Po njegovim vlastitim riječima, Donald Trump se ne razumije u nogomet i pravila ove Amerikancima još uvijek prilično zagonetne igre. No, kako su to primijetili neki novinari, o nogometu je naučio taman onoliko koliko mu je bilo dovoljno da izvede prevaru u njemu.
Apel Amerikanaca FIFA-i i Trumpov poziv predsjedniku ove organizacije Gianniju Infantinu bili su dovoljni da se zaiobiđu pravila koja decenijama važe za sve nogometaše, klubove i reprezentaciju na svijetu i da se najboljem napadaču reprezentacije SAD ukine suspenzija zbog crvenog kartona. Podsjetimo, Folarin Balogun je zbog starta nad našim Tarikom Muharemovićem u utakmici prvog kola knock-out faze dobio direktan crveni karton, što sa sobom povlači automatsku suspenziju zbog koje bi ovaj igrač Monaca propustio meč 1/8 finala protiv Belgije.
Međutim, u orvelovskom svijetu u kojem živimo i neke su nogometne reprezentacije jednakije od drugih, pa je ljubazni Trumpov poziv bio presudan da se Balogun nađe u sastavu USMNT protiv Belgijanaca. Kako to već bude sa karmom, napadač se u osmini finala nije proslavio – sa loptom je imao manje dodira od ijednog drugog igrača na terenu, nije zabilježio ni gol ni asistenciju, nije stvorio nijednu šansu, nije mu prošao nijedan dribling, a na sedam kompletiranih pasova imao je čak devet izgubljenih lopti.
Pravo na nogometno tlo
U suštini, Folarin Balogun je svoju suspenziju odradio na terenu i, po ovom učinku sudeći, možda bi bilo bolje da ga je Mauricio Pochettino ostavio na klupi ili poslao na tribine. Na taj bi način selektor svima održao lekciju iz sportske etike, te spasio čast i sebi i igraču i reprezentaciji na čelu. Usput, spasio bi i makar zrno kredibiliteta jedne Trumpove politike koja u javnosti izaziva značajne kontradikcije, a to je politika ukidanja prava na američko državljanstvo na osnovu mjesta rođenja (birthright citizenship).
Naime, za razliku od većine europskih država koje državljanstva dodjeljuju po krvi na osnovu porijekla roditelja i predaka, Amerikanci primjenjuju pravo tla po kojem dijete ima pravo na američko državljanstvo ukoliko je rođeno na tlu SAD. Ovo pravo je ugrađeno u četrnaesti amandman na Ustav SAD nakon američkog građanskog rata kako bi se spriječilo osporavanje državljanstva Afroamerikancima – dakle, inicijalno nije imalo veze sa imigracijom nego sa zaštitom građanskih prava oslobođenih robova.
Međutim, birthright citizenship se danas nalazi na meti američkih desničara i predstavlja jednu od najvažnijih tema Trumpovog MAGA pokreta. Trumpovci smatraju kako on potiče ilegalnu migraciju, omogućava dolazak u SAD radi poroda i nastanak – kako ih se pogrdno naziva – „anchor babies” odnosno djece koja služe kao sidra za useljavanje svojih roditelja. Iako se ukidanje ovog prava od svih ozbiljnih stručnjaka odbacuje kao nespojivo sa Ustavom, prijedlozi za ograničavanje ili ukidanje prava na državljanstvo za djecu bespravnih imigranata su jedna od centralnih tema pokreta koji vidi svoga vođu u Donaldu Trumpu.
Kakve to sad sve veze ima sa Folarinom Balogunom zbog čije je suspenzije Trump urgirao kod Infantina? Pa, za početak, riječ je o rijetkom slučaju da se sadašnji američki predsjednik kod neke instance zauzeo za nekog tamne boje kože budući da se obično zalaže za bijele supremaciste kakvi ovih dana marširaju Washingtonom i kakvi su onog 6. januara poharali Capitol Hill. A drugo, igranje Folarina Baloguna za američku reprezentaciju rezultat je upravo prava na državljanstvo koje Trump želi ukinuti – ovaj je igrač pravo na svoje nogometno tlo dobio samo na osnovu rođenja u New Yorku.
MAGA paradoks
Po osnovi krvi, Balogun je mogao igrati za Englesku čiji su državljani njegovi roditelji, ili za Nigeriju gdje su mu korijeni. Po osnovi tla, odabrao je da igra za Ameriku gdje se rodio pukim slučajem.
