Na dan inauguracije 47. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, jedna od najčešće komentiranih tema bila je lista gostiju koji su sjedili najbliže Donaldu Trumpu i članovima njegove uže porodice. Najekskluzivnija mjesta na inauguraciji zauzeli su vlasnici i menadžeri tehnoloških giganata, koji su istovremeno među najbogatijim ljudima svijeta. CEO (Chief Executive Officer) kompanije Meta, Mark Zuckerberg, Applea Tim Cook, Amazona Jeff Bezos, Googlea Sundar Pichai, te jedan od najbližih Trumpovih savjetnika, Elon Musk, najbogatiji čovjek svijeta i vlasnik Tesle, SpaceX-a i X-a (nekadašnjeg Twittera), bili su u prvom planu tokom inauguracije, ali i nakon nje, posebno u kontekstu diskusije o tome šta njihova bliskost s novom američkom administracijom znači za slobodu govora i (de)regulaciju interneta, ne samo u SAD-u nego i globalno.

Iako korporativna podrška političkim kampanjama i liderima nije ništa novo, posebno ne u američkoj politici, ova koncentracija moći tehnoloških giganata uz novoizabranog američkog predsjednika ukazuje na nekoliko trendova koji će, očigledno, biti dio Trumpove politike u oblasti komunikacija. Ne radi se ovdje samo o „kupovini“ ekskluzivnih mjesta na inauguraciji putem donacija Trumpu, niti isključivo o „kupovini mira“ s njim, koji se u svom prvom mandatu nije libio direktnih konfrontacija s medijima (uostalom, pojmovi „alternativne činjenice“ i „fake news media“, kojima su diskreditirani oponentski mediji, dolaze upravo iz njegovog 45. mandata). Analitičari su saglasni da su ključni motivi ove vrste mobilizacije tehnoloških divova u političkoj sferi dvojaki: pokušaj utjecaja na donošenje politika u oblasti komunikacija te navigiranje kompleksnim političkim okruženjem u SAD-u i globalno.

Izuzetno polarizirano društvo i jačanje desnih agendi u značajnoj su mjeri podržani i osnaženi upravo liberalizacijom politika kompanija koje su vlasnici informacijsko-komunikacijskih platformi (u tom kontekstu i odluka o ukidanju fact-checking protokola koju je donijela Meta uoči samog početka Trumpovog mandata, kao i odluka o odgađanju primjene zabrane TikToka u SAD-u, uz pregovore o njegovoj kupovini od strane američke korporacije, imaju poseban značaj), zbog čega su posebno zabrinuti u EU.

Stoga je sprega Big Tech korporacija i nove američke administracije postala predmet interesa evropskih institucija, posebno u kontekstu primjene Digital Services Acta. Dezinformacije, govor mržnje i politički utjecaj platformi tri su ključna pitanja na koja EU institucije traže odgovor kroz legislativu koja nailazi na žestok otpor ne samo prvog reda s Trumpove inauguracije, nego i same nove američke administracije. Potpredsjednik Vance je još tokom kampanje upozorio EU da će pokušaj regulisanja X-a biti smatran napadom na slobodu govora, koja je nekompatibilna s demokratskim vrijednostima Sjevernoatlantskog saveza, što bi moglo uzrokovati ukidanje podrške SAD-a NATO-u. Jasno je, dakle, da će pitanje dometa i mogućnosti regulacije velikih platformi, posebno u kontekstu novoiskazane bliskosti tehnoloških oligarha i nove američke administracije, te u kontekstu političke polarizacije EU institucija i država, biti jedno od važnijih u narednim godinama.

Informacijsko-komunikacijski ekosistem 21. stoljeća

U ovom kontekstu, čini se važnim primijetiti neke trendove koji govore puno o informacijsko-komunikacijskom ekosistemu 21. stoljeća, a koji na meta-razini označavaju i svojevrsnu prekretnicu u onome što smo do sada poznavali kao praksu (su)odnosa politike, medijskog vlasništva i javnosti. Na ovom ćemo ih mjestu tek naznačiti, odnosno skicirati, ostavljajući prostor za daljnje interpretiranje i analizu, shodno budućem razvoju događaja kako u SAD-u, tako i u EU:

