Ove dvije televizije sistematski prenose sve o ISIL-ovim regrutacijama i pogubljenjima, ali i dalje ništa ne znamo o stvarnom životu te tvorevine: zašto su im prodavnice pune zapadne robe, kome prodaju naftu i otkud onolika japanska vozila

Al Jazeera: Sve znamo o stanju u Makedoniji

16. – 22. februar 2015.

PREDNOST SVJETSKIM TEMAMA: Ove sedmice, po prvi put kao gledalac Al Jazeere iz BiH smatram primat svjetskih tema u odnosu na domaće nečim što bih i sam uradio. Utisak raspadanja svijeta kakvog smo poznavali imaju analitičari različitih profila, intelektualci, opinion makeri, a taj utisak ovog puta Al Jazeera je potvrdila.

ŠTA ZNAMO O ISILU: Sve obrađene teme uistinu su školski primjeri TV novinarstva. Međutim, s obzirom na kapacitete, kao svjetski relevantan medij Al Jazeera može otići korak dalje. Recimo, mjesecima se govori o ISIL-u. Po nekoliko priloga u toku jednih vijesti bude posvećeno sukobima s tom grupom na različitim frontovima, smaknućima koja provode i sl. Mi, gledaoci, uprkos tome, malo znamo o životu pod kontrolom tih terorista, ali i o ISIL-u samom, o njegovoj organizaciji, vođama, načinu snabdijevanja svim sredstvima neophodnim za rat. Internet vrvi pitanjima, naprimjer, o tome zašto parade ISIL-ovih vojnika liče na reklamne kampanje Toyotinih vozila. I to je zaista izazovno novinarsko pitanje na koje bi vrijedilo odgovoriti. Prodavnice u ISIL-u su također snabdjevene brojnim proizvodima sa zapada. Zašto se ne pozovu proizvođači ili njihovi predstavnici i ne upita ih se o mogućnostima bojkota teritorija pod kontrolom ISIL-a? Zašto se ne preispituju sankcije nametnute teritorijama pod kontrolom ISIL-a i zašto nikad nemamo razgovor s nekim ko je zadužen za kontrolu provedbe tih sankcija? Kome prodaju naftu koja je pod njihovom kontrolom? Dakle, ne treba sporiti trud Al Jazeerinih novinara. Imamo mi prilično dobru sliku o dešavanjima kad su u pitanju borbe s ISIL-om. Samo kažem da je potrebno ići korak dalje. Na Al Jazeeri se najviše pažnje posvećuje regrutaciji džihadista, međutim, oni su sami po sebi beznačajni ako nemaju čime da pucaju, ako nemaju visokoprofesionalnu vojnu obuku, šta da jedu ili dovoljno dobru mobilnost. Oni trebaju biti samo povod da se krene u traženje odgovora na ta pitanja.

DUBINSKI POGLED NA UKRAJINU: Al Jazeera i dalje nastavlja s dobrom praksom praćenja promjena na različitim geografskim meridijanima nakon prelomnih povijesnih trenutaka. Ovdje smo već navodili primjere reportažnih priloga iz Rumunije povodom obljetnice pada Ceausescua ili one iz Tunisa povodom arapskog proljeća. Ovog puta  imali smo godišnjicu demonstracija na trgu Majdan u Ukrajini, kada je svrgnut Viktor Janukovič. Izvještavala nas je Nataša Krstin. Čuli smo glas demonstranata, žrtava nasilja, medicinara, političara, običnih ljudi i koga sve ne. Međutim, jedina mana Al Jazeerine posjete Ukrajini je ta što pad Janukoviča nije u dovoljnoj mjeri povezan s ukrajinsko-ruskim problemima. Bilo bi korisno podsjetiti na odnose Rusije i Ukrajine iz Janukovičevog perioda te objasniti zašto su tada bili bolji. Također, propraćena je i godišnjica nezavisnosti Kosova.

