Evropski parlament odobrio je Zakon o digitalnim uslugama (DSA) plenarnim glasanjem ove sedmice zajedno sa Zakonom o digitalnim tržištima (DMA), ali ARTICLE 19 upozorava da će DSA imati velike implikacije na slobodu izražavanja.
Otkako se prvi put raspravljalo o prijedlogu DSA, ARTICLE 19 je naglašavao da je potrebno osigurati zaštitu ljudskih prava, a posebno slobode govora na internetu.
DSA zamjenjuje trenutni okvir Evropske unije za digitalne usluge, Direktivu o e-trgovini, i nastoji uskladiti pravila primjenjiva na pružanje digitalnih usluga širom EU-a. Također objedinjuje različite odvojene dijelove zakonodavstva EU-a i samoregulativne prakse koje se odnose na nezakonit ili “štetan” sadržaj na internetu.
DSA međutim ide dalje od toga. To je pokušaj da se odrazi nova tehnološka realnost i da se ‘Big Tech’ učini odgovornim kroz nove obaveze i učini ih transparentnijim.
Jedan od glavnih pozitivnih aspekata DSA-a je taj što neće propisivati koju vrstu sadržaja treba ograničiti ili ukloniti (za razliku od drugih zakonskih prijedloga koji se trenutno razmatraju poput britanskog zakona o online sigurnosti).
Umjesto toga, fokusira se na procese i transparentnost zbog čega ARTICLE 19 vjeruje da će zahvaljujući tome mnoge njegove odredbe otvoriti internetske platforme za nadzor i značajno poboljšati zaštitu ljudskih prava na internetu.
Za razliku od Direktive o e-trgovini i drugih prethodnih EU zakona ili inicijativa koje utiču na slobodu izražavanja DSA navodi zaštitu temeljnih prava kao jedan od svojih glavnih ciljeva.
Uvjeti i odredbe morat će transparentno iznijeti informacije u pogledu svih ograničenja nametnutih korištenju usluge, uključujući sve politike, postupke, mjere i alate koji se koriste u svrhu moderiranja sadržaja, uključujući algoritamsko donošenje odluka.
Pružatelji posredničkih usluga nadalje će morati objavljivati izvještaje najmanje jednom godišnje o moderiranju sadržaja u koje su uključeni, a dodatno će korisnicima omogućiti da budu bolje informirani o tome kako im se sadržaj preporučuje.
DSA predviđa da kompanije moraju omogućiti pristup podacima regulatorima i provjerenim akademskim istraživačima za reviziju algoritamskih operacija i učinaka.
Naposljetku, DSA u određenoj mjeri prepoznaje da će biti ključno da civilno društvo i nezavisni stručnjaci budu u poziciji da provjeravaju usklađenost pružatelja usluga s DSA.
U isto vrijeme, ARTICLE 19 je izrazio razočarenja što DSA ne donosi sistemsku promjenu potrebnu za osiguranje zaštite ljudskih prava i izbora korisnika na internetu. Zapravo postoji stvarna zabrinutost da bi DSA mogao pomoći u daljnjoj konsolidaciji dominacije najvećih online platformi budući da ne uspijeva dovoljno obuzdati njihovu tržišnu moć ili postaviti ograničenja na njihov poslovni model.
S obzirom na to da algoritmi za preporuke često promoviraju ekstreman i kontroverzan govor nauštrb umjerenijih glasova, ovo je bila propuštena prilika da se ograniče takve prakse i potakne stvarna raznolikost izloženosti i bolji izbor za korisnike.
Osim toga, DSA ne štiti slobodu izražavanja na sljedeće načine jer će mehanizam za obavještavanje i uklanjanje navodno nezakonitog sadržaja vjerojatno dovesti do prekomjernog uklanjanja legalnog sadržaja.
Također u Article 19 smatra da obveze dubinske analize za kompanije jer obavezne dubinske analize zahtijevaju od kompanija da procijene sistemske rizike koji proizlaze iz njihovih usluga u vezi s pitanjima kao što je širenje nezakonitog sadržaja, zaštita temeljnih prava i zaštite javnog zdravlja.
Nadalje su razočarani što DSA ne sadrži eksplicitno pravo korisnika na enkripciju i anonimnost. Oba su ključna za zaštitu prava korisnika na privatnost i osiguravanje da se osjećaju samopouzdano da se slobodno izražavaju u svojoj online komunikaciji.
DSA još uvijek Evropskoj komisiji daje previše ovlasti da kontrolira slobodu izražavanja na velikim online platformama kada odluči da je došlo do krize. Sloboda izražavanja postaje više, a ne manje, važna u vremenima krize.
DSA je predstavljao jedinstvenu priliku za pronalaženje regulatornog odgovora na neke od najhitnijih izazova u digitalnom prostoru, uključujući tržišnu dominaciju niza tehnoloških kompanija, moć koju imaju nad pojedincima i širi učinak koji imaju na slobodu izražavanja.
– Iako vjerujemo da su zakonodavci EU-a mogli biti ambiciozniji na mnogo načina, DSA donosi neka poboljšanja. Hoće li ta poboljšanja biti značajna uvelike će ovisiti o pristupu regulatora EU-a i država članica u fazi provedbe. Stoga je ključno da civilno društvo i nezavisni stručnjaci budu blisko uključeni u ovaj proces u budućnosti – naveli su iz ARTICLE-a 19.
Izvor: ARTICLE 19
