BHT1: A šta kažu odgovorni?
28. juli – 3. august 2020.
GDJE JE PROBLEM U SISTEMU? BHT1 kao da nas je poslušao, pa smo umjesto diktata narativa o neodgovornim građanima, sada konačno u Dnevniku 2 pored njega mogli vidjeti i čuti i odgovorne koji su upitani za mišljenje o porastu broja zaraženih i umrlih. Izmiču li stvari kontroli i zbog čega? Gdje su propusti u sistemu? Ova i slična pitanja novinarka Larisa Omerčić postavila je Goranu Čerkezu iz federalnog kriznog štaba. Posebno je pohvalno što je novinarka odgovorno lice suočila s vrlo konkretnim primjedbama građana, kao što su tvrdnje pacijenata da ne dobijaju potvrde o kraju izolacije. Čerkez se uglavnom branio prozivanjem kolega sa nižeg ranga vlasti (kantonalni štabovi), ali je otkrio da smatra da problem nije u mjerama, već u kontroli mjera.
HOĆE LI SE POOŠTRITI MJERE? U danu kada saznajemo da je naša zemlja prva u Evropi po broju novozaraženih na milion stanovnika, urednica Željana Mehmedika donosi razgovor s federalnim premijerom. „Šta treba da se desi da kažete da apeli nisu dovoljni“, glasilo je pitanje Fadilu Novaliću. Direktno i jasno. Prvi ministar je bio nepokolebljiv, te je ponovio da smo mi bespovratno prešli u liberalizaciju mjera, iz čega nema povratka. Narednih dana BHT1 donosi još dva solidna razgovora sa predstavnicima zdravstvenih vlasti (urednici Dejan Petrović i Željana Mehmedika). Prvi, u petak, sa Branislavom Zeljkovićem, direktorom Instituta za javno zdravstvo RS, drugi sa Sebijom Izetbegović, direktoricom KCUS-a. Prvi sagovornik zagovara strože mjere, ali samo na lokalnom nivou, i po potrebi, dok je druga sagovornica uvjerena da ćemo uskoro morati pooštriti mjere.
NOĆNI IZLASCI, FESTIVALI I HODOČAŠĆA: BHT1 je i dalje nastavio pozivati građane na odgovorno ponašanje u borbi protiv Covida-19, ali i prozivati pojedince koji uživaju u noćnom životu. I to je očekivano, ali zanimljivo je primijetiti jednu nelogičnost. U subotu (Željana Mehmedika) se kaže da će se Međugorski festival mladih održati uz najviše mjere epidemiološke predostrožnosti, te da će okupiti svega (sic!) nekoliko hiljada posjetilaca. Gosti su inače hodočasnici iz cijelog svijeta. Slično se izvještava i o Sarajevo Film Festivalu kao o događaju koji se uprkos rizicima predstavlja kao sigurno mjesto. Autor ovog teksta nema namjeru donositi konačni sud o održavanju ovakvih ili sličnih manifestacija, ali od državne televizije se očekuje propitivački i suzdržaniji odnos. Ako ništa drugo, mogli smo čuti još jedno mišljenje kratkim telefonskim javljanjem nekoga iz kriznih štabova. Da čujemo i njihovo opravdanje i stručno mišljenje. Možda su ovo zaista mjesta koja će biti epidemiološki osigurana, ali i kao takva ona izazivaju opravdani strah. Posebno u okolnostima pogoršanja situacije. Podsjećanja radi, Pulski filmski festival je odgođen odlukom tamošnjeg kriznog štaba baš zbog pogoršanja situacije.
OCJENA: 6
FTV: Bombastični naslovi i vulgarizacija ozbiljne teme
28. juli – 3. august 2020.
URAZUMITI TON: FTV je za razliku od BHT1 i dalje uglavnom prozivao građane, ne i odgovorne vlasti, za nekontrolisano širenje epidemije. Urednik Sanjin Bećiragić u petak apostrofira da „nesavjesni građani obaraju rekorde“, a dalje u apokaliptičnom maniru kaže da ništa bolja situacija nije u svijetu i regiji. Sve to uz naslov „kataklizma“. Obilježavanje građana kao jedinih i najvećih krivaca diskutabilno je iz više razloga. Uostalom, bio je dovoljan jedan slalom kroz izjave odgovornih na BHT1, ali i svjedočanstva pacijenata, pa da se shvati da i vlasti snose odgovornost. Otuda je insistiranje na „građanskom neposluhu“ i obaranju rekorda zvučalo neukusno jer mnogi gledatelji se pridržavaju svih mjera, ali kako smo saznali i u prilozima od ranije, predugo se čeka na rezultate testa. Pacijenti u izolaciji sve češće ostaju prepušteni sami sebi. Ton zato mora biti odmjereniji.