SVE ŠTO STE HTJELI DA ZNATE O MAKEDONIJI: Takav jedan širi kontekstualni prikaz, koji je nedostajao u slučaju Ukrajine, imali smo priliku vidjeti iz Makedonije, odakle nas je izvještavala Milka Smilevska. Često se dešava kod Al Jazeerinih novinara da o nekoj temi izvještavaju iz lokalne perspektive i za zajednicu koja je u najbližem doticaju s problemom o kojem se izvještava. Nekad nedostaje svijesti da iako je, naprimjer, tema iz Paraćina, ona mora biti razumljiva i čovjeku iz Posušja. Svijest o radu za televiziju cijelog jednog govornog područja ove sedmice na zavidnom nivou imala je Smilevska. Recimo, 20. febraura imali smo prilog o objavi telefonskih snimaka, koji kompromituju najviše državne zvaničnike. Jedan snimak je iz 2011., nastao dan nakon prijevremenih parlamentarnih izbora, kada je uhapšen Ljube Boškovski, predsjednik stranke Ujedinjeni za Makedoniju i bivši ministar unutrašnjih poslova. Na snimku šef tajne policije govori novinarima kako da izvještavaju o hapšenju s ciljem što većeg kompromitovanja Boškovskog. Smilevska nam u prilogu objašnjava ko je Boškovski, kad je i zašto bio uhapšen, kako je doživljavan u Makedoniji nakon povratka iz zatvora i sl. U drugom jednom njenom prilogu, povodom iste afere tajnih snimaka, imamo demonstrante. Ništa neobično da demonstranti viču: „Ubice, ubice!“, ali Smilevska nam objašnjava zašto to viču te referira na konkretan slučaj ubistva i njegovo nerješavanje iako to nije povod za prilog. Međutim, to je dobro jer samu priču obogati, a sve nas koji ne znamo ništa ili znamo malo o stanju u Makedoniji zainteresuje da prilog odgledamo do kraja. Kompletno izvještavanje o Makedoniji značajno je poboljšano nakon prošle sedmice kad je ovdje iznijeta opaska o nedovoljnom uvidu u kompleksnost tamošnje situacije i moguću povezanost naizgled nepovezivih događaja. Sad smo imali tu kompleksnost i iz ugla izvještavanja i s obzirom na povećan broj sagovornika, prisustvo analitičara te pogled na Makedoniju iz ugla EU.

LOŠ VIZUELNI ASPEKT: Kada je BiH u pitanju, analitičke pažnje vrijedna vijest jest ona o nastavku akcije “Damask” u sklopu koje je privedena još nekolicina pripadnika selefijskog pokreta. Na vizualnom planu, prilog je urađen loše, radilo se o višestrukom ponavljanju policajaca koji privode osumnjičene. Vizualni izričaj, istina, treba da pokrije informacije date u tekstu, ali i sam treba da bude informativan, a ne puka pratnja, u ovom slučaju, neproduktivno ponavljana. To je isto kao kad bi novinar više puta ponovio istu rečenicu.

PLUS SEDMICE

Širok kontekstualni prikaz političke krize u Makedoniji kroz izvještavanje Milke Smilevske.

MINUS SEDMICE

Vizualni izričaj prilikom izvještavanja o akciji “Damask”.

OCJENA: 9

N1: Smanjite s Radončićem

16. – 22. februar 2015.

KONAČNO RADNIK: Na N1 imamo višednevno izvještavanje o stanju naših radnika u Kataru. U ponedjeljak, 16. februara, konačno smo čuli i jednog radnika da govori u emisiji. Da li su prije pokušavali kontaktirati ikog od radnika, ne znam. Ako jesu, trebali su to navesti, kao i razlog zašto nisu uspjeli. Priče o radnicima bez njih samih djelovale su nedorečene.

PROTOKOL I RADONČIĆEVA SAMOPROMOCIJA: Istog dana imali smo i prilog Borisa Breze o tome zašto BiH nema predsjedničku inauguraciju. Povod je bila inauguracija Kolinde Grabar-Kitarović u Hrvatskoj. Formalno, povod za takvu temu postoji, međutim, protokolarne političke stvari same su po sebi dosadne i vijest su onda kad ih zaista ima i ako su značajne. Ako neki protokol ne postoji, a njegovo nepostojanje ni na koji način se ne dotiče života građana, onda je besmisleno raditi u informativnoj emisiji, centralnoj pritom, prilog o tome zašto toga nema. Boris Brezo je, eto, to uradio, a zašto inauguracije nema, pitao je od političara samo Fahrudina Radončića. To je ovome došlo kao dobra prilika za samopromociju, gdje je sebi dao za pravo da bude i psiholog pa da kaže koju i o kompleksu niže vrijednosti naših političara!? Ovo je po drugi put primijećena Radončićeva samopromocija na N1 i na to se mora obratiti pažnja.

BOLJI  RAD U MONTAŽI: Kada je u pitanju akcija “Damask”, ovdje smo na planu vizualnog izričaja imali znatno bolju prezentaciju vijesti nego na Al Jazeeri. Osim snimaka privođenja selefija, korišteni su i drugi materijali za „pokrivanje“. Recimo, u prilogu Jasmine Demirović od 19. februara imali smo snimke ratišta i ISIL-ovih ratnika, što nam daje informaciju o krajnjoj konsekvenci onoga za šta su osumnjičeni ljudi privedeni u akciji “Damask”. Nakon tog snimka, imali smo snimak propagandnog materijala s natpisom „Hirjah to Islamic State“, što također dobro korespondira s osnovnom temom priloga, a to su privođenja pripadnika selefijske zajednice. Cijela tema urađena je mnogo bolje nego na Al Jazeeri. Dovoljno je spomenuti da je bio širi dijapazon sagovornika i da su profili tih sagovornika raznovrsniji.

