RTRS: „Aktuelno“, 7. jula

DODIKOV PRIMITIVIZAM: Gostovanje Milorada Dodika suštinski je bilo njegov jednosatni monolog. Pitanja urednice i voditeljice Marijane Đurđević služila su samo kao šlagvort za ono što je Dodik želio poručiti gledaocima, a naročito svojim neistomišljenicima. Ni ovaj put se nije suzdržao od primitivnih, neargumentovanih i uvredljivih kvalifikacija svih onih koji se s njim ne slažu, po bilo kojem osnovu. Priča viceve na račun BNTV-a, opozicionare predstavlja kao izdajnike RS-a, Valentina Inzka naziva lažovom, kolegu u Predsjedništvu BiH Šefika Džaferovića podanikom, a Bošnjake, koje naziva muslimanima, narodom koji jedva čeka da ga neko okupira. Posve suprotno od „nas Srba, koji smo gordi“. Na sve to, Đurđević klima glavom, ne dovodeći u pitanje ni Dodikovu kvaziargumentaciju, a kamoli političku kulturu i moralnost. Omogućila mu je da naširoko priča i o projektima koje SNSD planira realizovati u Banjoj Luci narednih godina. Najavljuje kako će od Banje Luke, koja je pod vlašću njegove stranke postala ljepotica, napraviti glavni grad nezavisne države u koju će investirati multinacionalne korporacije. Ovakva priča upućuje na Dodikovo korištenje RTRS-a za vođenje preuranjene predizborne kampanje, ali voditeljici Đurđević to ne smeta.

BLAGOSTANJE U RS-u: Ne dovodi u pitanje ni Dodikovu priču o blagostanju u RS-u, pa ni onda kada iznosi netačne podatke. Dodik voli isticati kako je RS napredniji entitet od Federacije, pa ni ovaj put nije propustio reći kako se u njemu živi bolje, tvrdeći da je prosječna plata u RS-u viša od 1000 KM i da je iznad prosječne plate u Federaciji. Dodik se ne osvrće, a ni Đurđević ga ne podsjeća, na statističke podatke o BDP-u, stranim investicijama i troškovima potrošačke korpe, kao ni na dramatične podatke o iseljavanju stanovništva koji pokazuju da je ekonomsko stanje u oba entiteta loše. Ipak, kada već insistira na upoređivanju entiteta, valja reći da su podaci kojima manipuliše netačni. Prema posljednjim dostupnim podacima Agencije za statistiku BiH, kao i entitetskih statističkih zavoda, prosječna neto plata u Federaciji BiH za april 2021. iznosila je 990 KM, a u RS-u 978 KM. Republički zavod za statistiku objavio je i podatak da je prosječna plata u RS-u u maju bila 981 KM. Dakle, niti je prosječna plata u RS-u viša od 1000 KM, niti je viša od one u Federaciji. Da je novinarka otvorila pitanje o razlikama u platama u javnom i realnom sektoru i povećanju plata budžetskih korisnika u izbornim godinama, još bi štošta bilo sporno u Dodikovim tvrdnjama. Ali, nije, pa je ostavila utisak da se slaže s Dodikovim ružičastim viđenjem entitetske stvarnosti. Oni koji tu stvarnost vide drugačije, po Dodikovom tumačenju, sami su krivi. Nije do realnosti, nego do njihove iskrivljene percepcije koju im servira BNTV. Problem nije u korupciji, kriminalu i nepotizmu, nego u patološkom djelovanju opozicije i medija. Lijek nije u mijenjanju vlasti, nego TV kanala. Trebaju apstinirati od BNTV-a.