Naime, u ljeto 2001. godine, nekoliko mjeseci prije najčuvenijeg terorističkog napada u historiji, britanska državljanka Florence Balogun je sa suprugom Benom bila u posjeti sestri koja živi u New Yorku. Florence je bila u sedmom mjesecu trudnoće pa joj zbog toga aviokompanija nije dozvolila ukrcavanje na let kući – ostala je u Americi do rođenja malog Folarina, a u London se porodica brojnija za jednog člana vratila već mjesec nakon bebinog rođenja. Slučajni Amerikanac je odrastao u Londonu, prošao nogometnu školu Arsenala i na kraju završio u Monacu. Umjesto Engleske ili Nigerije, odabrao je da igra za SAD gdje je konkurencija slabija i gdje će imati priliku da izraste u standardnog reprezentativca kakav danas i jeste.
Ukratko, Folarin Balogun je danas prvi centarfor reprezentacije SAD samo zato što prije 25 godina neki službenik u aviokompaniji nije dozvolio da jedna trudna crnkinja iz Londona uđe u avion. U svakoj drugoj situaciji bi pripadnike MAGA pokreta razbjesnila već sama činjenica da je neko stekao državljanstvo na ovaj način, ali kao i kod svakog drugog radikalnog pokreta principi za MAGA postoje dok se ne ukaže utilitarna potreba da se od njih odustane. Tako su ljudi koji žene poput Florence Balogun poslovično nazivaju „pijavicama na tijelu američkog društva” ovoga puta ostali nijemi.
Naprimjer, ništa nije rekao Mike Davis, lider pokreta Article III, Trumpov konzervativni aktivista poznat po najavama da će „trpati djecu u kaveze i biće veličanstveno” ili da mora postojati zakon koji će trudnicama iz drugih zemalja reći „ne možete ući”. Nije ništa rekao ni mračni ideolog Bijele kuće Stephen Miller koji za ustavom garantovano pravo na državljanstvo kaže kako ono omogućava da „trudnica dođe u Ameriku da kao nešto razgleda i nakon par sedmica postane majka američkog građanina nakačena na američki keš i blagostanje”. Za likove koji bi trudnoj Florence Balogun zabranili ulazak u Ameriku ipak je bilo preče pokazati mišiće cijelom svijetu i poniziti još jednu međunarodnu organizaciju onako kako je prije FIFA-e sadašnja američka administracija ponizila i obesmislila skraćenice poput UN, NATO, IAEA, ICC, ICJ…
Midin dodir, al’ u kontri
Iako je međunarodno pravo odavno na koljenima upravo zbog djelovanja sile koja se decenijama smatrala (ili predstavljala) kao njegova najmoćnija zaštitnica, nogometna pravda se još uvijek nekako drži. Američka je reprezentacija u utakmici sa Belgijancima razbijena, a Folarin Balogun je u njoj svom timu više odmogao nego pomogao.
Što je najgore, do trenutka sramnog poništenja one suspenzije ta je ekipa igrala sasvim dobro i izgledala jako simpatično. Pregazili su tvrdi Paragvaj, glatko pobijedili Australiju, a u prvom kolu knock-out faze prošli Bosnu i Hercegovinu lakše nego što smo spremni priznati. Uz to sve, ta je ekipa na najbolji mogući način predstavljala onu istinsku Ameriku koju su izgradili imigranti – od 26 igrača, njih šestorica su rođena u inostranstvu, petorica su djeca a dvojica unuci imigranata, dok skoro pola ekipe ima dvojna državljanstva.
I na toj ekipi i na njenom najboljem napadaču će, nažalost, ostati mrlja od Trumpovog dodira kojeg neki sarkastično nazivaju „obrnutim dodirom Mide”. Sjetimo se, prema jednom antičkom mitu postojao je kralj Mida koji je svojim dodirom sve pretvarao u zlato. Trump sve što dodirne upropasti, naročito u sportu. Osim što je osramotio izvrsnu nogometnu reprezentaciju, izazvao je i seksistički skandal u kojem je ponizio olimpijske hokejašice, a svi timovi koje je javno podržao redom su gubili – Kansas City Chiefs su nakon njegove podrške izgubili Super Bowl, a jedina utakmica u finalnoj seriji NBA godine koju su prvaci New York Knicksi izgubili bila je ona na kojoj se u loži pojavio trenutni američki predsjednik.
Svojim je dodirom tako obrnuti Mida ukaljao i ekipu i turnir i FIFA-u, ali i vlastitu politiku. Osim što se vidjelo kako FIFA ima dvostruke aršine, pokazalo se kako su i za MAGA neki slučajni državljani jednakiji od drugih. Ili možda za igranje nogometa u kojem lopta nije jajolika još uvijek vrijedi ono olakšavajuće pravilo da se imigrante može tolerisati dok god rade poslove koje Amerikanci ne žele.





