Neprolazna bol roditelja
Muriz Memić je čovjek srca ko Trebević. Tačka.
Da restartujemo priču i krenemo od početka.
Da Kantonalno tužilaštvo Sarajevo nije učestvovalo u fingiranju navodne saobraćajne nesreće i prikrivanju dokaza, Muriz Memić (kao i Davor Dragičević u slučaju identičnih radnji u režiji banjalučkog pravosuđa) nikada ne bi imao potrebu da se obrati Tužilaštvu BiH.
Da su Kantonalno tužilaštvo i njegove šefice Dalida Burzić i Sabina Sarajlija, pojedinci koji su bili umiješani, kao i dio policijskih struktura, proveli profesionalnu istragu još prije pet godina, Muriz Memić ne bi imao potrebe da se obraća Tužilaštvu BiH.
Da je djevojka stradalog, ili preciznije ubijenog Dženana Memića, Alisa Mutap, svjedočila istinu i rekla sve što zna, Muriz Memić ne bi imao potrebu da se obraća Tužilaštvu BiH.
Da Muriza Memića nisu pet godina lagali, zavlačili, fingirali nesreće, prikrivali dokaze, montirali optužnice s drugim akterima kako bi prikrili prave, Muriz Memić ne bi imao potrebu da se obraća Tužilaštvu BiH.
Mogao bih ovako do sutra. U svakom od tih „da je“ Muriz Memić ne bi imao potrebu ni da se obraća šefici Tužilaštva BiH Gordani Tadić, koja se spletom okolnosti našla u centru političko-medijsko-pravosudne trakavice posljednih dana.
Odmah da smo načisto. Gordana Tadić jeste neko ko je čitav jedan studij prava i komplet pravosudne ispite daleko od profesionalne i nepristrasne šefice državnog tužilaštva. Nama koji se ovim poslom bavimo duže poznato je da je Tadić pod direktnom kontrolom Čović-Dodik koalicije, i da se, otkako je ona na vrhu ove najviše tužilačke instance u državi, ne sjećamo da je glavom zaplatio neki tajkun, kriminalac ili korumpirani političar blizak ovom dvojcu i strankama na čijem su oni čelu.
Poraznije od ovog podatka jeste činjenica da se Gordana Tadić uopće ne odlučuje da pokreće procese protiv pojedinaca iz reda Srba i Hrvata koji se dovode u direktnu vezu s ratnim zločinima počinjenim na teritoriji BiH u periodu 1992.-1995.
Za svo svoje nečinjenje i izbjegavanje procesuiranja iznimno bitnih slučajeva kriminala, korupcije i ratnih zločina, kao i za čuvanje nekih predmeta na dnu svojih ladica, Gordana Tadić će, prije ili kasnije, snositi odgovornost za nečinjenje. Jednako kao i njeni prethodnici. (Almedin Šišić, Inforadar)
POTVRĐENE TVRDNJE ŽURNALA: Izabran policijski komesar po mjeri A-SDA
Sretan je ovo dan za Rusmira Šišića, aktuelnog rukovodica Odsjeka za Privredni kriminalitet MUP-a ZDK. Vlada ovog kantona imenuje ga za policijskog komesara te mu dodatno dodjeljuje viši čin.
“Vlada je u skladu sa svojim ovlaštenjima donijela rješenje o imenovanju Rusmira Šišića za policijskog komesara i dodjeli čina generalni inspektor policije na mandat od četiri godine. Očekujemo od novog policijskog komesara da uz podršku Vlade i Ministarstva unutrašnjih poslova radi na poboljšanju svih segmenata sigurnosti i spremnosti policije u borbi protiv svih oblika kriminaliteta”, saopštio je ministar unutrašnjih poslova Dario Pekić.
Nezavisni odbor kojim dominiraju kadrovi A-SDA predložio je dva od šest prijavljenih kandidata ministru unutrašnjih poslova ZDK Pekiću, kadru A-SDA koji pokorno realizuje što mu stranački šef Ramo Isak pripremi.
Pekić prijedlog dostavlja Vladi kojom dominira A-SDA. Istina, ne brojem ministara nego time što u Skupštini ZDK obezbjeđuje opstanak na vlasti SDA. A kada je očuvanje vlasti u pitanju, SDA pristaje na sve, pa i da novi komesar bude “nestranački čovjek” po želji A-SDA. Izmijenili su prethodno Zakon o unutrašnjim poslovima ZDK, prisilno penzionisali doskorašnjeg komesara Semira Šuta, a ujedno omogućili da se kandiduju i oni sa nižim činom od do tada zakonom predviđenog.
Protukandidat Nermin Šehović, inspektor Federalne uprave policije u zeničkom detašmanu, pored takvog odnosa snaga nije imao šanse. Šehović je inače javno ukazao na greške i propuste u istrazi ubistva Dženana Memića, što mu pak iz SDA ne mogu oprostiti.
Prije tačno mjesec dana, 16.avgusta Žurnal je nagovijestio ovakav epilog.