PREŠUĆIVANJE ČINJENICA I KONTRASTAVOVA: Dodiku je dat medijski prostor da obrazloži svoj prijedlog da se u okviru izmjena Izbornog zakona BiH objedine funkcije predsjednika RS-a i člana Predsjedništva BiH iz srpskog naroda. Priliku je iskoristio objašnjavajući kako je njegov prijedlog u interesu RS-a. Đurđević nije izrazila ni najmanju skepsu zbog moguće koncentracije moći u rukama Dodika kao entitetskog i državnog predsjednika. Nije predstavila ni argumente opozicionara u RS-u koji se protive Dodikovom prijedlogu. Shodno uređivačkoj politici RTRS-a po kojoj je posve uobičajeno osporavati presude međunarodnih i domaćih sudova, uključujući i Ustavni sud BiH, kao i Haški tribunal, za voditeljicu Đurđević nije problematično Dodikovo negiranje presude za genocid nad Bošnjacima Srebrenice, nego upravo suprotno. Ona pita: „Šta ako Inzko nametne Zakon o zabrani negiranja genocida?“ Odgovarajući na ovo pitanje u svom prepoznatljivom primitivnom stilu, Dodik kaže kako Inzko ne može više ništa, poručujući mu da se „nosi do đavola“. Otišao je i korak dalje u nastojanju da pokaže koliko su pokvareni i Bošnjaci i visoki predstavnik. Čime argumentuje tu pokvarenost? Priča kako se „jedan Bošnjak“ raspitivao koliko košta da Bošnjaci podmite Inzka da bi nametnuo Zakon o zabrani negiranja genocida. Novinarka ne traži od Dodika da imenuje tog „jednog Bošnjaka“ niti da na bilo koji način potkrijepi tvrdnju, osim što pita zar je i to na prodaju, čime ustvari prihvata Dodikovu gnusnu tvrdnju. Ni dok Dodik priča kako je Srebrenica mit koji su izmislili stranci da bi opravdali svoje zavjereničko djelovanje u BiH, Đurđević se ni na koji način ne ograđuje. Naprotiv. Na njegovu priču o tome kako je neprihvatljivo da 11. juli bude dan žalosti u BiH, uz drčno „ma, nemoj“, „ma, zašto“, voditeljica reaguje sa „jasno“.

RTRS: „Telering“, 8. juli

EVROPSKA PRAVA U ĐAKOVIĆEVOJ INTERPRETACIJI: Mato Đaković svoje sagovornike često zna pitati o tome kada ćemo mi u BiH živjeti u uređenim društvima kakva su zapadnoevropska, zašto ne prevaziđemo etničke podjele, kada će nam biti normalno da djeca iz Sarajeva posjećuju Banju Luku i obratno. Dok su ti apeli za poštivanje ljudskih prava, funkcionisanje pravne države i saradnju na apstraktnom nivou, Đaković se predstavlja kao zagovornik evropskih pravnih standarda, demokrata i mirotvorac iznad etničkih podjela. Čim pak pređe s uopćenih tvrdnji na konkretna pitanja koja nameće bh. stvarnost, evidentno je da je urednik RTRS-ovog „Teleringa“ daleko od navedenih vrijednosti. Tako je bilo i u posljednjoj emisiji, u kojoj je ugostio Elmedina Konakovića.

POGREŠNA PITANJA: U kontekstu izmjena Izbornog zakona BiH, proponenta evropskih pravnih standarda zanimalo bi kada će konačno biti implementirane presude Evropskog suda za ljudska prava. Đakovića to ne zanima. On pita je li u redu da Željko Komšić bude član Predsjedništva. Konaković je obrazložio kako Dragan Čović nije član Predsjedništva, ali da zato kontroliše sve druge bitne institucije u Federaciji BiH, što mu je omogućio Bakir Izetbegović. Navodi kako je zahtjev lidera HDZ-a diskriminatoran čak i prema Hrvatima, jer znači da, recimo, Hrvat iz Tuzle i drugih sredina koje nisu dominantno hrvatske ne može birati člana Predsjedništva. Đakoviću to nije dovoljno, pa ponavlja sugestivno pitanje: „Zar mislite da je u redu da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva?“ Konaković je ovaj put pristao na Đakovićevo viđenje stvari odgovarajući da „nije u redu“: „Treba sjesti i dogovarati se oko toga.“ Dodao je da su Čovićevi zahtjevi segregacijski, te kako od „Trojke“ neće dobijati ustupke kao od SDA. Đaković, a ni Konaković ne pitaju se je li u redu da građani ove države koji su Romi, Jevreji, Bosanci i svi „ostali“ ne mogu biti članovi Predsjedništva, bez obzira na kompetencije i reference, samo zato što nisu Bošnjaci, Srbi ili Hrvati. Ne pitaju jer znaju da je to potpuno suprotno standardima EU, kojoj teži i BiH i koje i oni zagovaraju. Bar deklarativno. Štaviše, na Konakovićevu priču o pronalaženju „prave mjere između građanskog i etničkog“ u BiH, Đaković reaguje da je to „nemoguće“, aludirajući na važnost etničkog.

