Tijelo ukrajinske novinarke Viktorije Roščine Rusija je vratila u veljači u sklopu razmjene na šumskom putu, među ostacima 757 ukrajinskih žrtava, piše Guardian. U dokumentaciji uz tijelo pisalo je samo “NM SPAS 757”, što se tumačilo kao “neidentificirani muškarac” s teškim oštećenjem srčanih arterija.
Ispostavilo se da se radi o Roščini, 27-godišnjoj novinarki, jednoj od najistaknutijih civilnih zarobljenica od početka ruske invazije. Zarobljena je u ljeto 2023. godine u blizini nuklearne elektrane Zaporižje, tokom svog četvrtog istraživačkog zadatka u okupiranim teritorijima. Bila je jedina ukrajinska novinarka koja je tada prelazila crtu odbrane kako bi razotkrila rusku blokadu medijskog informiranja.
Roščina je bila zatočena bez optužnice i bez pristupa advokatu, a njezin jedini kontakt s vanjskim svijetom bila je četverominutna telefonska veza s roditeljima godinu dana nakon nestanka.
Preliminarna forenzička analiza ukazuje na “brojne tragove mučenja”: opekotine na stopalima od elektrošokova, ozljede glave i kukova, slomljeno rebro, obrijana kosa i slomljena podjezična kost, ozljeda povezana s gušenjem. Prilikom razmjene tijelu su nedostajali mozak, oči i grkljan, što dodatno otežava utvrđivanje uzroka smrti.
Istraga ratnih zločina je u toku, a Guardian i partneri, uključujući Ukrajinsku Pravdu, rekonstruirali su njezin posljednji zadatak. Cilj joj je bio razotkriti mrežu tajnih zatvora gdje se civile muči kako bi priznali saradnju s ukrajinskim vlastima.
Roščina je napustila Ukrajinu 25. jula 2023. godine, putujući kroz Poljsku, Litvaniju i Latviju, ušla je u Rusiju i nastavila prema Melitopolju. Ondje je ubrzo nestala. Njezin otac prijavio je nestanak, a informacije su kasnije potvrdili svjedoci iz zatvora u Taganrogu.
Jedna od svjedokinja, njezina bivša cimerica iz ćelije, opisala je brutalna mučenja kojima je Roščina bila izložena: elektrošokovi, ubodi nožem, otvorene rane i psihološko zlostavljanje.
Nakon što je premještena u zloglasni dio za pritvor Sizo 2 u Taganrogu, brzo joj se pogoršalo zdravstveno stanje. Prema svjedočanstvima, prestala je jesti, padala je u delirij, bila je iscrpljena i na kraju nepokretna.
Roščinina težina pala je na svega 30 kilograma. Odvedena je u bolnicu pod strogim nadzorom naoružanih čuvara, no nakon nekoliko sedmiva vraćena je u zatvor.
U aprilu 2024. gkdine porodica je konačno primila službenu potvrdu da je živa u obliku kratkog pisma ruskog Ministarstva odbrane. Početkom augusta novinarka je nazvala roditelje i rekla: “Obećali su mi da ću biti kući u septembru… Volim vas.” Bio je to njezin oproštaj.
Dana 13. septembra, kad je grupa od 49 zarobljenika stigla iz Rusije, Roščine nije bilo među njima. Nekoliko dana ranije izvedena je iz ćelije i pripremljena za razmjenu, no nije stigla do dogovorene tačke. Jedan službenik je rekao: “Sama je kriva.”
Krajem mjeseca njezinom ocu je javljeno da je umrla 19. septembra. Kada je tijelo napokon vraćeno, bilo je u takvom stanju da identifikacija nije bila moguća bez DNA analize. Na nozi je pronađena etiketa s rukom ispisanim imenom “V.V. Roščina”.
Iako je direktor zatvora u Taganrogu više puta tvrdio da ona “nije i nikada nije bila u njihovoj bazi podataka”, svjedoci, obdukcija i tragovi mučenja govore suprotno. Njezin otac i dalje traži odgovore.
Roščina je 2022. godine, kad je primila nagradu za hrabrost Međunarodne fondacije za žene u medijima, poručila: “Ostali smo vjerni svojoj misiji, prenositi istinu svijetu, suprotstavljajući se ruskoj propagandi. Mnogi novinari su poginuli. Ova nagrada je za njih.”
Izvor: Guardian/Index