“A kandidat za komesara po mjeri jeste Rusmir Šišić. To su za Žurnal potvrdila tri ozbiljna izvora iz MUP-a ZDK. Tako postaje jasnije zašto su istrage u kojima su prijavljeni kadrovi A-SDA te sestrinske SDA stalno prepune opstrukcija. Šišić ima čin samostalnog inspektora i upravo su nedavne izmjene zakona omogućile da se kandiduje za komesara”, napisali smo tada.
Karijeru novog komesara karakteriše što je agilniji u prijavama protiv tužilaca nego počinilaca privrednog kriminaliteta. Dvojicu tužilaca je prema saznanjima Žurnala prijavio kada je shvatio da bi i sam mogao biti predmetom istrage zbog opstrukcije pojedinih predmeta. (Amarildo Gutić, Žurnal)
Vuci i jaganjci
Povijest crkava i vjerskih zajednica velikim je dijelom i povijest „o vucima i jaganjcima“, o onima koji imaju političku moć i koji koriste silu i onima koji čeznu za pravdom i istinom. Da ni danas nije drugačije, pokazalo je politički režirano mitropolitovo ustoličenje na Cetinju.
Evanđelist Luka donosi zgodu u kojoj stanovnici jednog sela ne žele primiti Isusa i njegove učenike. To je povrijedilo učenike pa su predložili Isusu da ognjem s neba unište selo i njegove stanovnike. Ali Isus to ne želi, prekorava učenike zbog takvih namjera i u miru produžuje dalje, poštujući volju stanovnika sela. Isus je, kaže evanđelist, otišao u drugo selo. Tako je, dakle, postupao Isus, ali tako ne postupaju njegovi učenici koji po potrebi koriste i političku moć i nasilna sredstva kako bi ostvarili svoje ciljeve.
Unatoč protivljenju građana Cetinja, patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije ustoličio je 5. rujna na Cetinju crnogorsko-primorskog mitropolita Joanikija. Koliko god se patrijarh Porfirije i Srpska pravoslavna crkva pravdali da na to polažu pravo, ustoličenje nije bilo „u duhu čovekoljubivosti i univerzalnih hrišćanskih vrednota“ na koje se Porfirije često deklarativno poziva. Mogao je Porfirije ustoličiti Joanikija i u nekom drugom hramu Srpske pravoslavne crkve čime bi se izbjegli neredi u kojima je povrijeđeno nekoliko desetaka prosvjednika i policajaca. Umjesto da ustoličenje novog mitropolita bude radostan događaj crkvene zajednice, ono je više sličilo vojnoj operaciji.
Nema sumnje da će događaji na Cetinju dodatno opteretiti odnose između crnogorskog i srpskog naroda u Crnoj Gori. Srpska pravoslavna crkva ovim je činom po tko zna koji put u novijoj povijesti potvrdila da funkcionira kao državna (režimska) crkva Srbije, da se oslanja na političku moć Beograda, ne prezajući čak ni od toga da djeluje uz pomoć obavještajnih službi. Nema razloga za slavlje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi jer je ovim potezom dodatno izgubila na vjerodostojnosti i pokazala svoje nekršćansko lice. Nema razloga ni za likovanje u drugim vjerskim zajednicama jer su i one često u sprezi s politikom.
Scene s Cetinja potpisnika ovog teksta podsjetile su na jedan sličan, u međuvremenu zaboravljen, događaj u Katoličkoj crkvi u BiH, preciznije u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Događaj se zbio 2002. godine u selu Aljinićima (Haljinićima) u župi Kraljeva Sutjeska. Te godine navršilo se 25 godina od uspostave župe Aljinići koju su prethodnici kardinala Puljića, vrhbosanski nadbiskup Marko Jozinović (1920.-1994.) i vrhbosanski pomoćni biskup Tomislav Jablanović (1921.-1986.) 1977. godine nasilno oduzeli od bosanskih franjevaca, protiv volje katolika u Aljinićima. Unatoč tome što su mještani Aljinića bili protiv obilježavanja te obljetnice, kao što su bili i protiv osnivanja „župe u župi“ prije dvadesetpet godina, kardinal Puljić je ipak slavio misu u dvorištu župne kuće uz dvadesetak lokalnih vjernika i nekolicine koji su došli iz drugih župa. Misu na kojoj je kardinal Puljić krizmao četvero djece, osiguravalo je preko stotinu policajaca, što u civilu, što uniformiranih. Kakva otužna scena: crkveni pastir mora tražiti policijsku zaštitu od vlastitih vjernika. Podsjećamo da su kardinala Puljića specijalci čuvali i prošle godine kad je u sarajevskoj katedrali slavio misu za žrtve Bleiburga. Još strašniji prizori, prema svjedočenju očevidaca, zbili su se 1981. godine kad je ondašnja milicija po narudžbi i pred očima tadašnjeg župnika tukla vjernike u Aljinićima koji nisu prihvatili dijecezanskog svećenika. (Drago Bojić, Tačno.net)