• Iako korporativni oligarsi kao politički akteri apsolutno nisu novi fenomen, ovako eksplicitna povezanost ekonomskih moćnika i donosilaca političkih odluka, koja se direktno reflektira na kreiranje politika u oblasti informacijsko-komunikacijske djelatnosti, već u prvim danima nove američke administracije, nešto je na što će trebati obratiti pažnju u budućnosti.
• Više nego ikada prije, postaje jasna neodrživost teze o internetu kao javnom prostoru u kojem opći javni interes treba (i može) biti zaštićen. Pokazuje se, naime, da su vlasnici informacijskih autoputeva novi akteri političkih procesa, a mrežni prostor koji je u njihovom vlasništvu novo/staro bojno polje u kojem se konfrontiraju ne samo ideje i stavovi, nego i vizije sadašnjosti i budućnosti globalnog društva. U tom kontekstu, nijedan model koregulacije više neće biti moguć bez njihove aktivne uloge i podrške. Internet je njihovo vlasništvo, a ne vlasništvo korisnika, i prvi red na Trumpovoj inauguraciji direktno je pokazao koga ovi giganti prioritetiziraju: nosioce moći, a ne korisnike.
• Teza o propadanju suvereniteta država u kontekstu interneta također dobiva nove interpretacije koje je dovode u pitanje. Naime, ukoliko je moguće (a inauguracija Donalda Trumpa pokazala je da jeste) okupiti tehnološke gigante koji vladaju internetskim prostorom oko određene političke ideje ili establišmenta, jasno je da je moguće ostvariti i suverenitet određene države nad (barem određenim dijelom) interneta. Ovdje se, istini za volju, radi o modelu u kojem je korporativni interes nadređen javnom, ali su poluge moći u rukama politike i korporativnog biznisa, a ne supranacionalnih institucija koje bi trebale donositi odluke na globalnom nivou o dometima utjecaja i principima rada internetskih platformi. Te platforme su nekada smatrane većim od država (i pokazale su da jesu), ali su i pokazale da, kada imaju interesa, mogu imati i izvrsnu saradnju s nositeljima vlasti u tim državama (čak i s onima koji su ih nekada smatrali neprijateljima: treba se sjetiti da je Donald Trump ne tako davno izjavljivao kako će poslati Marka Zuckerberga u zatvor bude li se miješao u izborni proces, ali je, eto, Zuckerberg umjesto mjesta u zatvoru dobio počasno mjesto na inauguraciji).
• U godinama koje slijede, evropske institucije će morati pronaći nove modele institucionalnog odgovora na novouspostavljeni tehno-imperijalistički model, kojeg je inauguracija 20. januara učinila tako eksplicitno vidljivim. U ovom trenutku, u kojem je došlo do simbioze tehnoloških giganata i politike Donalda Trumpa, čini se da konsenzusa oko tog odgovora u institucijama EU nema, tim prije što određeni dio politika u Evropskom parlamentu slijedi narativ Trumpa, Muska i Zuckerberga, smatrajući svaki pokušaj regulacije online prostora ugrožavanjem slobode govora. Također, desničarske politike, kojima neograničen, neuređen i neregulisan internetski prostor postaje glavno oruđe (i oružje) za osvajanje vlasti, dalju društvenu polarizaciju i proizvodnju sukoba i straha na kojem generiraju svoju moć i utjecaj, direktno staju na stranu tehno-političke koalicije Big Tech–Trump. Viktor Orbán pozdravio je inauguraciju Donalda Trumpa upravo objavom na mreži X riječima: „Sada je naš red da zasjamo i naš red da okupiramo Brisel!“

Budućnost komunikacija, demokratije i tehno-imperijalizam politike

Inauguracija Donalda Trumpa i tako očigledna prisutnost Big Tech giganata i finansijskih moćnika u privilegovanim redovima na najdirektniji način pokazala je kako je upravo internetski prostor (a ne više prostor klasičnih medija) novo bojno polje i važan akter ne samo informacijsko-komunikacijskih, nego prije svega političkih procesa. Medijatizacija politike, kao koncept u kojem su političke prakse uvjetovane i prilagođene medijski posredovanoj stvarnosti, na izvjestan način ustupa mjesto tehno-imperijalizaciji politike, s vrlo neizvjesnim posljedicama po globalno društvo i zajednicu. Simbioza Big Tech giganata i političkih moćnika, koliko god se nastojala predstaviti u svjetlu borbe za slobodu govora i djelovanja u online prostoru, u mnogo većoj mjeri predstavlja njenu suštu suprotnost.

O tome šta je sloboda govora i koji su joj dometi i (nužna) ograničenja danas, očigledno, više odlučuju Musk, Zuckerberg, Orbán i Trump nego građani, u kontekstu javnog interesa. Budućnost internetske komunikacije, ali i demokratije na globalnom planu, čini se, onoliko je svijetla koliko se, u postojećem omjeru snaga, bude moglo osigurati da se balans moći ne prebaci s institucija i legislative na tehnološke divove i s njima povezane nositelje vlasti. Drugim riječima, ključno će biti pronaći mehanizme zaštite javnog interesa (i u online prostoru, ali i u politici) u odnosu na self-interest Silicijske doline, udružene s desnim političkim ideologijama. Sve, naravno, pod uvjetom da ovaj brak iz interesa tehnoloških giganata i nove američke administracije potraje koliko i mandat 47. američkog predsjednika.