FTV: O kulturi kratko i nedovoljno
19.– 25. maj 2020.
AFERA „PRISLUŠKIVANJE“: Milorad Dodik je za skupštinskom govornicom izjavio da prisluškuje političke protivnike, a onda je sutradan sve porekao tvrdnjom da je to bio njegov mali performans. Urednica Amra Zaklan nije nasjela na vic o šaljivom Dodiku, već je vijest obradila ozbiljno, kao prvorazrednu aferu. Bio je to, kako veli, „skandal vrijedan ostavke“, a skupštinska rasprava ispraćena je ocjenom „demagogija bez konstruktivnog dijaloga“. Iako su dati stavovi opozicionara, bila je ovo prilika za duži razgovor s nekima od njih. Navodi o prisluškivanju dobili su za sada epilog u krivičnim prijavama, a javni medij kojem je cilj promicanje demokratskih vrijednosti ne bi smio izgubiti interesovanje za ovu priču.
HAJDE DA GOVORIMO O KULTURI: Društvenim mrežama se širila vijest da je plata direktora Zemaljskog muzeja nešto više od šesto maraka. I to baš u vrijeme kada je parlamentarka Sanja Vulić ponižavala novinare i druge poštene radnike ne smatrajući da je išta sporno što su njena primanja bezmalo deset puta veća od prvog čovjeka možda najbitnije kulturne ustanove u zemlji. Urednik Sanjin Bećiragić se početkom prošle sedmice bavio problemima u finansiranju Zemaljskog muzeja i njegovih uposlenika, ali prilog je bio kratak i površan. Na jednom mjestu se spominju finansijske nevolje drugih kulturnih radnika, posebno slobodnih umjetnika kojima su mnogi angažmani otkazani zbog trenutne krize. Nažalost, u Dnevniku 2 tu se stalo. Nije se otišlo dalje, i pored toga što je sektor kulture jedan od najpogođenijih sektora u vrijeme pandemije. Kultura se u nas uporno posmatra kao sfera života koja se odvija negdje daleko od naše ekonomske realnosti. Upravo suprotno. To nam govori i podatak o plati direktora Zemaljskog muzeja.
VRŠNJAČKO NASILJE: Bosnu i Hercegovinu je potresao novi slučaj vršnjačkog nasilja koji se fatalno okončao. Tinejdžerka iz Novog Travnika koja je sebi oduzela život je po riječima njenih roditelja bila žrtva dugogodišnjeg zlostavljanja školskih drugara. Oni tvrde da je škola bila upoznata sa svim. Nađa Ridžić je u priču uključila više strana tražeći odgovore i od institucija. Roditelji i novinarka su saglasni u jednom – ćutnja o nasilju među djecom mora se prekinuti.
OCJENA: 4
BHT1: Zašto su političke vijesti uporno dosadne?
19.– 25. maj 2020.
DOSADNO I NEATRAKTIVNO: Za razliku od FTV-a, afera „Prisluškivanje“ je na BHT1, i pored naslova u špici, skrajnuta na sredinu Dnevnika. Ukinuto vanredno stanje je prva vijest, a prisluškivanje je ispraćeno bez velike pompe. Istina, dati su stavovi vlasti i opozicije, ali urednik Dejan Petrović nije se trudio da priču učini atraktivnom. Državnoj televiziji uporno izostaju sočniji politički prilozi. Neće se narušiti objektivnost ako se posegne za nekim težim atributom radi opisivanja političke scene. Naprotiv. Svođenje političkog novinarstva na donošenje stavova svih strana stvara utisak učmalosti. Posebno zbog toga jer TV kao medij mora stvoriti dodatni sadržaj pošto gledatelji većinu informacija već saznaju u brzopoteznim formatima kao što su društvene mreže.
IN MEMORIAM: U četvrtak nas je napustio Bekim Sejranović, po mišljenju mnogih, najtalentovaniji pisac srednje generacije. Sejranović je dobitnik prestižne nagrade „Meša Selimović“, a književna kritika je saglasna da se radi o autoru istančanog stila čiji romani spadaju u najznačajnija ostvarenja postjugoslovenske književnosti. Zagrebački Jutarnji list u subotnjem izdanju donosi opširni omaž autoru iznimno čitanog djela „Nigdje, niotkuda“, dok su naše javne televizije znakovito ćutale. Odlazak istaknutih kulturnih radnika bi trebao biti ispraćen prilogom u Dnevniku 2. Sejranović je pomirio glas kritike i publike, a njegova literatura je bila poznata van granica naše zemlje. Javne televizije u petak nisu zabilježile vijest o njegovom preranom odlasku.
OPET BEZ UPOZORENJA: Prilog o pomenu stradalima na tuzlanskoj Kapiji ispraćen je arhivskim snimcima na kojima se vide potresni događaji tog kobnog dana. Urednica Blažica Krišto je propustila upozoriti gledatelje na uznemirujući sadržaj. I to se stalno ponavlja u programu javnih televizija. BiH je duboko traumatizovano društvo, te baš zbog toga medijski radnici moraju biti oprezni kada emituju snimke nasilja. Odsustvo upozorenja nije ništa drugo do ponovno traumatiziranje gledatelja i fetišizacija nasilja.
OCJENA: 3
KOMPARATIVNA ANALIZA: Bila je ovo ispodprosječna sedmica u kojoj smo saznali da je kultura u Dnevniku 2 sporedni sadržaj koji nikako da dobije tretman udarne priče. Ako se već uvrsti, onda to najčešće bude u formi kurioziteta ili nekog prigodnog kratkog priloga u kojem nas se ubjeđuje da i u nas postoji dinamična kulturna scena. Ali kultura nije samo izdvojena prigodna rubrika za kraj emisije. Kulturni radnici dijelom su naših života, ovise o državnim politikama, sudjeluju u ekonomiji… To smo najbolje vidjeli na primjeru Zemaljskog muzeja, čiji su uposlenici ostavljeni bez primanja. Javne televizije nisu postavile temu u središte pažnje otvarajući pitanja o kulturnim politikama i položaju kulturnih radnika koji su mahom u statusu prekarijata. Kakav položaj kultura ima na javnoj televiziji govori nam i podatak da je vijest o smrti jednog od najznačajnijih pisaca dočekana hladno i bez pomena.