PROFESIONALNO IZVJEŠTAVANJE O KRIMINALU U RS-u: Od domaćih tema treba svakako izdvojiti još istraživanje posvećeno kupovini zgrade u Istočnom Sarajevu, koju je obavila Vlada RS. Zgrada je kupljena za političare iz RS-a koji rade u Sarajevu u zgradi institucija BiH. Vlada RS uopšte nije nadležna za njihov smještaj, to im omogućava država, te je već samim tim kupovina zgrade problematična. Novinari N1 ipak nisu ostali na tom. Otišli su korak dalje te istražili prethodna poslovanja firme od koje je zgrada kupljena s Vladom RS. Jasno se na osnovu raspoloživih podataka dalo vidjeti da se radi o sumnjivoj trgovini po više osnova. Jedan od njih je i netržišna cijena kvadrata prostora. Ono što tu oduševljava jest činjenica da se temi pristupilo nesenzacionalistički, bez glasnog izvikivanja imena, samo su puštene činjenice da govore, a svima koji bi se jezikom činjenica mogli naći zatečeni, data je prilika da govore. Tu sada treba pohvaliti Borisa Brezu koji je bio autor priloga o kupovini zgrade 18. februara a u kojem je u dva i po minuta rečeno ovdje sve nabrojano.

I DALJE BEZ PRAVE PRIČE O ISILU: Što se tema iz svijeta tiče, na N1 su ista interesovanja kao i na Al Jazeeri. Pošto je u slučaju Al Jazeere detaljnije analiziran tretman ISIL-a, treba reći da su na N1 pokušali biti inovativniji. Voditeljica je najavila prilog izvjesnog reportera CNN-a koji će nam, navodno, reći nešto što nismo znali. Tema je zašto su „važni“ gradovi ISIS-a važni. Ne znam kako je s drugim gledaocima, ali ono što je reporter CNN-a rekao, čuo sam i prije. O Toyoti i ostalim važnim „artefaktima“ zapada u ISIL-u nije bilo riječi, baš kao ni na Al Jazeeri.

PLUS SEDMICE

Prilog Borisa Breze o kupovini zgrade u Istočnom Sarajevu od strane Vlade RS.

MINUS SEDMICE

Prilog Borisa Breze o tome zašto BiH nema inauguraciju Predsjedništva koji je iskorišten za davanje publiciteta Fahrudinu Radončiću.

OCJENA: 8

KOMPARATIVNA ANALIZA

U nekoliko navrata isticane su ovdje razlike u uređivačkoj koncepciji Al Jazeere i N1 u smislu da su obje legitimne i da ne mogu biti razlog za bolje ili lošije vrednovanje jedne ili druge televizije. Prije svega, odnosilo se to na činjenicu da je fokus TV N1 BiH, a Al Jazeere regija i svijet. Ovdje ću sada ponoviti ono na početku teksta rečeno. Ove sedmice slažem se s Al Jazeerom da prednost da svjetskim zbivanjima jer postoji dojam da se dešavaju prelomni istorijski trenuci na svjetskom nivou na koje BiH ne može nikako uticati, a oni mogu uticati na BiH. U tom smislu bi bilo dobro kad bi i N1 malo više pozicionirao teme iz svijeta i detaljnije ih obrađivao. Njihov odabir svakako je dobar.

ISTIČEMO

Prilog o napadima Egipta na ISIL-ove pozicije u Libiji na N1 emitovan je 16. februara. U njemu je urađena interesantna stvar. U kadru se pojavljuje TV prijemnik s kojeg ljutito govori egipatski predsjednik. Nema sumnje da je i sam predsjednik mogao biti snimljen, ispred kamere, a ne posredno prenesen. Međutim, ovakav snimak bio je efektniji. Radilo se o obraćanju naciji. Gledajući predsjednika kako govori na TV-u, na nacionalnom egipatskom kanalu, mi ga gledamo iz perspektive pripadnika nacije kojoj se obraća. Pozicioniramo se u njegov dom ispred njegovog televizora i imamo svu dramatičnost situacije zemlje koja kreće u rat proživljenu iz ugla njenih stanovnika. Odmah potom vidi se avion kako uzlijeće, a nakon njega i uzrok govora predsjednika te uzlijetanja aviona: kršćani pred pogubljenje na libijskoj obali. Odličan montažni postupak.

(U srijedu, 25. februara čitajte analizu Nidžare Ahmetašević: BHT1 i FTV)