Pet vodećih američkih tehnoloških kompanija koje razvijaju napredne sisteme umjetne inteligencije sve otvorenije zagovara uspostavljanje regulatornih mehanizama, ali njihove vizije razlikuju se kada je riječ o ovlastima državnih institucija, obavezama transparentnosti i odgovornosti za eventualnu štetu.

Pokazuje to analiza objavljena na portalu Tech Policy Press, u kojoj su istraživači Jason Pielemeier, Jhalak M. Kakkar, Elonnai Hickok, Sudisha Mishra i Revati Vaidya uporedili javno predstavljene regulatorne prijedloge kompanija Anthropic, OpenAI, Google, Microsoft i Meta.

Analiza je provedena u okviru projekta Multistakeholder Approach to Participation in AI Governance (MAP-AI), a obuhvatila je tri ključna pitanja: mogućnost usporavanja ili zaustavljanja razvoja naprednih AI sistema, pravila njihovog testiranja i transparentnosti te saradnju kompanija s državnim institucijama i međunarodnim regulatorima.

Najveće razlike oko mogućnosti zaustavljanja AI modela

Najizraženije neslaganje među kompanijama odnosi se na pitanje trebaju li državne institucije imati ovlasti da spriječe objavljivanje novih AI modela ukoliko predstavljaju ozbiljan sigurnosni rizik.

Anthropic zagovara osnivanje posebne regulatorne agencije koja bi mogla nezavisno testirati najnaprednije modele i zabraniti njihovo objavljivanje ako se utvrdi značajan rizik od katastrofalne štete. Izvršni direktor kompanije Dario Amodei predložio je i međunarodnu koordinaciju u usporavanju razvoja posebno rizičnih tehnologija.

OpenAI podržava jačanje državnih kapaciteta za testiranje AI sistema, ali u svojim regulatornim prijedlozima nije precizirao bi li nadležna institucija trebala imati ovlasti za zabranu objavljivanja pojedinih modela. Kompanija predlaže jačanje američkog Centra za AI standarde i inovacije te postepeno usklađivanje zakona saveznih država s budućim federalnim pravilima.

Google predlaže osnivanje regulatornog tijela koje bi finansirala industrija, a nadzirala država. Kompanije bi prije objavljivanja posebno naprednih modela morale potvrditi njihovu usklađenost s propisanim standardima, uz mogućnost regulatorne intervencije.

Microsoft zagovara sistem licenciranja najnaprednijih AI modela i podatkovnih centara namijenjenih njihovom treniranju. Predlaže i sigurnosne mehanizme koji bi omogućili isključivanje AI sistema u slučaju opasnog ponašanja, posebno kada se koriste u kritičnoj infrastrukturi.

Najmanje ograničenja prije objavljivanja novih modela zagovara Meta. Izvršni direktor kompanije Mark Zuckerberg protivi se obaveznim prethodnim provjerama koje bi mogle odgoditi njihovo puštanje u upotrebu. Umjesto toga, predlaže da kompanije državnim institucijama omoguće pristup modelima tokom razvoja i stave im na raspolaganje tehničko osoblje za pravovremeno otkrivanje problema.

Zuckerberg upozorava da bi čak i jednomjesečno odgađanje objavljivanja novih modela moglo ugroziti američku prednost u globalnoj tehnološkoj konkurenciji.

Različiti pristupi transparentnosti i nezavisnom nadzoru

Razlike postoje i u prijedlozima za provjeru sigurnosti AI sistema.

Anthropic zagovara detaljan sistem nezavisnih procjena, uključujući nasumični izbor evaluatora kako kompanije ne bi mogle birati one koji će im dati povoljnije ocjene. Predlaže i objavljivanje izvještaja o rizicima svakih šest mjeseci, kao i obavezno prijavljivanje ozbiljnih sigurnosnih incidenata.

OpenAI i Google podržavaju nezavisne revizije, dok Microsoft predlaže povezivanje vanjskog testiranja sa sistemom licenciranja i objavljivanje godišnjih izvještaja o transparentnosti.

Za razliku od njih, Meta u analiziranim prijedlozima ne spominje obavezne nezavisne revizije niti detaljne zahtjeve za javnim izvještavanjem.

Istraživači također ističu da su Anthropic i OpenAI predložili zakonsku zaštitu zaposlenika koji prijavljuju sigurnosne propuste, dok ostale kompanije nisu iznijele jednako eksplicitne prijedloge na nivou cijele industrije.

Iako svih pet kompanija prepoznaje potrebu za prijavljivanjem sigurnosnih incidenata, ne postoji saglasnost o tome koji bi se incidenti morali prijavljivati, u kojem roku i kome bi informacije trebale biti dostupne.

Kompanije žele saradnju s državom, ali pod različitim uslovima

Analiza pokazuje da sve kompanije podržavaju neki oblik povlaštene razmjene informacija s američkom vladom, posebno kada je riječ o sigurnosnim rizicima i mogućnostima najnaprednijih AI sistema.

Međutim, njihovi prijedlozi prvenstveno su prilagođeni političkom i regulatornom sistemu Sjedinjenih Američkih Država, dok se zakonodavstvu Evropske unije i drugim međunarodnim regulatornim inicijativama posvećuje znatno manje pažnje.

Autori upozoravaju da se ovi prijedlozi moraju posmatrati i u kontekstu ranijih nastojanja pojedinih tehnoloških kompanija da oslabe ili spriječe usvajanje određenih regulatornih mjera.

Prema njihovoj ocjeni, podrška regulaciji ne znači nužno i spremnost kompanija da prihvate snažan nezavisan nadzor, posebno kada bi on mogao ograničiti brzinu razvoja ili komercijalnu primjenu novih tehnologija.

Ko će odlučivati o pravilima za umjetnu inteligenciju?

Istraživači zaključuju da prijedlozi pet tehnoloških kompanija mogu poslužiti kao osnova za razvoj regulatornih institucija, sigurnosnih standarda i mehanizama razmjene informacija. Ipak, smatraju da su previše usmjereni na same kompanije, američke interese i tehničke rizike AI modela.

Prema njihovoj ocjeni, u prijedlozima nije dovoljno razjašnjeno ko bi trebao učestvovati u donošenju regulatornih odluka, kako osigurati nezavisnost nadzornih institucija i na koji način građani mogu zahtijevati odgovornost kompanija za štetu koju prouzrokuju njihovi sistemi.

Umjesto jednog globalnog regulatora ili sveobuhvatnog međunarodnog sporazuma, autori zagovaraju povezivanje različitih nacionalnih i međunarodnih mehanizama nadzora, zasnovanih na ljudskim pravima i demokratskoj odgovornosti.

Kao relevantne osnove navode Okvirnu konvenciju Vijeća Evrope o umjetnoj inteligenciji, UNESCO-ovu Preporuku o etici umjetne inteligencije i principe Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).

Ključno pitanje, zaključuju autori, nije samo kako regulirati razvoj umjetne inteligencije nego i ko će određivati pravila, čijim interesima će ona služiti i koliko će javnost imati mogućnosti da utječe na njihove odluke.

Izvor: Tech Policy Press, 2. novembar 2026., „How AI Companies Want to Be Governed, and What That Means for AI Governance“, autori Jason Pielemeier, Jhalak M. Kakkar, Elonnai Hickok, Sudisha Mishra i Revati Vaidya.