Svaka žena bludnica bit će zgažena kao smeće

Velika je, kako vidite, u Hrvata zabrinutost za afganistanske žene, majke, domaćice i djevojčice. Danima već društvene mreže i ženopravoljubivi mediji strepe, drhte, plaču i kukaju nad sudbinom nesretnih Afganistanki, koje će sad, o užasa, postati tek jeftino žensko meso za trgovinu, iživljavanje i rađanje vojnika.

Eno tako već po našim televizorima u kolonama marširaju mrki neki tipovi u dugačkim bijelim haljinama, sa smiješnim nekim pokrivalima za glavu, sve recitirajući stihove Svete knjige koji propisuju kako se žena ima oblačiti i ponašati kao privatna pokretna imovina muškarca i javni resurs njihova društva. Pa ovako odoka nema mnogo dovoljno jakih razloga da bi čovjek prije pomislio kako to Kabulom marširaju talibani, nego što bi zaključio kako to, štajaznam, biskupi, svećenici i katolički komesari marširaju u nekakvoj procesiji, ili – još bolje – Hodu za život.

Još je stoga manje dobrih razloga da nerazumljivi odgovor glasnogovornika talibanskog režima Zabihulaha Mudžahida na novinarsko pitanje o pravima žena u novom Afganistanu ne prevedemo kako slijedi: “Žena koja je prezrela Boga, svoju stidljivost i pošteni rad, nakaza je od žene, odvratna Bogu, ali i poštenim ljudima. Uzalud će ona nastojati iznuditi poštovanje od strane muškarca! Ako se bude više vidjela na bučnim ulicama i razuzdanim zabavama nego u kraljevstvu svoga doma. A kad po nesreći izgubi poštenje i padne žrtvom tjelesne pohote, onda je njezin život vrlo gorak, a svršetak vrlo žalostan, prema riječima Svete knjige: ‘Svaka žena bludnica bit će zgažena kao smeće na ulici!'”

Od sviju razloga ovoga svijeta, naime, uvjerljivo bi najmanje bilo onih zbog kojih talibani na čelu s gospodinom Mudžahidom ne bi potpisali gornje riječi, kojima je učenice ženske Domaćinske škole u Zagrebu 1942. u život uveo slavni hrvatski kardinal Alojzije Stepinac. Isti onaj kojemu se, eto, redovito klanja i utječe afganistanska aktivistica i ženska mučenica Kabulinda, opisavši ne jednom kardinalibana Stepinca kao “svetog čovjeka” i “trajni znak obrane istine, vjerskih sloboda i protivljenja svim ideologijama koje ponižavaju dostojanstvo naroda i čovjeka”. (Boris Dežulović, Novosti)

Twiter protiv Vučićevih medija

Tviter je ponovo u centru pažnje. Pre par dana saznali smo da je kompanija označila „naloge Radio televizije Srbije, televizija sa nacionalnom frekvencijom Pink, Prva, B92 i Hepi, novinske agencije Tanjug, kao i štampanih listova Kurir, Informer, Politka i Srpski telegraf kao medije koji sarađuju sa Vladom Srbije“.

Prvo se saopštenjem oglasilo Ministarstvo kulture i informisanja, a odmah potom i nelegitimni predsednik. Uglas su povikali da je reč o cenzuri, o nedopustivom napadu na slobodu govora i razmenu mišljenja. Nelegitimni predsednik dodao je još kako ne vidi u čemu je problem što mediji sarađuju sa Vladom i da je to najnormalnija stvar. Situaciju je dodatno zaoštrio upitavši (koga tačno?) zar bi umesto sa Vladom mediji trebalo da sarađuju sa „tajkunima, lopovima i kriminalcima“.

Zaista, zašto je problem to što mediji sarađuju s Vladom jedne države? Saradnja medija s državom može imati različite forme. Određeni oblici saradnje ne samo da nisu problematični nego su i poželjni u demokratskom društvu. Mediji (bi trebalo da) imaju važnu ulogu u zaštiti javnog interesa i zato moraju biti javno finansirani državnim novcem.