KAD NASLOVI POSTANU SAMI SEBI SVRHA: Ranije smo hvalili naslove i pripreme urednika Bećiragića kao atraktivne i žustre, ali u sedmici iza nas oni su izgledali prizemno i senzacionalistički. Mjera se lako izgubi u dnevnom novinarstvu. U subotu se prilog o sunovratu ekonomije najavljuje pitanjem „prijeti li nam glad?“, dan ranije se epidemiološko stanje iz svijeta i regiona opisuje kao kataklizma. Istina, svuda se u svijetu pojavljuju negativni trendovi, ali u regionu postoje i pozitivni primjeri. Slovenija stvar drži pod kontrolom, Hrvatska već danima bilježi pad novih slučajeva, pa je uputno razmisliti o odmjerenijem rječniku. Naslovi su bili prejaki i nisu korespondirali sa sadržajem.
KULTURA SJEĆANJA NIJE PRIČA ZA I PROTIV: Priča o odlasku Borisa Miloševića, potpredsjednika hrvatske vlade, na obilježavanje godišnjice Oluje kao velike vojne pobjede, nije nimalo jednostavna. Milošević je predstavnik srpske zajednice koja je prognana za vrijeme vojne akcije koja se sada slavi uz počasti države. U kojoj je on sada drugi čovjek izvršne vlasti. Bećiragić u subotu trijumfalistički izvještava o njegovoj odluci da ode na obljetnički skup, imenujući ga kao časnog i poštenog političara. Istovremeno, u Dnevniku 2 se kaže da je Milorad Pupovac „politički začepio usta Miloradu Dodiku“. Dodik i Aleksandar Vučić protive se odlasku u Knin. Pristup FTV-a je bio neukusan jer se temi prišlo u navijačkom stilu kao da se ne radi o delikatnoj situaciji. Nije sporno kada se pribjegne komentatorskom duhu, ali je sporno kada to postane vulgarno jer se stvar pojednostavljuje. Priča o Miloševiću u Kninu nije laka. Njegovo pojavljivanje može promijeniti kulturu ceremonijala i sjećanja na ratno nasljeđe na ovim prostorima, ali se može odmetnuti u još jedan promašaj. Ili se ispostaviti kao dnevna politička kalkulacija. To nije priča za i protiv, iako se stvara takav ambijent u javnosti. Koliko je to složena priča, pokazuje i članak iz tjednika srpske nacionalne manjine Novosti gdje su iz više uglova obradili temu pod nazivom „Smirivanje Oluje“. Čak i sam Milorad Pupovac ovdje kaže da nije dobro što se stvaraju medijski i politički pritisci na Miloševića da mora otići, a u tome su najglasniji pripadnici ekstremne desnice na čelu sa Miroslavom Škorom. Uostalom, koliko je FTV promašio temu pokazuje i to da su u istoj sedmici na sva zvona potencirali osudu Milanovićevog odlikovanja ratnih postrojbi odgovornih za ratne zločine, dok se u isti mah slavila odluka srpskog političara da prisustvuje vojnom ceremonijalu na kojem se odbija svaki govor o mogućim ratnim zločinima. Urednici moraju čitati druge medije da shvate kontekst, posebno onda kada se late komentarisanja i slobodnijeg stila.
OCJENA: 3
KOMPARATIVNA ANALIZA: BHT1 je ispravio grešku iz ranijih sedmica, pa su gledaoci sada mogli čuti šta misle i namjeravaju zdravstvene vlasti u borbi protiv opakog virusa. Po svemu sudeći, mjere će ostati iste, a odgovorni smatraju da se njihova kontrola mora popraviti. Postoje neka neslaganja u pristupu, ali to bi bio saldo. I dobro je da su gledaoci od svoje javne televizije saznali kakve nam se politike smjeraju, i šta rade odgovorni. FTV nije propitivao politike epidemioloških mjera, a njihovi naslovi u protekloj sedmici su bili neumjesni i pretjerani. Sve je odisalo na senzacionalizam i plašenje publike apokalipsom. Od javnog medija očekujemo drugačiji pristup. S druge strane, FTV je prenosio reakcije na odluku hrvatskog predsjednika da odlikuje optuženog za ratne zločine, dok je BHT1 ovu priču ostavio po strani. Nažalost, FTV se nije uzdigao iznad političkog navijanja i neumjesnih komentara u prilogu o odlasku srpskog političara na obljetnicu Oluje. Nasljeđe devedesetih i dalje opterećuje sadržaj javnih medija, a zvuči nevjerovatno da poslije četvrt vjeka i dalje ne postoji neutralan i ohlađen pristup.
