FAKE & SPIN: Čudesna biografija Fadila Novalića

IZDVAJAMO

Za građane i birače važnije je da imaju jasniju sliku onoga što su stranke i osobe na vlasti učinile u proteklom mandatu prije nego što daju svoj glas u oktobru. Problem je u tome da nečija romantičnost ili fotografije sa ljubimcem ne bi trebali biti faktor pri odabiru onih koji će zemlju voditi u narednom periodu. Serviranje toga, umjesto konkretnih, vitalnih informacija koje bi morale biti glavni indikator nečije sposobnosti pri političkom angažmanu, ne bi trebalo biti prioritet. Skretanje pažnje i afirmativna humanizacija onih čija je uloga da služe upravo građanima, na kraju, ipak stvaraju više štete nego koristi.

FAKE & SPIN: Čudesna biografija Fadila Novalića

Na Klixu su se pojavila dva teksta o federalnom premijeru. U prvom je bilo govora o aktuelnim temama, a drugi je romantizirana biografija koja najviše liči na prikriveni PR

Mediji u BiH nikada nisu bili skloniji manipulativnosti kao u ovoj, 2018. godini. Razloge dijelom treba tražiti u sve jednostavnijem načinu distribuiranja informacija putem portala i društvenih mreža, ali i sve manjem poštovanju osnovnih principa i kodeksa novinarstva. Eklatantan primjer najnoviji je članak o ljudskoj strani premijera FBiH, Fadila Novalića.

Tako je petog avgusta portal Klix objavio tekst naslova “Fadil Novalić kakvog ne znate: Planinari, ljetuje u Turskoj, ne pije i živi s četiri žene“, nadnaslova “Romantični premijer”. Iako nigdje nije naznačeno da se radi o sponzorisanom članku, sam tekst i prateće fotografije bliži su PR članku nego ozbiljnom pokušaju analize biografije bh. političkog aktera i visoko pozicioniranog funkcionera. Tekst je navodno napisan na osnovu Novalićeve posjete redakciji, gdje se između ostalog “osvrnuo i na svoj privatni život: u ulozi supruga, oca, rekreativca i turiste”. Tekst, međutim, počinje parafraziranim komentarom Novalića kako se “opekao nekoliko puta zbog propusta u svojim javnim nastupima, pa je sada mnogo oprezniji”. Tu je premijer iskoristio priliku te indirektno kritikovao i same novinare, rekavši da su neki njegovi “propusti” “bili i iskonstruisani i izvučeni iz konteksta”. Tek u drugom dijelu teksta dolazimo do onog što je navedeno u naslovu: Novalićevog privatnog života. I tu na vidjelo dolazi sva afirmativnost napisanog i objavljenog.

Voli planinariti

Novalić tu navodi da voli planinariti, te da ne pije alkohol, ali ne iz ideoloških pobuda, kao i da ne konzumira kafu i cigarete. Također, od ranije ljetuje u Turskoj, ali otkako je na poziciji premijera FBiH “mnogo kraće nego prije. Prije je to bilo po desetak dana, sada pet”. Sugestivan dio naslova o životu sa četiri žene objašnjen je tek na kraju teksta, u zadnjim rečenicama, gdje postaje jasno da su četiri žene ustvari supruga i tri kćerke. Također je indikativno da, bez obzira što su supruga i kćerke spomenute i u naslovu i tekstu, te da je u nadnaslovu premijer Novalić opisan kao “romantičan”, niti jedna fotografija, od devet – koliko ih je objavljeno uz članak, ne sadrži članove tj. članice njegove porodice. Na fotografijama možemo vidjeti Novalića u društvu sa prijateljima, na planinarenju, čak i sa psom, ali od četiri žene ni traga.

Sav sadržaj ovog članka ustvari je nastao u isto vrijeme kada je obavljen i intervju sa Novalićem, koji je objavljen u odvojenom članku naslova “Fadil Novalić za Klix.ba: Imam manje novca otkako sam premijer“, u kojem se dosta konkretnije razgovaralo s premijerom. Zbog čega je onda postojala potreba da se priča o “romantičnom premijeru” izdvoji u zaseban članak? Ovakva uređivačka odluka ne djeluje opravdano s obzirom na to da su se na istom portalu stvorile dvije slike o istom političkom akteru: jedna u kojoj se premijera Novalića ipak pitalo o dvije ključne afere koje su ga pogodile u proteklom periodu – prodaji zgrade Energoinvesta i zapošljavanju kćerke Ade Novalić u Finansijsko-informatičkoj agenciji – i druga, o besporočnom planinaru, porodičnom čovjeku. Jedino logično objašnjenje koje se nudi jeste da je uredništvo Klixa pokušalo ugoditi dvjema skupinama svojih čitatelja, tj. i onima koji podržavaju i onima koji su protivnici Novalićeve politike, mada nije isključena ni opcija da je ovdje riječ o prijeko potrebnom PR članku poput onog o posjeti dr. Sebije Izetbegović Psihijatrijskoj klinici KCUS-a od prije nekoliko sedmica.

Mada je i u samom intervjuu bilo propusta, pa se o Adi Novalić govorilo isključivo u kontekstu spornog zapošljavanja, ali ne i činjenici da je formalno-pravna vlasnica zgrade u industrijskoj zoni UNIS u Vogošći, koju kupuje “JP BH Pošta“, gdje se moralo razgovarati o potencijalnom nepotizmu, pozitivni članak o Novalićevom privatnom životu ostavlja gorak ukus u ustima. Građani i građanke BiH teško da su u današnje vrijeme u potpunosti sposobni razlikovati informaciju od propagande i informativnost od manipulacije, te se Novalićevim humaniziranjem, umjesto pozivanja na odgovornost, ili barem direktnijeg novinarskog pristupa u razgovoru o spornim temama, stvorio prostor za skretanje pažnje sa ključnog pitanja: šta je premijer uradio tokom svog skoro četvorogodišnjeg mandata? Za naše društvo, ali i političku scenu, daleko korisnije bi bilo sučeljavanje Novalića s jednim solidnim ekonomskim ekspertom, gdje bi se detaljnije govorilo o njegovim tvrdnjama o ekonomskom napretku i sve većem zapošljavanju. Posebno bi se pritom mogle dovesti u pitanje i dubinski analizirati tvrdnje da je “Bosna i Hercegovina dostigla finansijski nivo bivše Jugoslavije”, a ne bi se dogodio ni propust da se ne upita kako je to pozitivna stvar, s obzirom na to da je od raspada Jugoslavije prošlo više od četvrt stoljeća?

Indirektni PR

Bitno je napomenuti da se ovdje ne radi o razapinjanju, niti kritiziranju samo Fadila Novalića kao funkcionera ili Klixa kao mainstream bh. portala. Ovakav indirektan PR već je sveprisutan u BiH, a kako se približavaju oktobarski izbori, sve je važnije biti u stanju analizirati objavljeno i ipak kritički sagledati ono što nam se servira. Za građane i birače važnije je da imaju jasniju sliku onoga što su stranke i osobe na vlasti učinile u proteklom mandatu prije nego što daju svoj glas u oktobru. Problem je u tome da nečija romantičnost ili fotografije sa ljubimcem ne bi trebali biti faktor pri odabiru onih koji će zemlju voditi u narednom periodu. Serviranje toga, umjesto konkretnih, vitalnih informacija koje bi morale biti glavni indikator nečije sposobnosti pri političkom angažmanu, ne bi trebalo biti prioritet. Skretanje pažnje i afirmativna humanizacija onih čija je uloga da služe upravo građanima, na kraju, ipak stvaraju više štete nego koristi.

About The Author