TENDENCIOZNA ZABORAVNOST: Neumjesno je i njegovo pitanje o tome otkud u Sarajevu priča da RS hoće u Srbiju. Možda zbog toga što je Dodik dosad više puta najavljivao referendum o tome i što stalno obećava kako će RS biti nezavisna država, da je BiH nemoguća država, te da je najbolje rješenje za njene probleme mirni razlaz. Naravno, treba ukazivati na (ne)realnost takvih težnji i razmisliti o količini medijskog prostora koja im se daje, ali takve izjave nisu ni bezazlene budući da dolaze od člana Predsjedništva BiH. Simptomatično je kako Đaković zaboravlja neke Dodikove izjave onda kada se one ne uklapaju u tendenciozna pitanja.

BHRT: „Jedan“, 8. juli

POSLIJE DODIKA – BESMISAO: Ministru spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staši Košarcu nisu se svidjela pitanja Benjamina Butkovića o tome zašto je Vijeće ministara zakazalo u nabavci vakcina, kakvi su odnosi između koalicije SNSD-a, HDZ-a i SDA na državnom nivou ili kako se ministrovo učešće na tzv. „korona-derneku“ usred pandemije odrazilo na njegov odnos s Dodikom. Kad Košarac tvrdi kako je Vijeće ministara odradilo svoj posao, ali da COVAX nije funkcionisao, Butković upozorava da je trebalo tražiti druga rješenja, kako su to uradile druge države, a ne da nam vakcine dolaze „na kapaljku“. Košarac je odgovorio da u skladištima ima mnogo neupotrijebljenih vakcina, te da treba pitati ministricu civilnih poslova BiH Ankicu Gudeljević zašto nisu iskorištene. Naglasio je da je krajnje lojalan Dodiku, te da će biti u politici dokad i njegov stranački šef. Kad ne bude Dodika, ne vidi smisao bavljenja politikom. Odnos s Dodikom nakon „korona-derneka“, Košarac je odbio komentarisati. I na druga neprijatna pitanja odgovorio je vrlo kratko ili nikako. Nasuprot tome, opsežno je govorio o potencijalima ove države za razvoj vjerskog i seoskog turizma, uspostavljanju avio-linije s Grčkom i slično. Gotovo ništa o uvoznim lobijima na koje se žale domaći proizvođači hrane. Tokom emisije, od ministra smo, umjesto o rezultatima, uglavnom slušali o potencijalima, o tome da „vjeruje“, „očekuje“, da bi „trebalo“.

ZAKLJUČAK: Ništa od onog što je Dodik rekao u „Aktuelnom“, bez obzira na to koliko neutemeljeno, uvredljivo i neistinito bilo, voditeljica Đurđević nije dovela u pitanje. Ne izražava ni najmanju skepsu prema njegovom obrazloženju da je objedinjavanje funkcije predsjednika RS-a i člana Predsjedništva BiH iz srpskog naroda, koje predlaže, u interesu RS-a. Ne sumnja ni u blagostanje u RS-u o kojem Dodik ponosno priča. Slaže se i s Dodikovim tvrdnjama da je Srebrenica „mit“. Pitanja koja je u „Teleringu“ Đaković postavio Konakoviću očekivana su od Dodikovog ili Čovićevog glasnogovornika, ali potpuno neprimjerena za novinara javnog emitera. U intervjuu „Jedan“, Košarac je kratko ili nikako odgovorio na pitanja koja mu se nisu svidjela.