Amerika je ozbiljno shvatila našu krizu

Treba ozbiljno slušati ono što govori Milorad Dodik i smatram da je pogrešno potcjenjivati destruktivni kapacitet njegove politike koja je vrlo dosljedna i predstavlja kontinuitet velikosrpskih planova. Ovo jeste najveća politička kriza nakon rata i ne mislim da je to samo jedan od novih Dodikovih blefova od kojeg će odustati kad dobije izvjesne ustupke od njegovih koalicionih partnera u Sarajevu i/ili od međunarodne zajednice. Sa svakom novom krizom Dodik pravi dodatnu pripremu za taj konačni korak, a to je pokušaj otcjepljenja RS-a od Bosne i Hercegovine. Svaki od tih «blefova» u prošlosti osim što je predstavljao pripremu za otcjepljenje, bio je usmjeren i na učvršćivanje narativa nepovjerenja u opstanak države Bosne i Hercegovine, i pri tom ne mislim samo u RS-u nego i u određenim krugovima u FBiH. Reakcije iz Evrope i Amerike govore da se ova kriza shvata veoma ozbiljno. Dodik bi sada da deeskalira situaciju, odnosno ono što on sad radi jeste da gasi požar koji je sam izazvao i istovremeno ipak održava vatru. (Edina Bećirević, Tačno.net)

 Trinaesto mjesto Eurovizije protiv svjetske kvalitete

Medunjanin je, u jednu riječ, svjetsko, a naše. Već i usputnim slušanjem bit će vam jasno zašto ona pjeva po cijelome planetu. Zašto ovih dana završava australsku i novozelandsku turneju, na jesen ima koncerte u nekoliko nizozemskih gradova, a u međuvremenu će u Austriji i Francuskoj nastupiti sa slavnim katalonskim violistom Jordijem Savallom i u Skopju s Makedonskom filharmonijom. Usporedite li njezin raspored samo u jednoj godini s karijerom Jacquesa Houdeka, kojemu je vrhunac trinaesto mjesto na Euroviziji, gotovo se sažalite nad krupnim muškarcem koji se oblači u stolnjake. (Ante Tomić, Slobodna Dalmacija)

Nikad više sto za jednog

Reagujući na izjavu američkog generala Fredericka Hodgesa, koji je povodom nabavke Pancira pitao zašto se Srbija naoružava i zbog koga, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je odgovorio da više nikada neće nuditi sto za jednoga već hiljadu za jednoga, i da se više nikada ponoviti ono vrijeme kada se moralo iz zahrđalog i nepreciznog oružja gađati po civilima u Sarajevu i sramotiti se zastarjelim naoružanjem pred velikim ruskim prijateljima, kao što je bio mitraljezac Eduard Limonov. (Nedžis Halilović, Infordar)

Virus je među nama

Prije nekoliko dana profesorica epidemiologije na američkom Sveučilištu George Mason Amira Roess izjavila je za Business Insider da bi pretjerani strah oko koronavirusa mogao izazvati dramatično negativne društvene posljedice. ‘S jedne strane postoji širenje zarazne bolesti, a s druge širenje panike. Te dvije stvari imaju vrlo različite mehanizme’, poručila je. Počekom minulog tjedna u Hrvatskoj su zabilježena prva dva slučaja koronavirusa. Paralelno s time, po uzoru na neke druge svjetske države, u medijima se mogu čuti prvi pozivi na zatvaranje granica i zabrane letova iz zemalja u kojima je detektiran virus. Pojedini mediji obavještavaju o pražnjenju polica iz trgovina i nestašicama zaštitnih maski, dok u isto vrijeme senzacionalističkim napisima stimuliraju masovnu kupnju pokrivala za lice. Na nekim se portalima vrte prijeteći brojčanici koji iz minute u minutu registriraju broj zaraženih i umrlih, a u biranim tiskovinama na naslovnicama se masnim slovima konstatira: ‘Virus je među nama’. (Hrvoje Šimičević, Novosti)

Najavili pa otkazali promociju

Svi koji kulturu bar malo prate, dobro znaju da ona u politici koja se u Srbiji vodi ne zauzima previše prostora, a briga o njoj je uglavnom zasnovana na podeli kadrovskog plena nakon izbora, kada se na strateška mesta, odnosno na čelne funkcije u okviru kulturnih institucija postavljaju kadrovici nižeg partijskog staleža, koji opet ne moraju biti ni profesionalno verzirani za obavljanje tih funkcija. Podrazumeva se da ovim institucijama mogu upravljati ljudi bilo kakvog ili još bolje, bez ikakvog obrazovanja. Pre svega, vodi se računa da kulturna politika koja se u ovom sistemu sprovodi bude usaglašena sa misijom i vizijom partijske centrale, odnosno da se određen broj kulturnih poslenika zauvek odstrani iz sfere kulturnog zračenja, kao što smo nedavno imali slučaj sa zabranom promocije knjige rok kritičara i publiciste Petra Pece Popovića u vršačkoj Gradskoj biblioteci. Naime, promocija njegove knjige Proleća u Topčideru, objavljene u KOV-u, bila je najavljena pa iznenada otkazana iz svima (ne)poznatih razloga. Ovaj slučaj je samo metonimija svega onoga što se događa u zemlji „u kojoj deca vole da žive“ (Saša Ilić, Peščanik)

Nema zemlje za obućare

Osam posljednjih zeničkih obućara danas moli gradske vlasti za pomoć. Kažu da će, ukoliko ih ostave u radnji, moći vlastitim radom zaraditi i za porez i za svoje porodice. Naravno da im niko neće pomoći, kao što rekoh. U svijetu tranzicijskih predatora nema mjesta za ljude koji smatraju da je moguće preživjeti isključivo od poštenog rada. To bi bio opasan presedan.

Obućari i slične zanatlije ne pripadaju ovome svijetu. Konzumerizam prezire vezanje za predmete, zato što takva sentimentalnost šteti bjesomučnoj potrošnji. Kakvu budućnost imaju tržni centri tamo gdje malo ljepila i komad konca mogu od starih cipela učiniti nove? Šta u tom slučaju da rade sa akcijskim prodajama, sezonskim popustima, blek frajdejima i promotivnim cijenama? (Selvedin Avdić, Žurnal)