„Ako ovo čitaš, to znači da sam ubijen — najvjerovatnije ciljano — od strane izraelskih okupacionih snaga. Kada je sve ovo počelo, imao sam samo 21 godinu — bio sam student sa snovima poput svih drugih. Posljednjih 18 mjeseci posvetio sam svaki trenutak svog života svom narodu. Dokumentovao sam strahote na sjeveru Gaze iz minuta u minut, odlučan da svijetu pokažem istinu koju su pokušali zakopati. Spavao sam na pločnicima, u školama, u šatorima — gdje god sam mogao. Svaki dan je bila borba za opstanak. Trpio sam glad mjesecima, ali nikada nisam napustio svoj narod.
Tako mi Boga, ispunio sam svoju dužnost kao novinar. Rizikovao sam sve da bih prenio istinu, i sada sam napokon u miru — nešto što nisam osjetio posljednjih 18 mjeseci. Sve sam ovo učinio jer vjerujem u palestinsku stvar. Vjerujem da je ova zemlja naša, i bila mi je najveća čast u životu da umrem braneći je i služeći njenom narodu.
Sada vas molim: nemojte prestati govoriti o Gazi. Ne dozvolite da svijet okrene pogled. Nastavite se boriti, nastavljajte pričati naše priče — dok Palestina ne bude slobodna.“
— Po posljednji put, Hossam Shabat, sa sjevera Gaze.
Izvor: X
