U petak 28. februara savjetnik predsjednika Republike Srpske, Branislav Okuka, uputio je izvinjenje javnosti i medijima, nakon što je dan ranije, u holu Narodne skupštine, sprječavao novinare i novinarke da rade svoj posao, što je, između ostalog, uključivalo i unošenje u lice.

Kaže u pismu da su ga ponijele emocije u ovako važnom istorijskom trenutku i da se izvinjava, ako je nekoga povrijedio.

Dan kasnije, u subotu 1. marta, na konferenciji za medije je Milorad Dodik održao predavanje novinaru Federalne televizije Đorđu Vujatoviću o tome gdje treba i šta treba da radi, a tom prilikom je kazao:

“Šta ti radiš tamo? Pored toliko medija, ti se uhvatio tog. Evo, mi smo demokrate, dajemo šansu i poštujemo, a novinar RTRS-a ‘tamo’ (misleći na Federaciju BiH, op.a.) ne može postaviti pitanje, nije zabilježeno već 15 godina. Evo, ja tebe poštujem”, a potom je dodao: “Znam da si dobio instrukcije od redakcije da me pitaš, ali budi oprezan.”

Naravno, odavno nije vijest kako Dodik maltretira novinare u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini, a pogotovo one koji mu nisu po volji.

On to radi odavno i stalno.

Sasvim je jasno da izvinjenja koja dolaze iz SNSD-a novinarkama i novinarima su samo puka forma i da iza toga ne stoji svijest o grešci, kajanje, istinsko izvinjenje i želja da se to nikada ne ponovi.

Da ovo nije tačno, ovakve stvari se ne bi ponavljale.

Samo nekoliko dana ranije na onome kobajagi mitingu ispred Narodne skupštine Republike Srpske Milorad Dodik je prozivao neke medije nazivajući ih izdajnicima, stranim plaćenicima i prijetio im da će zbog toga biti kažnjeni.

I preko toga su novinari prešli, jer Bože moj to je Dodik.

Nameće se jednostavno pitanje do kada će to novinari trpiti i zašto trpe?

Znam, sad ćete reći: pa dužnost novinara je da nas izvještavaju tačno i pravovremeno i da to zahtijeva određenu žrtvu, ali se postavlja opravdano pitanje: da li baš sve trebate trpiti da bi građani bili informisani?

Vjerujem da bi dobar dio građana Republike Srpske bio veoma sretan kada bi novinari pokazali „muda“ i napokon pokazali Dodiku i njegovim ljudima da ih moraju poštovati, prije svega kao ljude, a onda i kao profesionalce.

Ako vas Dodik i njegova ekipa ne poštuju, zašto bi vas poštovali građani?

Da bi ih Dodik poštovao i novinari moraju da pokažu malo samopoštovanja.

Odlaziti na njegove konferencije za medije, gdje vam on drži predavanja gdje treba da radite i šta trebate da pitate. To je školski primjer mazohizma, a to znači da birate ljude i situacije koje vode razočaranju, porazu ili lošem ophođenju, čak i kada je jasno da su bolje mogućnosti dostupne.

Možda ima neko među vama ko uživa u tome, ali najveći broj ne.

Sad će novinari reći: ne biramo mi to, već nas tamo šalju urednici i vlasnici medija.

U pravu ste, ovo je odlično opravdanje ako sebe doživljavate kao marionete čijim ponašanjem upravljaju drugi ljudi, a najveći broj vas to sigurno nije. Na kraju krajeva, ako je urednicima i vlasnicima medija stalo do tih informacija i ponižavanja, neka oni idu umjesto vas.

Pa zašto onda trpite?

Zar nije dostojanstvenije i svakako bolje za vaše mentalno zdravlje, pripremati pijačni barometar ili izvještavati o vremenu, umjesto slušati pridike i uvrede Milorada Dodika i njegove ekipe.

Prestanite objavljivati saopštenja i izjave Vlade i svih javnih institucija u kojima oni imaju svoje direktore, dok ne promijene svoje ponašanje prema vama.

Zašto je to teško?

Pokažite im da imate kičmu i dostojanstvo.

Ispočetka će da vas ignorišu, jer imaju svoje medije, onda će krenuti da vam prijete i ubjeđuju jer im je stalo da imamo privid demokratije, privid pluralizma i privid objektivnosti u društvu. Na kraju će Milorad Dodik i ekipa morati da se unormale tj. da budu pristojni, profesionalni i da vas uvažavaju.

Jednostavno rečeno danas novinari i mediji prihvataju pravila igre Milorada Dodika i igraju po njima i teško je očekivati da će se vlasti u Republici Srpskoj same i dobrovoljno odreći ponašanja od kojeg imaju koristi. Tek kada novinari ne prihvate ovu igru i nametnu svoja pravila, možemo očekivati promjene.

Ako se to ne desi u skorije vrijeme, novinari će uništiti sami sebe i ugled svoje profesije, ako to već nisu učinili.