” (15.11.2015., nepotpisan). Tekst zapravo predstavlja zbirku izjava i stavova Andrije Mandića kojemu je vremensko praćenje događaja, izgleda, služilo samo kao povod.

Oblik prevare u kojem novinaru izvješće o događaju ili najava istog koriste da u to skrije svoje stavove je prisutan i na portalu Večernji.hr. Novinarka je iskoristila najavljeni dolazak Joea Bidena u Hrvatsku da bi već u podnaslovu utvrdila postojanje “tri imperija”. Poslije je svoju neutemeljenu i vrijednosnu tvrdnju privezala uz stavove predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i njenog suradnika. Tako u tekstu “SAD dolazi riješiti ‘čvor’ u regiji” (13.11.2015., Sandra Veljković) piše: “Predsjednica Grabar-Kitarović želi zainteresirati SAD za regiju u kojoj se preklapaju utjecaji triju ‘imperija’: zapadnog, pravoslavnog i islamskog.

– Naš je interes pomaknuti granice zapada što više prema istoku i za to smo dobili potporu SAD-a – rekao je suradnik hrvatske predsjednice.” Novinarka svoj vrijednosno-civilizacijski sud legitimira stavovima zvaničnih organa i predstavlja na fonu stavova zvaničnih organa koji u suštini nemaju veze s tim sudom. Osim toga, danas na svijetu prosto ne postoje tri imperija: zapadni, pravoslavni i islamski.

Jedan od uobičajenih načina manipuliranja jeste svrstavanje uz stavove jednog sugovornika ili potenciranje samo jedne strane u priči čime se taj stav predstavlja kao jedina istina. Tipičan primjer je tekst na portalu Glassrpske.com “Tomašićeva zbog izbora puca na Gornje Horizonte” (07.11.2015., Svjetlana Šurlan). Kada govori o ekološkoj opravdanosti projekta, novinarka kao sugovornika ima jedino zagovarača projekta i njegovi stavovi su predstavljeni kao jedini ispravni. Ovo je još vidljivije u tekstu na Kurir.rs “Uhapšeni Crnogorac nije terorista” (14.11.2015., nepotpisan), gdje se u podnaslovu parafrazira saopštenje crnogorske policije da dotični nije terorist jer je pravoslavac. Novinar u tekstu ničim ne problematizira ovakav stav, čime ga prihvata svodeći problematiku terorizma na religijsku pripadnost. Osim toga, ovdje je prisutna još jedna laž. Nadnaslov teksta glasi “Saopštenje nemačke policije”, a radi se, zapravo, o saopštenju crnogorske policije, kako je i navedeno u tekstu.

Zloupotreba novinskih agencija

Čini se da je jedna od omiljenijih formi laganja slaganje raznih agencijskih vijesti u koje onda ubacuje kako ko šta hoće. A novinari/urednici to i mogu jer tekst potpišu neutralnim “Agencije” pa su njihove tvrdnje neprovjerljive, ali ipak pripisane nekoj instanci, makar fantomskoj, da se stvori privid istinitosti. Jedan od primjera je tekst “Krvavi petak 13. u Parizu: Više od 160 mrtvih, masakr na rok koncertu, grad pod opsadom” (14.11.2015., Agencije). Osim što je potpisan s “Agencije” (tek sporadično je za neku od tvrdnji u tekstu kao izvor naveden AFP, dok za većinu nema nikakvog izvora) i potpuno konfuzno koncipiran uz nepotkrijepljenje tvrdnje da su napadači govorili “Ovo je za Siriju”, u tekstu se navode “analitičari” koji su procijenili da je napad u Parizu koordiniran bolje od 11. septembra. No, imena analitičara nema. U tekstu zasnovanom na nekim agencijama i nekim analitičarima je prilično lako izreći neistinu.

About The Author