O tome koji medij će dobiti koliko novca ne mora se odlučivati iz jednog centra (recimo Ministarstva kulture i informisanja), već je upravljanje moguće demokratizovati. Time bi se smanjila mogućnost zloupotrebe, a mediji ne bi bili prepušteni tržištu. Iz iskustva drugih država znamo da puštanje medija na tržište nije dobra odluka. Dugoročno, takvi mediji prestaju da rade u javnom interesu i gube demokratski značaj.

Nelegitimni predsednik zato je odmah na početku obraćanja spomenuo finansiranje. Problem je, međutim, što Tviter saradnju medija s državom nije definisao pozivajući se direktno na finansiranje. Tviter je posebno etiketirao one medije u kojima „država kontroliše uređivačku politiku finansiranjem, direktnim ili indirektnim političkim pritiscima i/ili kontrolom proizvodnje i distribucije sadržaja“. (Miloš Janković, Peščanik)

Vinar iz Kutjeva blizak HDZ-u Europskoj uniji mora vratiti 10 milijuna kuna

VINARIJA GALIĆ, u vlasništvu poduzetnika Josipa Galića iz Kutjeva, mora vratiti 10 milijuna kuna iz Vinske omotnice koji su joj putem Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi dodijeljeni za podizanje nove zgrade vinarije u Kutjevu vrijedne sedam milijuna eura, javlja Jutarnji list.

Podsjetimo, zaključeno je kako je pri izgradnji vinarije došlo do malverzacije i zloupotrebe u odabiru izvođača, odnosno podizvođača radova. U konkretnom slučaju, jedan od podizvođača građevinskih radova na vinskom podrumu bila je tvrtka Presoflex u vlasništvu Ine Galića, sina Josipa Galića.

Vinarija Galić je za izvođača radova, podsjetimo, angažirala jednu tvrtku, a ona je potom uzela pet podizvođača, među kojima i tvrtku Galićeva sina, što u OLAF-u smatraju sukobom interesa, obrazlažući to time da je “zakonodavnim okvirom korisnicima novca iz EU fondova zabranjeno za projekte za koje su dobili novac angažirati tvrtke s kojima ih vežu osobne ili poslovne veze”. (Jutarnji list)

U Brezni počelo takmičenje u ležanju

U crnogorskom etno-selu Brezna, koje se nalazi između Nikšića i Plužina, danas je počelo tradicionalno takmičenje u izležavanju, javlja Anadolu Agency (AA).

Na desetom okupljanju učestvuje osam takmičara, koji će se boriti za nagradu od 300 eura. Pravila su takva da je učesnicima zabranjeno da ustaju, no dozvoljeno je spavanje, čitanje knjiga, hrana i piće. Novo pravilo u odnosu na prethodne godine je to što će na svakih osam sati biti dozvoljen odlazak u toalet.

Dosadašnji rekord u ležanju je 52 sata.

Ovo je takmičenje po kojem je Crna Gora jedinstvena u Evropi, a posebno je zanimljivo zbog prihvaćenog stereotipa o ovoj naciji da su lijeni.

Od samog početka takmičenja, učesnici uživaju u prirodi u Brezni. Neki su već na početku krenuli da spavaju, dok drugi odmaraju u hladovini i čitaju knjige.

Jedan od učesnika je i Marko, koji se prvi put takmiči za nagradu od 300 eura.

“Prijavio sam se radi druženja, volim da provodim vrijeme u prirodi. Svakako da ni nagrada nije zanemarljiva. Očekujem da pobijedim, zato sam i ovdje. Ako se to ne desi, svakako sam upoznao nove ljude, nova iskustva“, kazao je za AA Marko.

Da je motiv učešća novac, ali i druženje i odmor, potvrđuje Duda iz Podgorice.

“Prijavila sam se kako bih se odmorila, ali da bi i uzela novac. Prva nagrada je 300 eura, to je vrijedno i zato sam danas ovdje“, kaže Duda.  (RTCG- AA)