Priča nije mogla da krene u gorem pravcu: Samra Ćosović-Hajdarević, zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo, prijavila je policiji prije nekoliko dana nasilje u porodici. Suprugu su određene mjere zabrane prilaska, a on je medijima iznio svoju verziju događaja, optužujući Samru za nasilje nad djecom.
Ovaj događaj nije ostao bez odjeka na društvenim mrežama i za to postoje ozbiljni razlozi. Samra Ćosović-Hajdarević jedna je od zapaženijih anti-LGBTI figura, koja se prošle godine istakla protivljenjem Povorci ponosa i zagovaranjem nečeg što je maglovito nazvano tradicionalnim porodičnim vrijednostima. Na mrežama sad mnogi pitaju da li i ovaj slučaj spada u tu tradiciju i pripadajuće joj vrijednosti? Odbacimo li tu zluradost, i ne ulazeći u detalje nasilja koje tek treba biti rasvijetljeno, ostaje činjenica da sve žrtve zaslužuju zaštitu. Posljednjih mjeseci, usljed epidemiološke kataklizme, svaka moguća kriza, od zdravstvene, preko privredne i finansijske, do porodične, dobila je na intenzitetu. Sukladno tim trendovima, nasilje u porodici cvjeta. Mnogo je ljudi koji nisu znali organizirati sopstvene živote ni u normalna vremena, a period izolacije njihovo je nesnalaženje pojačao. Tako su tradicionalne vrijednosti još jednom pokazale svoju mračnu, nepodnošljivu stranu, a obitelj u mnogim slučajevima, nažalost, postaje centralni toponim nasilja.
Primjer iz Livna
Društvo uglavnom nema adekvatnog odgovora na takve procese. Procjene su da je u Bosni i Hercegovini skoro 80 posto porodica iskusilo neku formu nasilja, od onog najgrubljeg, fizičkog, preko verbalnog, do finansijskog. Mnogo je nevladinih organizacija koje se s manje ili više uspjeha nose s ovim problemom. Evo samo jednog primjera: Željka Mihaljević, novinarka i aktivistica iz Livna, prošla je ogroman put da bi na prostoru koji pokriva sa svojom ekipom uspostavila temeljne procedure. Nekada je policija na svaki telefonski vapaj zbog porodičnog nasilja odgovarala lakonski – „opet ona“. Danas nakon takvog poziva na mjesto prijave izlaze ne samo policajci nego i kompletan tim sastavljen od stručnih radnika: liječnik, psiholog, socijalni radnik. A sve je krenulo tako što Željka više nije imala adekvatnog odgovora na masovne prijave nasilja u radijskom programu koji je išao uživo. Teško je suprotstaviti se ovoj pojavi, žrtve često nemaju snage da zatraže pomoć i samo dobro organiziran odgovor države i društva može dati rezultate.
Porodica bi morala biti nulto mjesto nenasilja. Kad se prioriteti i principi izokrenu, kad postane polazna tačka s koje se granaju nasilne akcije i reakcije, onda je to znak da je društvo u dubokoj krizi i da sve instance moraju reagirati. Policija i institucije socijalne zaštite, obrazovni sustav, mediji i religijske instance, svi bi morali konstantno bdjeti nad ovim problemom. Nema važnijeg zadatka od zaustavljanja nasilja, u kakvoj god formi da se dešava. Obiteljsko nasilje najviše pogađa djecu i žene, ali ima i slučajeva gdje su muškarci žrtve. Već i pomen takvih primjera često izaziva smijeh i porugu, što svjedoči koliko se nasilje ne shvata ozbiljno, uprkos strašnim posljedicama koje ostavlja tamo gdje je prisutno.
Sve više slučajeva
Epidemija je, rekosmo, intenzivirala i ovaj problem. U izolaciji, nasilnici su postali još nasilniji. Daleko od toga da je riječ samo o bosanskohercegovačkom specifikumu. Prije nekoliko dana mediji su objavili da je bubnjar grupe Maroon 5 uhapšen zbog porodičnog nasilja. Od 2000. godine do danas, u Srbiji je u ovoj formi nasilja ubijeno više od 300 žena, samo ove godine šest. U Rusiji se problem usložnjava, Francuska izdvaja milione kako bi zaštitila žrtve. Porodično nasilje doživljava eksploziju i to mora biti alarm svima. Umjesto zaključka, pogledajmo nekoliko uputa sa stranice Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo:
“Ukoliko ste osoba koja doživljava nasilje u porodici, trebate znati:
- niste krivi za nasilje koje doživljavate;
- razgovarajte s nekim o tome šta vam se dešava, krivica i stid su na nasilniku;
- dokumentirajte svoje povrede (što prije otiđite do liječnika i uzmite potvrdu o povredama);
- nasilje u porodici uništava porodicu;
- nasilje u porodici najviše pogađa djecu i ostavlja teške posljedice;
- žene i djeca su najčešće žrtve nasilja
Prijavom slučaja nasilja policiji, policija je dužna:
reagovati na vrijeme, otići na mjesto događaja;
pružiti sigurnost žrtvi što uključuje i lišavanje slobode počinitelja i predaju tužilaštvu;
predati tužilaštvu sve dokaze do kojih je došla u postupku;
posavjetovati žrtvu o sigurnim mjerama koje žrtva treba preduzeti i koje će policija preduzeti.”