FTV: Sramežljivo probijanje ekonomskih tema
- mart – 1. april 2019.
EKONOMSKE ILI SOCIJALNE TEME: Predah od politike konačno smo gledali u subotu, kada je urednica Antonija Avram posvetila značajno više pažnje ekonomskim temama. Kako i da li država može zadržati mlade, bilo je jedno od pitanja. Ali urednica Avram uspjela je sad već izlizanu temu osvježiti bogatijim osvrtom, pa smo mogli saznati šta poručuju mladi koji ostaju, i koji su uz to još uspješni. Progovorilo se i o trendu o kojem se sve više priča – povećanju plata i koliko povećanje bi bilo dovoljno da zadrži ljude. Odliv mozgova, kako se popularno naziva napuštanje domovine zbog boljeg života, jeste fenomen iz naše svakodnevnice o kojem treba razgovarati. Raduje i to što smo se izmakli iz rječnika opštih mjesta, pa se razmatraju i ekonomski aspekti kao što je povećanje plata te koliko povećanje je dostatno. Na primjer, to je već nekoliko mjeseci top tema u mnogim hrvatskim medijima, koji redovito prozivaju poslodavce da ne prate domete vlastitog razvoja.
SMRTNO OZBILJNI IZETBEGOVIĆ U EPIZODI DIGLA SE DŽEFA: Za politički sadržaj u subotu bio je zaslužan gaf Bakira Izetbegovića, koji je izjavio kako je političar iz njegove stranke napao kameru, a ne čovjeka. U nekim srećnijim zemljama poslije te izjave malo ko bi mogao doživjeti ozbiljno prvog čovjeka najjače konzervativne stranke. A FTV je baš to bio – previše ozbiljan, čime se dao legitimitet Izetbegoviću. Fizički nasrtaj, javljaju, komentarisan je i na sjednici GO SDA. Osuđuju bilo kakav vid nasilja, ali pozivaju nadležne da provjere sve okolnosti. Svaki vid osude nasilja poslije kojeg slijedi ali zaslužuje da bude kritički sagledan. Floskule „pozivaju se nadležni da provjere sve okolnosti“ uvijek su tu da sakriju suštinu, ili da bude izraz vrhunskog cinizma. Posebno ako ih koriste političari. Izjava lidera SDA o napadu na kameru, umjesto na snimatelja Adija Kebu, nije samo vrhunska stupidnost ili prvoklasni gaf, već i osionost iza koje se krije uvjerenje da se može sve. I to baš sve, pa i izvrtati činjenice u stilu komičara, i da se uz to ostane smrtno ozbiljan. Još više brine što su uz Izetbegovića smrtno ozbiljni bili i naši mediji, pa su mu izjavu prenijeli kao regularnu stvar (sličan je bio tretman i na BHT1, urednik Seid Masnica). Bio je to trenutak u kom su dnevnici morali postati mjesto satire jer satira je ponekad najbolji odgovor na političke gadosti.
HAHN U SARAJEVU: Dolazak evropskog komesara za proširenje Johannesa Hahna dobio je solidnu minutažu na FTV-u (utorak, Amra Zaklan). Šta je nedostajalo? Više sažimanja iz novinarske perspektive. Sve je propraćeno kroz izjave brojnih sagovornika, koji su bili učesnici događaja. Hahnova posjeta je poslala snažnu poruku političkoj i široj javnosti jer je razgovarao s roditeljima stradalih mladića koji
OCJENA: 4
BHT1: Zašto smo zaboravili predizborne ratove?
- mart – 1. april 2019.
PRVIH 100 DANA VLADE RS: Neobična okolnost je pratila prvih 100 dana Vlade RS, ali to, nažalost, nije zapazio urednik Dejan Petrović. Na početku priloga saznajemo da iz, kako se kaže, nevladinog sektora (tj. sa portala Istinomjer), zapažaju da su u malom jubileju ispunjena dva od 217 obećanja. Zatim, saopštava nam se da je opozicija dala prolaznu ocjenu, dok su u Vladi, naravno, zadovoljni. No, kakva je to opozicija koja daje prolaznu ocjenu vladajućim strankama koje ispune tek dva obećanja. Ko je to tačno dao prolaznu ocjenu? Šteta što priča nije proširena i zaoštrena jer za novinare bi trebala biti vijest kada se vlast i oporba slažu. Naročito još ako je to oko rada ovih prvih. Uz to, izostala je i novinarska ocjena rada Vlade.
S VIŠE STRANA: BHT1 javlja da je na pomolu nova afera pod imenom „Scout“ oko sporne prodaje naoružanja Ministarstva odbrane koja navodno nikada nije realizovana. Urednik Seid Masnica je u priču uključio više izvora i sagovornika, uključujući i zamjenika ministra odbrane. Bio je to valjan pristup koji zaslužuje pohvalu.
POZLATA ZABORAVA PO POLITIČARIMA: Početkom sedmice (urednik Dejan Petrović) saznajemo da su se sastali ljuti protivnici iz predizborne trke – SNSD i PDP. Pogledi preko stola bili su nježni, a ni izjave nisu bile oštrije. Dnevnik 2 opet previše mekan, pa su političari i sada bili na poštedi, iako ih se moglo podbadati pitanjima u vezi s predizbornim sukobima. Javnost ne zaboravlja teške riječi, ali sve do jednom. Novinari i urednici izgleda spremaju pozlatu željenog zaborava po svim uzajamnim optužbama, a u toj harmoniji svi bi mogli postati neka vlast.
OCJENA: 4
KOMPARATIVNA ANALIZA: I stvarno šta uraditi kada top političar vodeće stranke odvali glupost kao što je ona Izetbegovićeva o napadu na kameru. Da li je ostati ozbiljan isto što i ostati profesionalan? Javne televizije su se odlučile na ozbiljnost. Izjava ili gaf vijeka, čak i za našu osebujnu noviju političku istoriju, isporučena je kao sasvim običan komentar. Portali su tu bili mnogo slobodniji, pa su naslovima dočaravali suludost prvog čovjeka SDA. Šta su javne televizije mogle učiniti ako već nisu htjele karikirati ozbiljnog Izetbegovića? Pa mogle su npr., ako su već htjele ostati tako smrtno ozbiljne, na njegovu izjavu tražiti i druge komentare. Jer, ne zaboravimo, on je napravio više nego opasnu paralelu, poručivši da će oni kazniti svoje nevaljale momke kada i udruženja novinara kazne one kojima, pazite sad, nije sveta istina. Dakle, prvi čovjek najjače političke partije uslovljava osudu nasilja njegovim viđenjem novinarskih sloboda i svete istine. To stvarno nije smiješno. To jeste ozbiljno. Šteta što u tom dijelu ozbiljnosti nisu nastavile javne televizije kada su već htjele biti ozbiljne u priči oko Izetbegovića, džefe i kamere. U priči u kojoj je nestao čovjek iza kamere.
