Shehada je ukazao na konkretne slučajeve u kojima su izraelske optužbe protiv određenih novinara dovedene u pitanje upravo dokazima na kojima su se te optužbe zasnivale.

Izrael je tvrdio da je reporter Al Jazeere Ismail al-Ghoul, kojeg je IDF ubio u julu 2024. godine, bio operativac elitne Hamasove jedinice Nukhba i kao dokaz objavio navodni Hamasov dokument o osoblju.

Ali, kako su Reporteri bez granica ranije objasnili, u dokumentu se navodi da je al-Ghoul, rođen 1997. godine, dobio vojni čin 2007. godine, kada je imao 10 godina, dok se na drugom mjestu navodi da se pridružio 2014. Također ga se identificira kao inženjera, što je u suprotnosti s opisom IDF-a prema kojem je bio borac Nukhbe. Izraelske snage su također privele al-Ghoula u bolnici al-Shifa nekoliko mjeseci prije nego što je ubijen, ali su ga pustile nakon 12 sati.

Slučaj Anasa al-Sharifa, još jednog novinara Al Jazeere ubijenog 2025. godine, sličan je. Kako je Shehada prošle godine dokumentirao za +972 Magazine, al-Sharif je 2017. godine bio teško ranjen, 2019. naveden u vojnom kontekstu, ali je do 2023. opisan kao „suspendovan“ i „neraspoređen“ — dok ga drugi dokument ipak prikazuje kao elitnog borca Nukhbe. Također je, prema izvještajima, bio pritvoren i pušten iz izraelskog pritvora tokom racije na al-Shifu 2024. godine.

U drugim slučajevima, dokazi IDF-a direktno pobijaju tvrdnje same vojske. Naprimjer, Izrael je fotoreportera Hassana Asliha — ubijenog u zračnom napadu na bolnicu Nasser u Khan Yunisu u maju 2025. — označio kao „vojnog operativca“. Ali Hamasov dokument iz 2019. godine, koji je ponuđen kao dokaz za ovu tvrdnju, navodi ga kao „fotografa“ uključenog u „medijske usluge“.

Iako dokument, ako je autentičan, zaista pokazuje vezu između Asliha i Hamasovih brigada Qassam najmanje šest godina prije njegove smrti, to ga prema međunarodnom humanitarnom pravu ne čini legitimnom metom, jer ono pravi razliku između osoba koje imaju „kontinuiranu borbenu funkciju“ i onih koje pružaju političke ili druge indirektne oblike podrške, poput medijskog izvještavanja.

Shehada je pronašao najmanje sedam slučajeva u kojima su jedini dokazi koje je IDF pružio bile fotografije ubijenih novinara kako drže oružje. U još 12 slučajeva, IDF je dostavio fotografije bez datuma na kojima novinari navodno učestvuju u vojnim aktivnostima Hamasa ili PIJ-a.

Shehada je primijetio da su i mnogi istaknuti izraelski novinari ranije služili vojsku, poput dopisnika Axiosa Baraka Ravida, koji je bio rezervista IDF-a do 2023. godine. „Da li ga to čini ‘legitimnom metom’? Ili znači da se više nikada ne smatra civilom?“, upitao je Shehada.

Razlika između ranije vojne povezanosti i statusa aktivnog borca više puta je bila predmet spora za organizacije za slobodu medija koje su pokušavale utvrditi broj ubijenih novinara.

Prošlog mjeseca, Komitet za zaštitu novinara (CPJ) završio je opsežnu reviziju 229 smrtnih slučajeva nakon što su Hamas i PIJ objavili osmrtnice u kojima su neke osobe navedene kao novinari identificirane kao pripadnici oružanih grupa.

CPJ je na kraju uklonio 22 osobe sa svog spiska, uključujući neke za koje je utvrdio da su učestvovale u borbama — ali je druge zadržao uprkos osmrtnicama militantnih grupa, fotografijama s oružjem ili ranijim vezama s organizacijama, kada dokazi nisu potvrđivali status aktivnog borca.

Baza podataka „Press Files“ sadrži 49 slučajeva u kojima je glavni dokaz jedna od tih osmrtnica. Među njima su i osobe koje je CPJ razmotrio i zaključio da nisu bile aktivni borci, poput fotoreportera Amra Abu Odeha — 26-godišnjeg freelance fotografa za Anadolu Agency i Reuters — kojeg baza podataka IDF-a označava kao Hamasovog „komandira odreda“.

CPJ je pregledao fotografije Odeha u vojnoj uniformi, koje potječu s vojne obuke Ministarstva unutrašnjih poslova Gaze iz 2021. godine. Organizacija je navela da „nijedna oružana frakcija u Gazi nije tvrdila da je Abu Odeh bio povezan s njom, a IDF nije naveo da je učestvovao u borbama“.

„U više slučajeva, uprkos osmrtnicama Hamasa/PIJ-a, Komitet za zaštitu novinara proveo je temeljitu istragu i zaključio da ti novinari NISU učestvovali ni u kakvim militantnim aktivnostima tokom genocida“, napisao je Shehada. „Možda jesu u prošlosti. To ih ne čini borcima zauvijek.“

Dodao je da je slabost dokaza IDF-a još upečatljivija s obzirom na sofisticiranost obavještajne jedinice koju koristi da „iskopava kompromitirajuće informacije“ o novinarima kako bi naknadno opravdala njihova ubistva, a koja se interno naziva „Legitimization Cell“, što je otkriveno u istrazi +972.

„Ako je to sve što mogu ponuditi kao ‘dokaz’ (naprimjer, prazne stranice, nasumične isječke, zastarjele dokumente) uprkos tome što imaju ogromne resurse“, napisao je Shehada, „onda je to potvrda u korist novinara iz Gaze!“